Svi populistički pokreti, desni i lijevi, koji su se pojavili posljednjeg desetljeća u Europi protive se tzv. vladajućoj političkoj eliti (stranke, političari…), ekonomskoj eliti (banke, multinacionalne kompanije, mediji, bogati…) i stručnoj ili tehničkoj eliti (nacionalni i europski birokrati, dužnosnici, akademici…).
Upotrebljavaju se uopćeni izrazi kao što su banke, mediji, multinacionalne kompanije (protiv njih se borio i Tito), birokrati…, a koji ne znače ništa jer su općeniti, ne ulaze u pojedinosti. Od kada su europske države poslije Drugoga svjetskog rata odlučile živjeti zajedno kako bi, uz ostalo, izbjegle nove sukobe, nije bilo dana u kojem netko nije prognozirao raspad te, najprije zajednice pa unije. Od šest došlo se do 28 država (istina Velika Britanija izlazi, ali nije nikada ni bila čvrsto povezana).
Ovaj tjedan (1. studenoga) prošlo je 25 godina od kada je stupio na snagu Ugovor iz Maastrichta (potpisalo ga je 12 država tadašnjih članica) kojim je uspostavljena Europska unija. Njime su u 250 članaka postavljeni temelji ekonomske i monetarne unije, vanjske i sigurnosne politike, obrane… i uvedeno je europsko građanstvo.
Stanovnici svih država EU su u svim tim državama jednakopravni. Više od 510 milijuna građana uživaju iste beneficije europske suradnje. Euro (koji bi kao monetu trebala usvojiti i Hrvatska) je valuta 340 milijuna stanovnika 19 država u kojima, dakle, nisu potrebne mjenjačnice, gdje u trgovinama plaćaš kao u onoj pokraj svoje kuće. EU nije savršena, kao što to nije ni jedna država, ali se treba voditi računa da svako djelovanje ima učinak na nekoga, da akcija utječe na reakciju i tako u lancu.
“Danas su u modi populizmi, koji nemaju ništa zajedničkoga s popularnim (narodnim). Narodno je kultura naroda, a kultura se izražava kroz umjetnost, izražava se slavljem. Populizam je suprotan tomu, zatvoren je u model: zatvoreni smo, sami smo s nama. A, kada si zatvoren ne ideš naprijed”, objasnio je ovih dana papa Franjo mladima.
Jeftini recepti kakve nude političari demagoškim upiranjem prsta na opće (banke, muslimani, Židovi, birokrati…) na koncu postanu skupi.