'Prvi bih otišao iz Savske 66 samo da premijer otpočne dijalog s braniteljima'

Gotovo sedam mjeseci od početka prosvjeda, bunt branitelja iz Savske 66 ne jenjava. Premda su poneku bitku dobili, njihovi glavni zahtjevi još čekaju rješenje, pa najavljuju i odlazak na Markov trg, o čemu razgovamo s neformalnim vođom prosvjeda Josipom Klemmom.

:: Što ste postigli u 200 dana prosvjeda?

Hrvatski branitelji demonstrirali su zajedništvo, pokazali da ne poznaju govor mržnje i da žele dijalog. Dobro je da smo u Savskoj. Da smo napravili jedan prosvjedni skup, o tome bi se pričalo dva-tri dana. Ovako, zahvaljujući šatoru imamo gdje i što poručiti. Šator je postao utočište za sve one koji traže pomoć, koji su nezbrinuti, koji žele da se čuje njihov glas. Isto tako i za one koji taj dan nemaju što jesti.

:: Jeste li tijekom prosvjeda vukli i krive poteze?

Sigurno da jesmo. Mi nemamo PR mašineriju, improviziramo, puno je različitih mišljenja. Teško je naći pravi put, neki bi rješavali probleme na ovaj, neki na drugi način. Tako nam se omakla izjava da smo u medijskoj blokadi, dapače, dobili smo, zahvaljujući Savskoj, medijsku pažnju kakvu nikad nismo imali. Također, ponovno se ispričavam svima koji su kasnili na posao zbog zastoja tramvaja, kao i onima koji su se iz bilo kojeg razloga preplašili branitelja.

:: Kako danas gledate na susret s premijerom u Okučanima?

Kako god da se dogodio – namjerno, slučajno, spontano – bitno da se dogodio. I da se vidjelo da premijer može razgovarati s braniteljima.

:: Zašto ste onda, već idući dan, pozvali Vladu da odstupi?

Sigurno da bi govor na skupu zajedništva na Trgu bana Jelačića, koji nije bio ni predviđen, išao u sasvim drukčijem pravcu da nije zabranjen nastup klapi Sveti Juraj. Javnost ne razumije koliko je nama bilo važno da ona nastupi, da otpjeva hrvatsku himnu. Najprije joj je odobren nastup, ljudi su već krenuli na put iz Splita. Kad sam to čuo, bio sam pred katedralom i srce mi je pucalo. Eto, zato smo pozvali Vladu da odstupi, zbog jedne tako glupe odluke. Za koga klapa Hrvatske ratne mornarice treba pjevati ako ne za branitelje? Mi vrlo emotivno doživljavamo sve vezano uz hrvatsku vojsku, policiju i Domovinski rat. To je bio skup zajedništva, bilo je tamo i djece, ništa što bi nekoga moglo iritirati. Protiv sam svakog povika “Za dom spremni”, no to su bili pojedinci na koje nismo mogli utjecati. Osuđujem sve zločine bez obzira pod kojim predznakom su se dogodili, “Za dom spremni” ili “Smrt fašizmu, sloboda narodu”.

:: Jeste li zadovoljni odazivom na skup zajedništva?

Još prije skupa rekao sam da nisam opterećen brojkama. Da je došlo tisuću ljudi, zahvalio bih svima koji su došli. No, da budem malo ironičan, bilo nas je malo više od šačice i malo više od antiprosvjednika.

:: Zašto ste nedavno ponovno zaoštrili retoriku i izjavili “ako žele rat, imat će ga”?

Ne želimo rat ni sa kim, međutim, mi branitelji sve gledamo kroz prizmu rata. Kad nas je netko makar verbalno napao i kad nije napravio onako kako smo zamislili, odmah ispred sebe vidimo neprijatelja. Premijer je učen čovjek i to je o nama morao znati. Mi ćemo se boriti, ali svim demokratskim sredstvima. Nikad nećemo pozvati na nasilje.

:: Možete li pojasniti smisao postrojavanja ratnih postrojbi? Mnogima je to zvučalo kao prijetnja.

