Kratkotrajni povratak hladnog vremena u naše krajeve podsjetio nas je na događaj iz prošlog hladnog perioda. A to je smrzavanje mora kod Zablaća nedaleko Šibenika. Kako je moguće da se more zamrzne? Teorijsku podlogu za ovu pojavu nalazimo na internetskoj Enciklopediji vode gdje stoji kako se gustoća oceanske, odnosno morske, vode određuje njegovom slanošću, dakle udjelom soli i temperaturom. Što je voda slanija i/ili hladnija, gušća je. Slana voda je najgušća u točki smrzavanja, za razliku od slatke vode, koja je najgušća na oko 3,9 ° C. Oceani su vrlo slojeviti: duboka oceanska voda je teža, a lakša voda je na vrhu. Ovdje stoji i dio rješenja zagonetke nedavnog smrzavanja mora.
Kada se radi o vodama oko Zemljinih polova, slanost je nešto niža na vrhu, posebno na Arktiku, ali i u blizini ušća velikih rijeka, poput Mackenzie u Kanadi i Oba u Rusiji. Ovaj odljev svježe vode ostat će na vrhu Arktičkog oceana i miješati se vrlo sporo, jer je lakši. Slana voda se smrzava ispod 0 °C što je i razlog zbog kojega se sol koristi za topljenje snijega ili leda na cestovnom kolniku. I hrvatski znanstvenici su prije nekoliko godina istraživali pojavu zaleđivanja površine vode na Jadranu. U radu Zaleđivanje istočne obale Jadrana Božena Volarić i Davor Nikolić s Geofizičkog zavoda Andrija Mohorovičić u Zagrebu navode kako se ponekad, tijekom ledenih zima uz jaku do olujnu buru, zalede pojedini dijelovi naše obale i mora u plićaku na sjevernom Jadranu. Ta vremenska pojava, iako je neobična za zemljopisne širine našega Jadrana, pišu dalje, javlja se ponekad čak i na srednjem mu dijelu.
VIDEO: U Zablaću kod Šibenika zaledila se površina mora
- U ovom se radu iznose svi nama poznati slučajevi zaleđivanja Jadrana pri buri, od početka 20. stoljeća. Slučajevi s foto zapisima nadopunjavani su meteorološkim podacima. Za sjeverni Jadran navodi se kao primjer senjska luka, zaleđena dana 12. veljače 1956., a za srednji Jadran svjetionik Svetog Petra u Makarskoj, zaleđen u noći 22./23. siječnja 1963., uz vrlo dojmljive snimke s oba područja, stoji u sažetku da bi se nešto kasnije nastavilo s konkretnim primjerima.
- Sjeverni Jadran obiluje orkanskim, dugotrajnim burama što je povoljna okolnost za proces zaleđivanja. Prema zapisima A.Ž. Lovrića (WikiFlora Adriatica) u proteklom 20. stoljeću obala i more na sjevernom Jadranu zaleđivalo se otprilike svakih desetak godina. Taj niz zaleđivanja započinje 1911. godinom i nastavlja se sljedećim redoslijedom: 1911., 1929., 1941., 1957., 1968., 1973., 1985. i 1991. Autor, govoreći općenito o zaleđivanju Jadrana, ističe kako je nekih izvanredno hladnih zima na obalama podvelebitskog primorja kod Senja, te na najjužnijem dijelu otoka Krka kod Baške i na susjednim otočićima, Prvić, Goli, Zecje i ostalim, debljina ledenog pokrivača mjestimice iznosila i do dva metra.
Izvor navedenih podataka autor ne spominje, niti za pojedine godine daje pobliže informacije. U meteorološkoj se literaturi iz spomenutog niza godina zaleđivanja spominju samo tri godine: 1929., 1941. i 1957. Dapače, umjesto 1941. i 1957. navode se 1940. i 1956. Budući da su vremenska zbivanja tih godina u skladu s meteorološkim podacima, prihvaćene su kao godine zaleđivanja na sjevernom Jadranu, kaže se. Istaknuti naš oceanograf akademik Mirko Orlić potvrđuje kako smrzavanje mora ovisi o salinitetu. - Kad je salinitet nizak, hlađenjem se prije dolazi to točke maksimalne gustoće nego do točke smrzavanja, kad je salinitet visok, hlađenjem se prije dolazi do točke smrzavanja nego do točke maksimalne gustoće.
