Koronavirus očito uzvraća udarac! Ali vjerujem, nisam jedini koji nije toliko zabrinut zbog statističkih brojki koje ponovno počinju rasti, koliko zbog mnogo opasnijih prijetnji koje se usporedno valjaju, a koje mogu ostaviti duboke tragove čak i nakon što ovaj virus bude potpuno zaboravljen kao stvarna prijetnja.
Osobno jezu mi stvara sve glasnije nametanje ograničavanja osobnih sloboda, napose slobode govora, koje svakako nije iskrsnulo zorom koronavirusa, ali će on očito poslužiti kao idealna dimna zavjesa za one koji odavna pokušavaju preoblikovati svijet medija i slobodu govora prema svojim ideološkim, političkim i materijalnim interesima.
Užas rađa posve realna mogućnost uvođenja cenzure, koja je zapravo već tu, samo još nije posve institucionalizirana. Jer, ako Mark Zuckerberg smije cenzurirati Donalda Trumpa, onda nije nimalo čudno što smije cenzurirati Ivana Hrstića. Prvi put na tom njegovom ‘fejsbuku’ blokiran sam zbog postavljanja moje kolumne o tragediji Slobodana Praljka, objavljene u Večernjem listu. Kad sam nakon toga objavio zašto sam blokiran, ponovno sam blokiran.
Drugi slučaj je bila moja objava u kojoj sam kritizirao nerazumnike koji su hvalili pokolj na ulicama Splita. Netko – živ ili neživ – tko baš ne razumije hrvatsku gramatiku, vjerojatno je izvukao posve suprotno značenje. Možda. Jer, pravog objašnjenja nikad nema, “oni”, nevidljivi s druge strane virtualnog ogledala, to su ponovno “razmotrili” te ponovno “utvrdili” da se objava kosi sa “standardima naše zajednice”. I - kadija te tuži, kadija ti sudi, mo’š se žalit’ upravi vodovoda! “Kultura otkazivanja” nova je religija za antireligiozne, često i antiteističke elite, koje nameću taj moderni oblik ostrakizma prema svima koji drugačije misle. Deklarativni antifašizam i dalje se voli služiti metodama fašizma. Ne, oni ne šalju ljude u konclogore, kao što su to nekad radili fašisti i komunisti, no danas čovjeka ne moraš ubiti da bi ga eliminirao – dovoljno ga je jednostavno – isključiti.
Trump je cenzuriran jer je rekao da su djeca “gotovo” imuna na korona virus. Neodgovorna izjava, ali jednako možemo reći da je “gotovo” istinita kao i da je “gotovo” fejk. No, onaj koji sebi uzima za pravo da nam uskrati informaciju u izvornom obliku, ta je sebi uzeo slobodu koja mu ne pripada, odnosno uzeo je slobodu koja – nama pripada.
Protiv isključivanja ljudi iz javnog života, svojevrsnih javnih pogubljenja, ovih dana javno je ustao Noam Chomsky te odmah i sam doživio žestoke protunapade i pokušaje isključenja. Čak i Soros veli da političku korektnost smatra nekorektnom, da je ona na sveučilištima pretjerana.
“Politička korektnost postala je najnesretnija religija na svijetu. Preuzela je sve najgore aspekte religije, a baš ništa od njene ljepote, a “kultura otkazivanja” guši kreativnu dušu društva”, napisao je ovih dana Nick Cave, najslavniji glazbenik u crnom. I nije mogao bolje reći. “Kultura otkazivanja” samo je još jedna emanacija totalitarizma. Zapravo je to svojevrsna decentralizirana kulturna revolucija koja, kao svaka revolucija, spremno proždire i vlastitu djecu, a u konačnici ona je – otkazivanje kulture. Zuckerberg, naravno, ne može tek tako “isključiti” Trumpa, za to će ipak biti nužni izbori, ali nedvojbeno pridonosi atmosferi kaosa koja se očito dijelom vrlo planski konstruira. Koliko god bile falične, i koliko god istovremeno predstavljale ono najgore i najbolje od ljudskog roda, sloboda govora u Sjedinjenim Državama uvijek do sada bila je svjetionik za ostatak svijeta. No, više za to ne možemo staviti ruku u vatru.
Dok gledamo izvješća iz Bjelorusije, a u retrovizoru još vidimo izbore u Siriji, možemo samo sa zebnjom očekivati američke predsjedničke izbore. Bude li rezultat ovog bespoštednog medijskog rata na koncu imalo izjednačen, sasvim je realno očekivati da nijedna strana neće, kao što je do sada bio demokratski uzus, priznati poraz i čestitati pobjedniku.
Amerika je podijeljena kao nikad u svojoj povijesti i pritom suočena s ponajvećom zdravstvenom krizom. Mnogo je realnije očekivati da će vojske zombija, mozgova ispranih fejkom i parafejkom izići na ulice i pokušati preko njih izboriti ili potvrditi pobjedu. Hoće li obje vojske pri tom i na otvorenom nositi kirurške maske na licu, kao što zahtijeva bidni Biden, bojim se da će biti posve sporedno pitanje
Ne postoji pravo na govorenje bilo čega. Postoji pravo na govorenje istine. Problem ljevičarskih bezbožničkih ideologija nije u tome što brane da se nešto govori, nego u tome što brane da se govori istina. Ljevica je sazdana u laži, raste u laži i živi od laži, stoga je samorazumljivo to što ona ne podnosi istunu uz sebe.