Subota 3. lipnja
Globalno zatopljenje za kontrolu čovječanstva
Malenom društvancu razumnih ljudi koji nisu nasjeli mitu o globalnom zatopljenju – akademiku Vladimiru Paaru, bivšem savjetniku Margaret Thatcher lordu Moncktonu i još nekima – pridružio se i američki predsjednik Donald Trump, koji je SAD isključio iz Pariškog klimatskog sporazuma. Kad sam svojedobno pisao o toj obmani koju je Al Gore pretvorio u biznis te se obogatio kao suvlasnik tvrtki za proizvodnju ekoloških uređaja (o čemu je pisao i New York Times), da bi napokon dobio Nobelovu nagradu i Oscara, odjek je bio kao da sam u tu svetu istinu bacio bombu. Ili kao da sam u nacističkoj Njemačkoj napao Hitlera, u fašističkoj Italiji Mussolinija, u komunističkom SSSR-u Staljina. Usput, radi Al Goreova ugleda spomenimo da su za Nobelovu nagradu bili nominirani Staljin i Mussolini te, makar podrugljivo, i Hitler. Sveopće vjerovanje u globalno zatopljenje poprimilo je oblik religije kao što ga je odavno poprimila teorija evolucije, za koju, kao ni za tu suvremenu svjetsku laž, nema ni jednoga dokaza. Pa ga je mogao uzdrmati samo netko tako moćan kao što je predsjednik jedine svjetske sile. Trump je zadao težak udarac globalistima kojima je cilj upravljati strahovima čovječanstva, njegovim mozgom i kriterijima, kontrolom nad njim i njegovim spasom.
Nedjelja 4. lipnja
Udbaško je to, Rimče, a ne socijalističko novinarstvo
Bijesan je poduzetnik Mate Rimac na voditelja NU2 na HTV-u Aleksandra Stankovića zbog pitanja koja je postavljao njegovu slovenskom kolegi Igoru Akrapoviču ne dotaknuvši se “budućnosti industrije, novih ideja, novih razmišljanja”. Dakle: “Školski primjer socijalizma: Koliko dana godišnjeg vam ljudi imaju? Kolike su plaće? Puštate li ih na prvi dan vrtića djece doma? Čuo sam da kod vas ima ljudi koji imaju 6000 € plaću...? Je l’ vam ljudi kradu? Što mislite o Agrokoru? Koliko Hrvata radi kod vas? Koliko ste danas stajali na granici? Imate li jahte? Imate li stan u Monte Carlu?” Rimac je malo neprecizan, nije riječ o školskom primjeru socijalizma nego o školskom primjeru udbaškog novinarstva. Stankovića nikad kod njegovih gostiju nije zanimala bit onoga što rade, sadržaj, doprinos općem dobru, nego, figurativno i stvarno govoreći, jesu li politički ispravni, jesu li psovali Tita, podrivali bratstvo i jedinsto, rušili Jugoslaviju, nisu li za Goli otok i Staru Gradišku. Samo je sotonski mozak mogao smisliti takvu emisiju u svetu nedjelju nakon mise i obiteljskog ručka, kao ljevičarsku pljuvačku na katoličku Hrvatsku.
Ponedjeljak 5. lipnja
Dodaci nisu uspjeli jer su htjeli biti središte
Bulj razbijene glave, Grmoja razbijene glave, Ujdur razbijene glave, Panenić razbijene glave – to je duga povorka kandidata Mosta u zavojima koji se pokunjeni vraćaju s ratišta drugog izbornog kruga na kojem su doživjeli poraz. Anka Mrak-Taritaš sa zavijenom glavom, Alen Kišić sa zavijenom glavom, Predrag Štromar sa zavijenom glavom – to je druga, HNS-ova gubitnička povorka koja poslije izbora glavinja po traženju razloga zbog kojih ih birači nisu htjeli. A jedan je od tih razloga “prisiljavanje” građana da za njih glasuju, uvjeravanje da su oni najbolji, jedini, premda su nešto značili tek kao dodatak nekoj drugoj stranci, Most HDZ-u i HNS SDP-u. Ali i u ponašanju i u izjavama nipošto nisu htjeli biti dodatak nego središte, manjina za sreću većine, i nitko se tako kao oni nije poistovjećivao s “narodom” i njegovim interesima (Most) i “građanima Hrvatske” i njihovim interesima (HNS). Petrov, Grmoja... te Mrak-Taritaš, Vrdoljak... svoje su malenkosti nadoknađivali tako što su ih napuhivali dok na lokalnim izborima nisu puknuli... A puknuli su čak i u svojim “bazama” – Metkoviću i Međimurju. Narod bi rekao – sve su izgubili, pa i vlastitu kuću, i nemaju se gdje vratiti.
Utorak 6. lipnja
Kad optuženike biraju političari, bira i narod
Mediji su zabilježili – na lokalnim izborima, pa i u drugom krugu, biračima nisu smetale optužnice, istrage, presude... protiv nekih kandidata. Tako su pobijedili i Bandić u Zagrebu i Čehok u Varaždinu. Zašto se birači ne osvrću na postupke represivnih tijela, zašto im ne vjeruju, zar doista žele da ih vode kriminalci? Evo dvaju citata iz teksta lijevog novinara Vojislava Mazzocca objavljenog u povodu uhićenja Milana Bandića i “drugova” u vrijeme lijeve Vlade. Prvi citat: “Već se unaprijed znalo da će SDP-ov kandidat Rajko Ostojić za mjesec dana izgubiti na izborima za zagrebačkog gradonačelnika i da će Bandić dobiti još jedan mandat. Jedina Ostojićeva šansa bila je da Bandića strpaju iza rešetaka”. Drugi citat: “Istragu i hapšenje odradila je policija po izravnom nalogu premijera Milanovića i ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, a ne kako je to u ovako velikim slučajevima uobičajeno, USKOK.” Naravno, to nije jedini slučaj za pitanja o objektivnosti pravosuđa, jer, na primjer, bi li bilo uhićenja Glavaša da to nije htio Sanader, bi li bilo uhićenja Sanadera da to nije htjela Jadranka Kosor? Pa kad optuženike biraju političari, istražitelji i suci, bira i narod.
