Kanada je predala zahtjev za kopnenim koridorom koji bi prepolovio SAD, od Detroita do Meksičkog zaljeva. Zahtjev se temelji na činjenici da SAD imaju 2625 kilometara obale u zaljevu, dok je Kanada ondje nema. Kina promiče sličan zahtjev koji bi preko Rusije povezao njihovu provinciju Heilongjiang sa sjevernom obratnicom. Takav direktan pristup Sjevernom ledenom moru bi donio dosta pogodnosti. Austrija je nedavno predala zahtjev za kopnenim koridorom kroz Sloveniju do luke Kopar, uz objašnjenje da je tijekom vladavine Austro-Ugarske monarhije imala pristup Jadranskom moru.
Činjenica je da ništa od ovoga neće postati stvarnost zahvaljujući međunarodnom pravu. Klimava logika iza ovakvih scenarija čini ih smiješnima, zbog čega je Slovenija odbila riješiti spor s Hrvatskom u skladu s međunarodnim pravom, iako je Hrvatska na tome inzistirala. Umjesto toga, Slovenija je ucjenjivala Hrvatsku (blokadom pregovora za pristup NATO-u i Europskoj Uniji) dok Hrvatska nije pristala na arbitražu utemeljenu na klimavim argumentima poput navedenih. Izjave poput “Vi imate puno, i mi želimo…” i “To bi bilo dobro za nas… imali smo to nekoć” postale su temelji na kojima je provedena arbitraža.
Bi li SAD, Njemačka, Rusija ili Velika Britanija pristale na takav arbitražni postupak? Nije bilo dovoljno pokrenuti arbitražu koja nikome drugome ne bi bila prihvatljiva, Slovenija je morala i osigurati da dobije sve što je tražila. Zamislite da imate spor s drugom stranom o čijem ishodu odlučuje skupina od 5 sudaca. Međutim, usred procesa pojavljuju se dokazi koji ukazuju da barem jedan od sudaca nije niti objektivan niti nepristran, a njegova se odluka ne temelji niti na činjenicama, niti na pravu. Biste li imali povjerenja u integritet postupka?
U našem slučaju procurile su informacije koje su ukazivale da će tribunal presuditi u korist Slovenaca. Hrvatska je zahtijevala istragu. Slovenija je porekla bilo kakve nezakonite radnje i optužila Hrvatsku za provlačenje slučaja kroz blato. Interna istraga koju je pokrenuo sam tribunal nije pokazala nikakve nepravilnosti i tribunal je inzistirao na nastavku procesa. Zatim su osvanuli audio snimci koji su pokazali da je jedan od sudaca dobivao upute od slovenskih predstavnika koji su objašnjavali kako treba postupiti kako bi pridobio ostale suce. Snimci su pokazali da je isti sudac tražio dodatnu dokumentaciju protiv stajališta Hrvatske - informacije koje Hrvatska ne bi mogla pregledati ili pobijati – te je objelodanio svoj plan da lažno predstavi materijal drugim sucima kao vlastite bilješke i zaključke. Kasniji je snimak otkrio da su nelegalni postupci toga suca urodili plodom – pridobio je ostale suce na svoju stranu.
Nakon što su snimci osvanuli, taj je sudac podnio ostavku, a njegova je zamjena podnijela ostavku šest dana kasnije. Biste li vi prihvatili odluku donesenu ovakvim arbitražnim postupkom? Arbitražni postupci imaju manje stroga pravila koja se tiču procesa i podnošenja dokaza, ali ta pravila ipak ne dopuštaju prevaru, rušenje vrijednosti procesa i lažna svjedočenja.
Naši mediji posve prešutili još jedno flagrantno kršenje arb. sporazuma odnosno SLO tijekom arbitražnog procesa okovala hipotetsku graničnu liniju stotinama km bodljikave žice - a čitajte što piše u sporazumu o arbitraži (da ni jedna strana neće poduzimati korake.... itd. itd.). Prošlo posve ispod medijskih radara u Hrvatskoj, kako SLO bahato i "baš hoću" se postavila u toj arbitraži. Da ne bi bilo zabune, eno žice vidljive iz aviona - a tko želi može osobno krenuti i opipati je na licu mjesta, gdje je postavljena. I arb. vijeće ni "zuc" - a i pučkoškolcu jasno da je to teško kršenje. Naravno, jer oni beru ogromne iznose na ime arbitriranja i ništa njih ne može smesti u tom smjeru...