Godina 2020. kada će Rijeka biti europska prijestolnica kulture sve nam je bliža. Stoga nova stara riječka gradska uprava nema vremena za odmor nakon lokalnih izbora. Na njihovu sreću, Rijeka je već odavno postala zanimljiva kulturna destinacija, pa je tako proteklih desetak dana ugošćavala Vrisak, sajam knjiga i festival autora koji sve snažnije odjekuje i izvan hrvatskih granica. Uostalom, Vrisak je održan deseti put, a ove je godine njegov početak bio i u znaku suradnje sa starijim zagrebačkim Festivalom europske kratke priče koji će redovito pohoditi Rijeku sve do 2020. godine kao povlašteni partner projekta europske prijestolnice kulture. Tako su ovih dana brojni domaći i strani pisci, prevoditelji, nakladnici, knjižari i novinari upoznavali više nego atraktivne riječke prostore koji vole, a neki i žive od knjige.
Riječka gradska uprava je već prije nekoliko godina privatnim knjižarima i antikvarima svoje gradske prostore iznajmila po nekomercijalnim cijenama, pa se tako u riječkoj Luci stare knjige mogu nabaviti u više nego ugodnom i gostoljubivom antikvarijatu Ex libris, u kojem su održavani i neki od najvažnijih programa Vriska. A i VBZ (koji je i organizator Vriska), kao i Školska knjiga koriste riječke gradske prostore kako riječko knjižarstvo ne bi zamrlo. Projekt Rijeke kao europske prijestolnice kulture nikako ne bi smio zaboraviti niti na prostor iznimne važnosti i ljepote, a to je vila Ružić na Pećinama, iznimni muzej koji to i nije jer u njemu žive potomci i nasljednici glasovite obitelji Mažuranić.
U toj otmjenoj, ali rafinirano uređenoj vili s koje se pruža pogled na Cres, Učku i Krk i u kojoj se čuva biblioteka bana pučanina Ivana Mažuranića, ali i puno osobnih predmeta i umjetnina koje je posjedovala uža i šira obitelj nesuđene hrvatske nobelovke Ivane Brlić Mažuranić svakako treba ugostiti sve one riječke goste kojima je literatura i umjetnost u duši. Zbirka koja se nalazi u vili Ružić trebala bi postati neizostavna točka identifikacije s Rijekom i njenom složenom i krajnje multikulturnom poviješću zbog koje su europski suci i dali tom lučkom gradu prednost pred drugim hrvatskim kandidatima za prijestolnicu kulture.
Rijeka je iznimni grad književnosti i kulture, grad s brojnim kulturološkim prednostima, Klimtovim slikarijama u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca, grad starog marijanskog svetišta, grad s jakom suvremenom književnom scenom, grad mislećih kazalištaraca, grad koji nije zanemario niti suvremenu likovnu umjetnost, grad razlika i različitih boja koje se mogu i prožimati, a ne samo suprotstavljati. No, sve to neće biti dovoljno ako se i imenovana uprava projekta Rijeke kao europske prijestolnice kulture ne trgne iz zimskog sna koji preduge traje. I ne počne sustavnije i agresivnije komunicirati ne samo s riječkom, nego i hrvatskom javnošću. Rijeci treba aktivacija, a ne hibernacija.
Tako i treba kada se favorizira jug i morski dio Hrvatske, umjesto da se organizacija takvog događaja dala kontinentalnim gradovima koji bi se više potrudili upravo zbog nedostatka turista koje je HTZ favoriziranjem preusmjerila prema moru, zanemarujući kontinentalne prirodne i kulturne ljepote.