Obitelj angažirala novog odvjetnika, podnijeli su i žalbu: 'Polažemo velike nade u drugi stupanj'

Kapetan Marko Bekavac, koji je pred turskim sudom nepravomoćno osuđen na 30 godina zatvora, uložio je žalbu na presudu nakon što mu je obitelj pronašla novog odvjetnika koji ga zastupa. Potvrdio nam je to njegov brat Jozo Bekavac.

– Odvjetnik je sastavio žalbu, prije toga posjetio je Marka u zatvoru, iznio mu je svoje viđenje i naveo sve nelogičnosti u presudi. Odvjetnik kaže da sama presuda nema smisla. Žalba je upućena, mi imamo jedan primjerak koji je na turskom i sada je na njihovu drugostupanjskom sudu da o njoj odluči. Marko je osuđen po zapovjednoj odgovornosti, a po turskom zakonu mora biti dokazana i namjera, što u njegovu slučaju nije. Polažemo velike nade u drugi stupanj i nadamo se da će ga osloboditi, jer nijedna druga opcija za njega, koji nije kriv, ne dolazi u obzir. Ako ostane u zatvoru, neće živ iz njega izaći! – kaže Jozo Bekavac. Vrlo je zabrinut za brata, koji je nakon 34 godine navigacije, od čega je 17 godina zapovjednik bez mrlje u karijeri, završio u zatvoru u Turskoj, u kojemu je dulje od godinu dana.

Kako bi pokrili odvjetničke troškove, Markova supruga Katja Bekavac pokrenula je donatorsku akciju na poveznici: https://gogetfunding.com/kapetanbekavac/. Do sada su prikupili 35.000 eura, a procijenjeni troškovi su 200.000 eura pa im je svaka pomoć dobrodošla. - Njegova obitelj vjeruje da će u drugom stupnju biti pravi proces i da će ga kvalitetan odvjetnik osloboditi. Svi mi koji smo uvjereni da je kapetan Marko Bekavac nevin nastojimo mu olakšati položaj – kaže kapetan Sanjin Dumanić, predsjednik Udruge pomorskih kapetana, čiji je član i kapetan Marko Bekavac. Ističe koliko je važno da kapetana Bekavca zastupa kvalitetan odvjetnik, koji poznaje pomorsko, kazneno i tursko pravo.

VEZANI ČLANCI:

– U prvom stupnju njih desetoricu pomoraca branilo je 10 odvjetnika P&I kluba. To je organizacija u koju su uključeni svi brodari, a bave se pravnom zaštitom broda i posade. P&I je u ovom slučaju plaćen od turske firme, brodovlasnika, i može se u jednom trenutku postaviti pitanje koliko je taj P&I bio objektivan. Oni su dali 10 odvjetnika i s te strane sve je formalno bilo zadovoljeno, a koliko su ti odvjetnici zadovoljili, mi to ne znamo do okončanja ovog drugog postupka, za koji se nadamo da će biti potpuno suprotan i povoljan za kapetana Bekavca. Supruga, obitelj i svi mi vjerujemo da bi bolji odvjetnik to uspio riješiti, ali govorimo o velikim iznosima njihovih honorara. Ti su procesi strašno skupi. Tu smo svi da pomognemo. Strašno je i pomisliti da kapetan Bekavac sjedi negdje u Turskoj, zatvoren već godinu dana. Ne smijemo zaboraviti da on ima 62 godine i prijeti mu opasnost da tu ostane cijeli život. Nije mu lako! – kaže Sanjin Dumanić i naglašava kako ima nade u žalbeni postupak jer se presuda, koju je detaljno analizirao, temelji isključivo na zapovjednoj odgovornosti, a nikakvih dokaza protiv kapetana Bekavca nema.

Sudeći po argumentima koje nam je kapetan Dumanić predočio, turski sud prema hrvatskom zapovjedniku nije bio nimalo blagonaklon. – Dobili smo presudu kojom je naš kapetan Bekavac osuđen na 30 godina zatvora, jednako kao i prvi časnik stroja. Presuda je datirana sa 16. rujna 2024., a naš zapovjednik je od 6. listopada 2023. godine u turskom zatvoru. Znači, 11 i pol mjeseci bio je u zatvoru prije nego što je presuda donesena, a i dalje je tamo. Osuđen je na 30 godina zatvora kao i njegov prvi oficir. Presuda je opširna i kontradiktorna, tu je jako puno informacija, no sve je napisano tako da mu ne idu u korist – kaže Sanjin Dumanić i dodaje kako je za kapetana Marka Bekavca, s obzirom na njegovu dob, 30 godina zatvora doživotna kazna.