Stoga u vodama niskog saliniteta dolazi do brzog hlađenja površinskog sloja i do njegovog smrzavanja, u vodama visokog saliniteta mora se ohladiti cijeli vodeni stupac da bi došlo do smrzavanja. Zbog toga se puno lakše smrzavaju rijeke i jezera nego mora. U slučaju Zablaća kod Šibenika vjerojatno se radi o izlijevanju rijeke Krke u more i o smrzavanju bočate vode u plitkom priobalnom području, kaže naš sugovornik. U nas djeluju i tvrtke koje se bave geofizikalnim modeliranjem. Geofizikalno i ekološko modeliranje kao specijalistička disciplina obuhvaća skup računskih metoda i postupaka koje nam omogućuju bolje razumijevanje složenih procesa i interakcija u okolišu, te nam pomažu u objektivnom odlučivanju i odabiru rješenja prihvatljivih za okoliš. Jedna takva tvrtka je Gekom d.o.o. Iz Zagreba čija nam je Sanja Grgurić rekla da je u toku uspostava modela za to područje Jadrana koji će onda dati detaljnije rezultate o ovom događaju.
- Do zaleđivanja je u svakom slučaju došlo radi toga što je kod ušća Krke slatka voda na površini (cca do 2 m dubine), dok je ispod toga slana voda. Znači, slatka voda se tamo zaleđuje. To je estuarij, u kojemu je voda raslojena (u srednjem i pridnenom sloju je slana voda radi utjecaja mora, dok je na površini slatka voda koja je teža – to je voda iz rijeke Krke koja je onda miješa sa slanom vodom), kaže Sanja Grgurić. Što se tiče ranijeg rada naših znanstvenika koji spominjemo u ovom tekstu, kada govore o srednjem Jadranu, ne spominju Zablaće ili neko obližnje mjesto, već se konkretno bave Makarskom koja je od Zablaća udaljena nešto više od 100 km, ali je također dio srednjeg Jadrana, no ionako je bitniji proces zaleđivanja koji je ovdje pojašnjen. - Donedavno se zaleđivanje pojedinih dijelova naše obale spominjalo kao posebnost sjevernog Jadrana. Međutim, u meteorološkim izvještajima i dnevnom tisku zadnjih desetljeća 20. stoljeća spominje se zaleđivanje obale i područjima srednjeg Jadrana. Treba svakako naglasiti da to nije vremenski novitet današnjice. U starim se kronikama katkada naiđe na zapise o velikim hladnoćama koje su povremeno zahvaćale i srednji Jadran.
U njima se uz ostale nedaće spominje i zaleđivanje mora. Tako primjerice u kronici iz franjevačkog samostana Makarska, kroničar fra Nikola Gojak svjedoči o vremenskim nevoljama u 18. stoljeću, zapisujući: „….1754/1755 …… Ovo dođe Božić a još vodenie. Paka 5. Gjenera 1755. učini bura nevelika pak učini snig a na vo(do)karsće bi bura i snig i sve se smarze i bi velika studen i led …….vas misec led veliki da se i more smarze i vode žive i vino i rakija niti je ovaki led bijo nego li del 1709 ….“ Zapisom o zaleđivanju mora i voda tekućica kroničar stavlja poseban naglasak na intenzitet i opseg zahlađenja koje je zahvatilo makarsko primorje i pripadno mu otočje, stoji tamo.
Obrađuje se pogotovo slučaj smrzavanja iz 1963. godine, pogotovo meteorološka situacija u danima smrzavanja. - U Makarskoj je naime u noći od 22. na 23. siječnja 1963. zaleđen svjetionik sv. Petar na zapadnom rtu istoimenog poluotoka (slika 4.1.b) koji sa zapadne strane štiti makarsku gradsku luku. Temperatura zraka toga je dana u Makarskoj iznosila -8ºC. Za makarske pojmove to je velika hladnoća, pogotovo, ako se zna da višegodišnji temperaturni srednjak za siječanj u Makarskoj iznosi 8.5ºC, razdoblje 1981.-91., stoji u detaljnoj analizi tog događaja nakon čega slijedi i zaključak. - Sinoptičke karte za prethodne dane: 19., 20. i 21.1.1963. godine pokazale su (karte nisu prikazane) da je tih dana na srednji Jadran stalno pritjecao vrlo hladan polarni zrak, temperature i do -18ºC, pa je tlo postajalo sve hladnije. Uz takav splet okolnosti, zapljuskivanje ohlađene obale snažnim valovima vrlo hladne morske vode, pretvaralo je inače toplu obalu srednjeg Jadrana u obalu nekog ledenog mora iz polarnih područja, stoji u radu hrvatskih znanstvenika.