Slaven Tolj, umjetnički direktor projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020., bez euforije je dočekao objavu da će baš Rijeka biti prijestolnica kulture 2020. godine. I dok je riječki pročelnik za kulturu Ivan Šarar skakao visoko u zrak, Tolj je mirno ostao sjediti, kao da se cijela ta gužva u Muzeju Mimara njega ne tiče. – Suština je cijele priče da smo mi cijeli taj pobjednički program napravili na inputima ljudi koji žive u Rijeci. Time smo se vodili, a mislim da je to komisija prepoznala. Prepoznala je autentičnost programa, da nije uvezen, nego se temelji na potrebama i na energiji građana Rijeke – kaže Tolj, dodajući da sada i oni sami moraju povjerovati u priču u koju smo uvjerili članove povjerenstva.
Neće biti vatrometa
– U tu priču mora povjerovati i Rijeka. U priču da je u gradu moguća promjena. Da grad koji je prilično pesimističan i ima problem jer je hrvatski postindustrijski Detroit, može napraviti iskorak i da novi smjer može donijeti transformaciju grada. Vjerujemo u to i znamo kako to napraviti, ali sami to ne možemo. To je na građanima. To je promjena u ideji kulture, grada, politike. Moramo napraviti iskorak iz kruga u kojem se stalno vrtimo – ističe Tolj. A koji mu je projekt najvažniji?
– Svaka od sedam projektnih linija bitna je na svoj način. Tri su konceptualne linije: rad, voda i migracije. Meni je rad posebno važan jer je Rijeka grad radnika i radnički grad. Akumulirana energija i memorija ljudi koji su radili u tvornicama, a sada su bez posla, jako mi je važna – naglašava Tolj. Znači li to da program EPK u Rijeci neće biti elitistički?
– Nema tu vatrometa, nema velikih događanja... Hoćemo raditi cijelu priču iznutra. Želimo steći nova znanja koja će nam pomoći da spoznamo što će rad biti sutra, što je s budućnošću rada, što će biti s djecom i mladima sutra... To su programi koje smo ugradili u naš koncept koji je dosta tvrd i grebe po ranama, grebe po bolnim mjestima, koji se bavi tabuima... 2020. će biti sto godina od nastanka D’Annunzijeve prve fašističke države, otvaramo tabu Golog otoka i temu odlaska 40.000 Talijana nakon oslobođenja. Sve su to žestoke teme bez kojih se ne može ići dalje. Ne možemo ih stalno gurati pod tepih – kaže Tolj. A je li njemu osobno bilo lako nadmetati se s Dubrovnikom u kojem je godinama vodio projekt Lazareta?
PTSP od Dubrovnika
– Ja s Dubrovnikom imam problem. Imam PTSP od Dubrovnika i od ovog gradonačelnika. Dubrovnik može s promjenom politike sam iznijeti promjenu. Ima za to i sredstva i ljude. Za to im ne treba EPK – misli Tolj.
Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel rekao je da će EPK Rijeci biti točka na i tranzicije iz postindustrijskog u grad novih tehnologija i novih investicija.
Važna podrška došla je i od Riječanina, ministra znanosti, obrazovanja i sporta Predraga Šustara koji je bio u Mimari.
– Nama mladi odlaze, pogotovo visokoobrazovani ljudi, a EPK daje mogućnost da ih se angažira na tom projektu i da ostanu u zemlji. Imamo predivnu zemlju, koja je i mediteranska i kontinentalna. Kada se pogleda povijest Rijeke, ona je jako mitteleuropska i jako mediteranska. Taj identitet na novim osnovama treba vratiti gradu Rijeci – misli Šustar.
Nazalost, nis ne bu s toga..potrosit cete silne pare na politikantske pamflete, akcije, instalacije... itd. i sl. Ostati ce samo dugovi, drugovi.