Kako pomoći umirućima? Morfij treba dati čak i ako će to ubrzati smrt

"Ovo radim radi njega, radi svih naših umirućih pacijenata... i nas koji ćemo isto jednog dana umrijeti. Prestanite se bojati opioida u palijativi, prestanite uskraćivati milost mirne smrti palijativnim pacijentima. Budite liječnici i poštujte Hipokrata. Ne mučite bolesnika na samrtnoj postelji..." djelić je potresne i hrabre objave na Facebooku anesteziologinje Sanje Ćosić nakon smrti zaručnika, mladog i vrsnog ortopeda Krešimira Crnogaće (39) kojom je otvorila pitanje prava na dostojanstvenu smrt palijativnih bolesnika.

Nakon njezina detaljnog opisa njegova posljednja 24 sata života i osobito zadnjih minuta isprazno zvuči objašnjenje šibenske bolnice: "Pacijent je liječen sukladno pravilima struke i kliničkim smjernicama, a preminuo je 30. 8. iza ponoći okružen članovima uže obitelji." Molbi dr. Ćosić da mu povise dozu morfija kolege su nevoljko udovoljili i odbili mu dati i kap više. Kako bi tek prošla molba laika? Ćosić je apelom da se umirućim pacijentima omogući miran odlazak podsjetila sve nas da u Hrvatskoj, u kojoj godišnje prema stručnim radovima više od 30.000 građana treba palijativnu skrb, adekvatne, dobro organizirane skrbi nema.

Vlada opiofobija

Pravo je svakoga čovjeka da se uz što manju patnju suočava s terminalnom bolesti i ne umire u bolovima. Palijativna skrb prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji znači ne samo skrb koja poboljšava kvalitetu života bolesnika nego i njihovih obitelji. Nažalost, mnogi palijativni bolesnici u nedostatku palijativnih kreveta u bolnicama umiru kod kuće ili u neadekvatnim staračkim domovima u patnji i bolovima, a bližnji njihova lica i svoj očaj i nemoć pamte cijeli život. Postoje mobilni timovi palijativne skrbi i palijativni odjeli u bolnicama i samo jedan Hospicij "Marija K. Kozulić" Riječke nadbiskupije i ni jedna ustanova za palijativnu medicinu. Izv. prof. dr. sc. Ivica Kelam, predsjednik Hrvatskog bioetičkog društva, ističe da Crnogaćin slučaj skreće pažnju na kod nas nepostojeću palijativnu skrb jer, koliko zna, imamo samo jedan hospicij, i to Riječke nadbiskupije u cijeloj Hrvatskoj.

POVEZANI ČLANCI:

– Nije etički dopustivo pustiti pacijenta da bezrazložno pati ako postoje medikamenti koji mu mogu olakšati patnju. Ovdje ne govorimo o eutanaziji nego o olakšavanju posljednjih trenutaka života pacijenta, u ovom slučaju mladog ortopeda. Trebalo mu je maksimalno izaći u susret, povećati količinu morfija jer nije bilo nade u izlječenje. Jedino što se humano moglo napraviti jest maksimalno mu olakšati patnju. Zašto su liječnici zazirali od povećanja doze morfija, ne znam, ali moje bioetičko mišljenje je da mu je trebalo pomoći. Čak i ako bi ta doza morfija dovela do brže smrti, to je etički opravdano jer je to neželjena nuspojava opioida koja osobi olakšava patnju. Ako morfij, nažalost, ubrza smrtni ishod koji je 100% siguran, zašto čovjeku ne dati veću dozu koja će mu pomoći da ode u miru s ovog svijeta, koliko je to moguće s obzirom na narav bolesti – kaže Kelam. Problem u Hrvatskoj je, dodaje, kad pacijenti umiru u bolnicama bez prisustva najbližih i pristupa adekvatnim lijekovima, kao što je i problem kada se umiruće pacijente u bolovima vrati doma jer nema palijativnih kreveta.

I dr. Vlasta Vučevac, predsjednica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu, za HRT je kazala da slučaj mladog ortopeda nije izoliran. "Dobivam brojne upite i tužne priče obitelji i bolesnika koji su još u kontaktu – na koji način nam možete umanjiti boli. Drugi veliki problem je da kod nas još postoji opiofobija, takav strah od terapije opioidima da je to nevjerojatno", izjavila je dodajući da imamo sve lijekove, a Halmed je nakon 15-ak godina traženja odobrio i kapi morfija, no malo tko ih primjenjuje.

Na upit je li postojala medicinska zapreka da se umirućem pacijentu ne povisi doza morfija anesteziolog Ivan Bekavac i voditelj Zdravstvenog savjeta Mosta kaže:

POVEZANI ČLANCI:

– Nažalost, postojala je zapreka u izostanku volje ili znanja, a prije svega nedostatku organiziranosti, standardiziranosti i provedbe nadzora palijativne skrbi u Hrvatskoj. Tek prije dvije godine Ministarstvo zdravstva izdalo je smjernice za provedbu palijativne skrbi. Dosad je palijativna skrb bila zadnja rupa na svirali ministra zdravstva, no provodila se unatoč manjku volje u ministarstvu, zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji su uz redovne zadaće ulagali vrijeme i znanje u palijativnu skrb pacijenata. Provedba palijativne skrbi ne odvija se na način da se zna koji su kapaciteti pripremljeni, koliko je stručnjaka raspoloživo u tjednu za palijativne pacijente. U sistematizacijama radnih mjesta nije se dovoljno uzelo u obzir da se određeni broj ljudi mora baviti isključivo palijativnom skrbi, nije predviđen određeni broj palijativnih kreveta, ne plaćaju se troškovi palijativne skrbi u mjeri u kojoj su potrebe građana za njom. Nadam se da će smjernice Ministarstva zdravstva zaživjeti i propisi postati provedivi i da će se u zdravstvenim ustanovama stvoriti i ljudski i posteljni i financijski kapaciteti kako bi se osigurali pristojni uvjeti za provedbu palijativne skrbi kako se ovako nešto više ne bi događalo. Jedna Poljska ima 600 institucija palijativne skrbi i onda vidite koliko zaostajemo za svijetom. No to nije krivnja kolega koji su tijekom specijalizacije premalo educirani za palijativnu skrb. Neki kolege nisu ni čuli za te smjernice – ističe Bekavac.

Skrb nije dobra

U smjernicama Ministarstva za palijativnu skrb uz ostalo piše: "Primjena lijekova u odgovarajućim dozama s osnovnim ciljem ublažavanja boli i patnje opravdana je i preporučuje se unatoč činjenici da može ubrzati smrt. Mjere ublažavanja patnje usmjerene otklanjanju boli, uznemirenosti, anksioznosti i/ili otežanog disanja, unatoč tome što mogu ubrzati smrt bolesnika u terminalnoj fazi u skladu su s etičkim kodeksom i zakonom..."

Iz HUBOL-a su naveli da je Ćosić upozorila na jednu od najbolnijih točaka našeg zdravstva – palijativnu zdravstvenu skrb kojom se rijetko tko sustavno bavi iako postoje ugovoreni palijativni kreveti u bolnicama. "U stvarnosti skrb o palijativnim bolesnicima nije adekvatno organizirana, zdravstveno osoblje uglavnom nije odgovarajuće educirano o načinima skrbi za palijativnog bolesnika. Pozivamo sve hrvatske zdravstvene ustanove, liječnike, medicinske sestre i tehničare i zdravstvenu administraciju da pročitaju bolni tekst liječnice Ćosić i pokrenu uspostavljanje kvalitetne i dostupne palijativne skrbi."