Prijedlog o postrojavanju ratnih postrojbi nije ultimatum ni prijetnja, ja to nisam tako izrekao, taj prijedlog čak i nije došao od mene već od zapovjednika zbornih područja kao naša reakcija na izjave iz Vlade o “šačici branitelja”. Ne znam kojim jezikom da im kažemo da Savska nije Josip Klemm ni Đuro Glogoški, da su kroz Savsku prošli i brojni zapovjednici koji su nam predložili da na taj način pokažemo da smo jedinstveni. Možda bi premijer tada pogledao kroz prozor i pomislio: pa ti ljudi zaista imaju što reći. Ne pozivamo na vojni udar. Cilj postrojavanja bio bi pokazati tko stoji iza prosvjeda, to je samo folklor. Nismo rekli da idemo rušiti. Ne znam više na koji način da otvorimo dijalog. Šaljemo dopise, pozivamo na okrugle stolove, što više trebamo napraviti? Nakon 200 dana u Savskoj, koliko dana još treba da bi se premijer probudio, to je 200 dana moljenja na koljenima da nas netko primi, 200 dana tolerancije, što više napraviti?

Vjerujem da je premijer domoljub i da želi razgovarati s braniteljima

:: Mislite da je moguće s premijerom sjesti za stol nakon što ste u više navrata tražili njegovu ostavku?

Nikad nisam rekao da ovo nije narodna vlast, ovu Vladu je izabrao narod i gospodin Milanović je legalno izabrani vođa. Međutim, ne može se otuđiti, potreban je dijalog. Bez obzira na to što nije s nama razgovarao 200 dana, spremni smo mu pružiti ruku i razgovarati s njim. Pritom nije bitno tko je pobjednik, a tko je poraženi.

:: No, ne možete poreći da ste postavili puno ultimatuma.

Smatram da je do dijaloga trebalo doći u prva tri dana. S kim bi premijer trebao razgovarati ako ne s onima koji su dali živote i zdravlje za Hrvatsku? Trebao je nakon konvencije branitelja 17. svibnja lani u Lisinskom sazvati čelnike svih braniteljskih udruga i reći: idemo vidjeti što vas muči. I sam je rekao da su naši problemi rješivi. Pa ne traže branitelji mnogo, možda samo malo pažnje i poštovanja.

:: Jeste li spremni na kompromis?

Želimo iznijeti svoje argumente i sve što tražimo je da sastanak bude javan.

:: Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak predložio je da pregovori počnu s “nulte pozicije”. Jeste li spremni povući teške riječi, ali i zahtjeve?

Naši zahtjevi ostaju, ali nikad nismo rekli da ne želimo razgovarati s ministrom, zamjenicom i pomoćnikom.

:: Nije li to zatvoreni krug, jer vaš prvi uvjet podrazumijeva ostavku ministra kojeg se premijer ne želi odreći?

Mi ne možemo uvjetovati premijeru koga će imenovati svojim ministrom, no vidjet ćemo nakon svih argumenata i dokaza koje iznesemo smatra li da gospodin Matić treba i dalje ostati. Naše je demokratsko pravo iznijeti svoje nezadovoljstvo, pa i tražiti ostavku ministra. Premijer je rekao da braniteljima prava nisu dirana, ali demantiraju ga rješenja koja su pristigla na kućne adrese. On to ne bi izjavio da mu netko nije tako sugerirao i zato tvrdimo da ga Matić obmanjuje.

:: Što najviše zamjerate ministru branitelja?

Izjavio je da će Hrvatsku izbaciti iz EU zbog branitelja, spominje srpske specijalce u podrumu i na taj način ugrožava srpsku nacionalnu manjinu. Neki nas napadaju da smo ultradesničari, no mi smo veterani NATO-a, iznad naših glava vijori zastava EU i jednakim žarom borimo se za branitelje Bošnjake, Srbe i pripadnike svih drugih manjina. Svojim izjavama plaši ljude i da ima morala sam bi odstupio. Morao je informirati premijera i reći mu što je Savska 66. Matić dobro zna kako su udruge organizirane i da mi ništa nismo poduzeli dok naši glavni ili središnji odbori nisu donijeli odluku. Neka mi netko kaže jedan grad u Hrvatskoj iz kojeg branitelji nisu došli podržati Savsku.

