Kakva bi to bila epidemija kad ne bi bilo epidemije genijalnosti!

Je li normalno da država bude paralizirana zato da bi neki djed živio dulje? Te su riječi saborskog zastupnika Ivana Pernara bile prvi od šokova kojim su nas u vrijeme epidemije koronavirusa, koju je popratio i razorni potres u Zagrebu, usrećili političari i drugi javnici.

A manjih i većih šokova, samoljubivih izjava, pametovanja, “stručnih” i stručnih mišljenja, uvjeravanja u urote i zavjere, prognoza, osporavanja Stožera civilne zaštite... bilo je napretek. Ratovi, epidemije, poplave, požari, potresi... potiču u ljudima potrebu za sudovima i suđenjima, tumačenjem, preuveličavanjem, za “junačkim” suočavanjem s katastrofom, bijegom od straha i obuzdavanjem nevolja... Pri tome znaju biti i glupi i genijalni, i logični i nelogični, i duhoviti i dosadni, i korisni i štetni, ali im je važno da velikim nevoljama uzvraćaju velikim mislima i riječima.

Sa stajališta “općih interesa”, Pernar je “bio u pravu”, jer bi bilo “normalnije” odreći se određenog broja nemoćnih staraca koji su najčešće žrtve epidemije, djedova i baka koji su odslužili svoje i samo “smetaju” i obiteljima i društvu, nego paralizirati cijelu zemlju. No život ima potpun smisao u kojoj god dobi čovjek bio i svak zaslužuje istu kršćansku brigu i skrb zajednice. Svi ćemo ostarjeti, ali svi smo rođenjem i životom bili obnova i održanje ljudskog roda. No Pernar nije iznimka, s njim bi se složili i neki velikani, kao Darwin, koji je bio protivnik bolnica i liječenja, pa bi danas zacijelo bio za to da u borbi za opstanak zdravi prežive, a slabi budu prepušteni pogubnosti virusa.

Ne baš tako drastičnu, ali ipak neku vrstu bešćutnosti prema ljudima iskazao je i zagrebački gradonačelnik koji je Zagrepčane stradale u potresu okrivio za posljedice jer nisu dovoljno ulagali u nekretnine. No ima i “pozitivnih” primjera, pa ako podosta ljudi mjere Stožera civilne zaštite (stožerokraciju, kako bi rekao Grmoja) i osobito odredbu da se mogu prisluškivati mobiteli građana kako bi se moglo nadzirati krše li pravila o izolaciji doživljavaju kao ugrozu demokracije i kršenje ljudskih prava, za prava žena zauzela se bivša premijerka Jadranka Kosor kojoj će ostati zapamćen njezin sadašnji zapis na Twitteru uz one slavne izjave o Sanaderu.

Kosor se pita - “I da; zašto ovaj WhatsApp pomoćnik nije mogla biti pomoćnica? Neko žensko ime? Ali, da, jasno.” Iz koronavirusa.hr su joj odgovorili: “Andrija je ime dobio po ocu preventive dr. Andriji Štamparu koji je postavio temeljne principe javnog zdravstva primijenje ne diljem svijeta”. Teško je zamisliti da to bivša predsjednica Vlade nije znala, ali ako je i znala jednako je teško pojmiti da je takvo što napisala. No možda je obje te mogućnosti nadjačala želja da se ostavi neki otisak u povijesnom vremenu.

U stupicu želje da se istakne upao je i prvak oporbe, predsjednik SDP-a Davor Bernardić koji je optužio Vladu da je “kasno reagirala po pitanju mjera za sprječavanje epidemije i za spas gospodarstva”. Portal “Telegram” ga je razotkrio objavivši fotografiju na kojoj se vidi kako 8. ožujka, kad je virus u Hrvatskoj već bio u zamahu a ministar Beroš proglasio opasnost od epidemije, na glavnom zagrebačkom trgu ljubi prolaznice i čestita im Dan žena uz karanfile!

Evo još jednog primjera iz SDP-a. Četrdeset tri milijuna kuna u proračunu zemlje poput Hrvatske doista su sitnica, ali kad se dadu nekoj bolnici i te kako su korisni za nabavu opreme i druge potrebe. Nije pak tako za Ranka Ostojića, koji je kao prvorazredni skandal napao toliku donaciju hrvatske Vlade mostarskoj bolnici, premda je Hrvatskoj ustavna obveza brinuti se o našim sunarodnjacima u BiH.

Zapravo, boli kita Ostojića za Ustav, proračun i “rastrošnost” Vlade, samo mu je do toga da još jednom podgrije odbojnost prema Hercegovcima i drugim Hrvatima u BiH, i, naravno, HDZ-u. I da završimo s biskupom Matom Uzinićem, koji reče: “Jesti se mora, ali na mise se ne mora dolaziti”.

Hoćeš li ili nećeš jesti ne ovisi o tome ideš li ili ne ideš u vrijeme korone na misu, pa Uzinić, kako bi podišao nagonima puka, obesvećuje crkvu i posvećuje jelo. Biskup koji umjesto vjeronauka promiče jelonauk, zatim prije citirani i mnogi necitirani, kao i virus, pojavljuju se i gdje ih ne očekuješ.