Dok su njihovi vlasnici na moru, psi uživaju na godišnjem odmoru u baranjskom Bilju. Izležavaju se u klimatiziranim sobama u kojima svira vesela glazba, izlaze više puta dnevno, imaju i bazenčiće. Pravi je to pothvat, a iza njega stoji vlasnica Renata Žilić. Rodom je Osječanka, a ranč i zemlju u obližnjem Bilju kupila je prije desetak godina. Nije tada ni slutila u kojem će je smjeru put odvesti.
– Ništa takvo nije bilo planirano jer, kad smo kupili posjed u Baranji, razmišljali smo o turizmu. No odmalena sam čuvala pse prijateljima i poznanicima kada bi išli na put, besplatno. Praktički sam živjela po tuđim kućama i pazila na njihove ljubimce – smješka se 37-godišnja Renata. Prijatelji su je sve češće molili da im pričuva ljubimce, bili su voljni i platiti kako bi bili u sigurnim rukama dok su oni odsutni, a s rastom interesa rađala se i ideja o otvaranju hotela za životinje. Registrirala je Habitat, pansion – vrtić za ljubimce i školu za obuku pasa, koji je svoja vrata otvorio prije osam godina. Iskustva je imala napretek jer čitav život volontira po osječkim udrugama za zaštitu životinja.
– Neradnih dana nemamo. Najveća nam je gužva za božićne blagdane, u sezoni skijanja, ali i ljeti. Često nam vlasnici dovode pse za Novu godinu da ne bi proživljavali strah od petardi, jer smo mi ipak malo izolirani pa im manje smetaju. Termini su uvijek unaprijed popunjeni – govori Renata. Na 6000 četvornih metara ograđenog prostora nalaze se četiri odvojena dvorišta. Tako psi nisu prisiljeni boraviti jedni s drugima ako se ne slažu. Imaju i dvije vrste boksova – vanjske natkrivene, u kojima je drvena kućica sa slamom, te zatvorene s klimom ili grijanjem. Istodobno mogu primiti 30 pasa, no sve ovisi kakvi su im gosti. Nekada je, svjedoči Renata, teško raditi i s njih pet, ako nisu kastrirani i socijalizirani s ljudima i ostalim psima, ili se možda kuje tjeraju. Upravo zato promovira kastraciju pa je s tim u skladu i smještaj za kastrirane pse jeftiniji.
– S takvim je psima puno lakše raditi, nemaju potrebu dominirati, ne tuku se i svi se lijepo druže – objašnjava.
Iako nisu sklonište za napuštene pse, u Habitatu uvijek ima životinjskih duša koje čekaju novog vlasnika. Jer Renata se nikada ne ogluši na vapaje za pomoć pa nezaštićene životinje dovede pod svoje okrilje. Otišla se nedavno okupati u Dravi i odmoriti, a kući se vratila s mačićem pronađenim na plaži. Sada mu traži udomitelja. Spasila je i puno ozlijeđenih i nemoćnih ptica, većinom ispalih iz gnijezda, srndaća, prasca, čaglja kojega je udario automobil, lisicu, kunu...
– Otkako je u Zoološkom vrtu u Osijeku zaživjelo oporavilište za strogo zaštićene divlje životinje, malo smo rasterećeniji. Surađujemo s AWAP Udrugom za zaštitu životinja, othranjujemo vjetruše, vrane, golubove i uvijek ih vraćamo u prirodu, gdje je divljim životinjama i mjesto – navodi ona. Ponosno nam pokazuje i grli svoja dva udomljena psa – Jinxa i Siriju. Doberman Jinx stigao je prije osam godina iz uzgajivačnice. Trebao je biti ubijen, no Renata mu je bez puno razmišljanja spasila život.
– Sirija je došla s prvim valom izbjeglica, pronašli su je u Bapskoj. Rekli su da je stigla iz Sirije, zato se tako zove, no ja vjerujem da je zapravo iz okolnih sela kojima su izbjeglice prolazile, priklonila se gužvi i gdje je bilo hrane – kaže nam.
Habitat je pak i adresa u koju rado svraćaju volonteri, i to iz cijeloga svijeta. I Renata dosta putuje pa stječe poznanstva i razmjenjuje iskustva u radu i brizi o životinjama.