Kako Josipović zna da je stigla svježa bunika?

Znakovito je kako to da Ivo Josipović zna da je stigla svježa bunika, konzumiranje koje izaziva poremećeni doživljaj stvarnosti. Tim više što se čini da bi bunika mogla objasniti kako to da netko racionalan i intelektualan poput njega i tko se s uvažavanjem i obzirnošću odnosio prema Crkvi i vjernicima, ničim izazvan s takvom podrugljivošću reagira na baš po ničemu ekscesnu, ali po iznesenim porukama snažnu propovijed splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića u Sinju. Bilo bi korisnije da je bivši predsjednik puna srca poslušao riječi nadbiskupa i skrenuo pozornost recimo na to kako su i od nedavnih katastrofalnih požara opasniji požari koji “spaljuju” mogući zajednički program općeg dobra.

“Kada sam na vlasti mislim jedno, ali kada sam u oporbi imam drugu varijantu. Na žalost politikantski se gleda samo na rejting svoje stranke. ‘Ja i moja stranka’ nije Hrvatska. Hrvatska smo svi zajedno”, rekao je Barišić vladajućima i oporbi. Ili, govoreći o odlascima iz zemlje, rekao je da su dom i domovina i “duhovne i moralne vrijednosti, povijesno pamćenje, jubileji, mir, pravda, solidarnost, praštanje, opće dobro...”, a prije svega “radno mjesto, pristojna primanja, rad i molitva, obitelj i slavlja, suživot i zajedništvo”. Josipović je zapeo za razvode, po njemu očito “ugrožene” unatoč stvarno sve većoj popularnosti. To što je fokusiranima na materijalno, Barišićeva propovijed nerazumljiva ili teško prihvatljiva, objašnjava i zašto je Hrvatska, u smislu nematerijalnih vrijednosti, “spaljena”. Stoga, Josipovićeve riječi i nisu izazvale reakciju kakvu zaslužuje politički piroman koji je zapalio još jedan mogući zajednički program općeg dobra, samo kako bi se nametnuo kao prvoborac sekularnosti.

Prvo se izrugivao stavu da je razvod opasniji “daleko više od gospodarske krize”, a nakon kritika njegove uvredljive reakcije, u intervjuu našem listu otišao je još dalje, s kapcioznom konstrukcijom: “Zar se zaista razvod, pravo koje jamči hrvatska država kada, nažalost, dvoje ljudi više ne može biti zajedno, možemo uspoređivati sa zlima poput korupcije, ubojstva ili pedofilije!? (...) Što je sljedeće? Da se zabrani razvod braka?”. Josipović se to pita posve ozbiljno, dok se takva pitanja nije usuđivao postavljati niti prije nego je uoči Biskupske sinode Katolička crkva omekšala stav prema razvodu, a papa Franjo rekao kako je razdvajanje ponekad neizbježno “čak postaje moralni imperativ”. “Što, dakle, Bog združi, čovjek nek ne rastavlja”, poučavao je Isus svoje učenike i već tisućljeća Crkva propovijeda o neraskidivosti sakramenta ženidbe.

I što onda bi Josipoviću da odjednom, kao da je pao s Marsa, uvrijedivši ne samo nadbiskupa, već i samu bit vjere, unosi buniku u tumačenje vjekovnog Isusova učenja, zaštićenog kroz slobodu vjeroispovijesti u svim modernim demokracijama. S tim da nadbiskup u propovijedi čak i nije bio isključiv spram razvoda kakvo je značenje njegovim riječima dao Josipović. U povodu porasta broja razvoda Barišić je izrekao, po Josipoviću, kako se naknadno upristojio, neprimjerenu tezu, ali i dodao: “Kako je tužno i bolno čuti riječi djeteta koje kaže: tata nas je napustio, ili mama je otišla od nas. Poštovani roditelji, vaša djeca ne žele biti podijeljena i rastrgana između oca i majke, već žele biti zagrljena”, i zaključio kako je zbog egoizma i individualizma brak višestruko ugrožen. I što je tu sporno!?

Da, svaka obitelj koja posjeduje temeljne vrijednosti, i gospodarsku krizu će prevladati pa će unatoč siromaštvu biti vrlo sretna, a neka će unatoč bogatstvu biti tako nesretna. Dok, i kod najciviliziranijeg razvoda, djeca su rastrgana. Uostalom, po čemu se nadbiskupove riječi razlikuju od poruka pape Franje kad je u tweetu poručio da su sretne obitelji bitne i za Crkvu i za društvo, ili kad je govoreći o obiteljima u “neregularnim situacijama” pitao “kako ih možemo poduprijeti tako da djeca ne postanu taoci svojeg oca ili majke”!? Očito, ako ekscesa nema, stvorimo ih kako bi argumentirali tezu o “ugroženoj sekularnosti” koja služi za marksističko istjerivanje “opijuma za narod” iz javnoga života. Ako je Barišićeva propovijed, ili količina religijskog programa na HRT-u na jedan dan, razlog za tobože naivno propitivanje zar smo “katolička džamahirija”, onda se ozbiljno treba pitati što je u pozadini toga da se čak i nadbiskupu Barišiću poručuje kako bi bilo dobro da se okane politike i što bivši predsjednik kao ateist sugerira biskupima da više slijede papu Franju. Ili, što i neki tumači “lijeve stvarnosti” u izmišljenim ili stvarnim ekscesima nalaze ugrozu sekularne države. Nadajmo se da je samo bunika razlog buđenja nostalgije za “komunističkom džamahirijom”.