:: U javnosti se u posljednje vrijeme može čuti teza da šator više ne odgovara HDZ-u. Je li bilo kakvih pritisaka s njegove strane?

Jasno i glasno: ne. Pritisaka nije bilo.

:: A možete li se složiti s tezom da šator trenutačno odgovara ponajviše SDP-u?

Ne možemo mi voditi računa o tome kome skup u Savskoj odgovara ili ne odgovara. Šator najviše odgovara hrvatskim braniteljima. No, o budućnosti prosvjeda ne odlučujemo ni ja ni Đuro Glogoški nego braniteljske udruge na državnoj razini, i onog dana kada nam uskrate potporu koju su nam dali, i kada glasno kažu da Savska 66 ne ide dobrim putem, šatora više neće biti.

:: U kojoj fazi je vaš nacrt prijedloga Zakona o pravima hrvatskih branitelja?

Mnogi su htjeli da se napravi na brzinu, no ja sam mišljenja da kad već imamo priliku napraviti zakon, neka bude po mjeri svakog branitelja i stradalnika, a ne kao dosad, samo po mjeri stradalnika. Uskoro će biti gotov.

:: Jeste li svjesni da, kad tražite svoja materijalna prava, dati vama više znači nekome oduzeti – vašem narodu? Mnoge kategorije građana trpe posljedice krize, ali i dugogodišnje pljačke državne blagajne.

Slažem se. Međutim, iako su se naše mirovine smanjivale po deset posto tijekom mandata Jadranke Kosor pa i Zorana Milanovića, nijednom niste čuli da se borimo za povratak tih prava. Mi smo digli svoj glas za one najugroženije, razvojačene branitelje koji se nakon rata nisu imali gdje vratiti, kojima je država trebala dati neku pomoć. I onda im je dala 1100 kuna i sada to smanjila na 800 kuna: tada su im osim novca uzeli i srce i ponos. Ministar Matić nije smio dopustiti da se to dogodi.

:: Ministar Matić neki je dan izjavio da je rušenje Vlade jedini cilj i smisao prosvjeda. Kako to komentirate?

Svoj nerad i nebrigu prema braniteljima time je želio prebaciti na Vladu RH jer na taj način čuva svoju funkciju. No, njegove izjave da ne želi više čuti o Okučanima, Kninu ili Vukovaru dovoljno govore o njemu. Sam je već rekao da je potrošen, sad se vidi i da je izgubljen.

:: Koji su vaši daljnji potezi?

Još je puno posla ispred nas. Moramo ubrzati brojne upravne postupke koje vode branitelji jer ne možemo dopustiti da prije umru ili izvrše suicid nego što se njihov problem riješi.

Na početku prosvjeda, ministar Matić je sam rekao da mu je trebalo godinu dana da mu drugi ministar odgovori na dopis. Nadam se da sad neke stvari idu puno brže. Idućih dana pronalazit ćemo najbolja rješenja za branitelje i narod, nadajući se dijalogu, da se što prije maknemo iz Savske 66.

:: Mislite li da je, nakon svega, realno očekivati dijalog s premijerom?

Vjerujem da je premijer domoljub i da želi razgovarati s braniteljima. Vjerujem da će do razgovora doći i molim premijera da sve naše poteze ne smatra ultimatumom. Ako ih je tako doživio, ja mu se ispričavam. Mora znati da, kao što sam već rekao, nismo PR stručnjaci već samo ljudi, emotivci. Vidite što je jedna kriva odluka poput zabrane nastupa klapi Sv. Juraj učinila, svi smo se vratili unazad. Ako premijer ili ministar žele razgovarati s braniteljima, a pritom su im prepreka Klemm, Glogoški ili netko drugi, to ćemo lako riješiti. Ako treba, ja ću prvi otići, ali dijaloga mora biti.