Srijeda 7. lipnja
Ercegu upale moliteljice koje nitko drugi nije vidio
Vuk je bio obolio, samo je ležao i dahtao, te gladnio jer nije imao snage potražiti hranu. Onda mu je iznenada prišlo janje, a on ga je lijepo popapao i živnuo, te o tome okolo pričao, premda nigdje nije bilo ni janjeta ni krvi. Tako je u splitskoj bolnici na Križinama, kako je sam napisao, ležao Zoran Erceg, a odjednom su u sobu, nepozvane, mimo svih propisa, upale neke žene, rekle da su iz molitvene zajednice, da su upravo bile na bolničkoj misi pa su se došle pomoliti za bolesnike. Ljevičarski vuk Zoran Erceg, gladan javnih provokacija, sutradan ih je popapao svojim Facebook-ustima, premda pojma o spomenutim ženama nema ni ravnatelj bolnice, ni bolnički kapelan, niti su ih vidjeli liječnici i sestre. Nigdje ni janjeta ni krvi. Ali ne treba u čovjeka u bolnici sumnjati, makar je mnogim medijima i portalima bio sumnjiv kao lažni branitelj, lažni invalid, kao jedan iz skupine koja se obogatila tuđim novcem u Feral Tribuneu itd. Slične priče kao što je ova iz splitske bolnice ili pokušaj upada u šator branitelja kojima se blate vjera, Crkva ili patriotizam nikad neće ispričati Viktor Ivančić, Boris Dežulović, Predrag Lucić, Jurica Pavičić, Ante Tomić..., ali će njihovo zaudaranje širiti kao miris slave svoga heroja kojeg i iskorištavaju i preziru.
Četvrtak 8. lipnja
Porazno je što Vrdoljak ne poznaje vrh svoje stranke
Porazno je što Ivan Vrdoljak nije dobro poznavao raspoloženje članova Predsjedništva stranke, pa je i normalno što je podnio ostavku kad ih nije uspio nagovoriti na suradnju s HDZ-om. No nešto je drugo još poraznije: HNS koji je osnovala liderica Hrvatskog proljeća Savka Dabčević Kučar u svakoj prilici ide u zagrljaj SDP-u koji je osnovao likvidator njezine politike Račan. Posebno je pitanje koliko je Savka sama kriva što joj se stranka pretvorila u ono što danas jest, ali je očito da “elita” HNS-a nije ni u kakvu srodstvu s onim što ona simbolizira niti je što od Hrvatskog proljeća naslijedila. Dapače, HNS je postao anacionalan, okupljalište ultraljevičara, ultraliberala, jugonostalgičara, titoista... “slavnih” po izjednačavanju krivnji za rat, po protivljenju komemoraciji u Bleiburgu, po optuživanju Hrvatske za agresiju na BiH, po blaćenju političkih protivnika (Vice Vukojevića i drugih). Tim ideološkim obilježjima pridružuje se i činjenica da nijedna stranka nema toliko dužnosnika s pravomoćnim i nepravomoćnim presudama zbog kriminala niti je toliko na zlu glasu po korupciji, nepotizmu, klijentelizmu... Hoće li odluka Središnjeg odbora o suradnji s HDZ-om, kako god završila, značiti bar djelomično vraćanje stranke vrijednostima koje simbolizira njezina osnivačica?
Petak 9. lipnja
Marijana Petir je svjetlo, a Beljak moralni mrak
Da je predsjedniku HSS-a Kreši Beljaku egzistencija ovisila o zaposlenju u nekoj državnoj službi ili tvrtki (a i drugdje), ostao bi gladan, jer ne bi mogao dobiti potvrdu o nekažnjavanju. Sada su presudu iz koje se vidi da su poslije provala u automobile on i njegov prijatelj krali mnogo širi asortiman nego što se dosad pisalo, neki mediji objavili kako bi se od isključenja iz stranke zaštitila europarlamentarka Marijana Petir. Ali s još nekim članovima je isključena, a Beljak je izjavio da oni “nikad nisu ni pripadali HSS-u”. I u pravu je. Jer, dok je on (kao 30-godišnjak!!!) provaljivao u automobile, Marijana Petir studirala je biologiju i teologiju, molila se Bogu i širila nauk Crkve, pa su oni danas dva suprotna pola hrvatske politike koja je pala u moralni mrak. Ako se političari i te kako znaju poslužiti Crkvom, ne bi li se sada Crkva trebala javno solidarizirati s promicateljicom vjere (koja je to i službeno), jer je posrijedi stranka s izrazitom vjerskom tradicijom, čije je vodstvo na čelu s osuđenikom koji zagovara i ubijanje nerođene djece, kršćanstvo pogazilo i odbacilo.
HNS se ne vraća vrijednostima Savke Dabčević (kako je ono rekao Vrdoljak kura*) jer je ona prvom prilikom uhljebila svoga zeta Tomislava Dragičevića kao šefa Ine a tako HNS postupa cijelo vrijeme.