– U presudi piše kako postoje informacije da je u luci ukrcaja u Kolumbiji na brodu pronađeno između 350 i 450 kg droge, kokaina, ali zapovjednik nema nikakve papire da je droga stvarno pronađena. Brod je isplovio iz luke kao da je sve čisto. To je nama teško prihvatiti. Mora postojati nekakav dokument u kolumbijskoj policiji ili nekoj drugoj instituciji. Zapovjednik ništa nije mogao dokumentirati, osim što su imali snimke na mobitelu. Prvi oficir, upravitelj stroja i jedan član posade imali su snimke, ali nisu prihvaćene kao dokaz. Doslovce piše: "Njihova izjava kako je prethodno nađena droga u Kolumbiji nije istinita" i u sljedećoj rečenici kapetana Bekavca imenom optužuju kako je time htio prikriti zločin. Oni mu ne vjeruju! To je strašno. Tu sad treba nastupiti naša država i naša diplomacija koja od Kolumbije mora zatražiti dokaz da kapetan Bekavac govori istinu. To bi promijenilo njegov položaj pred sudom. Ako je na brodu pronađena droga odmah nakon isplovljavanja iz kolumbijske luke, kao što tvrdi kapetan i njegova posada, to je sigurno negdje u Kolumbiji zapisano. Turski tužitelj pozvao se na ovo što se dogodilo u Kolumbiji, ali turski sud to je ignorirao. Oni smatraju da je to inscenirano. Presuda doslovno kaže da njih događaj u Kolumbiji ne zanima jer smatraju da su članovi posade to inscenirali da bi se zaštitili u slučaju da se naknadno pronađe droga. Kada bi odvjetnici imali dokument kojim dokazuju da kapetan Bekavac govori istinu, njegov položaj pred sudom bio bi znatno povoljniji. Zato je jako važno da se država aktivno uključi – poziva kapetan Dumanić.

Sud nije dao važnost ni činjenici da je kapetan Bekavac još u Kolumbiji, kada je ukrcavanje tereta bilo u tijeku, od brodovlasnika, turske kompanije, tražio da se postave dodatne kamere po brodu jer je sumnjao da bi mogla biti ukrcana droga, ali tvrtka to nije odobrila.

– Na sudu su na tu informaciju kimnuli glavom i rekli: "Dobro, ali nema veze." U presudi se ne spominje još jedan jako važan podatak, a to je da je zapovjednik Bekavac obavijestio lučke vlasti u Turskoj, čim je doplovio, da je u Kolumbiji bilo problema i da je pronađena droga te im je rekao kako on sumnja da ima još droge na brodu. Dakle, on sam je prijavio brod turskim vlastima i izrazio sumnju da je na brodu skrivena droga. E pa sad, zašto bi ih obavijestio, ako je on iza tog kriminala?! U presudi piše kako su dobili informaciju da na brodu ima droge, a nisu napisali od koga su je dobili. Kapetan Bekavac im je to javio! Kad se brod vezao, došli su sa psima i šest sati ga pretresali, sve kabine, sve prostorije i nigdje drogu nisu našli. Tada su upozorili ljude koji rade na iskrcaju tereta da je moguće da u teretu ima droge pa je čovjek koji radi na toj traci u jednom trenutku primijetio vreće i istog su trenutka obustavili iskrcaj te je počeo pregled tog skladišta. Tako su našli drogu – kaže Dumanić i zaključuje kako nisu otkrili tko ju je tu stavio, je li netko od posade bio umiješan, a nisu se ni trudili, već su po zapovjednoj odgovornosti kaznili našeg kapetana.

– Pravna legislativa nije se mijenjala od vremena kada su brodovi bili dugi 70 metara. Zapovjednik je odgovoran za sve na brodu, iako danas brodovi imaju 300-400 metara. Kako ga može nadgledati 20 članova posade? Drogu na brodu kapetana Bekavca, koja je bila skrivena u skladištu ispod ugljena, nisu pronašli ni policijski psi, kako da je on pronađe? Kada su brodovi bili dugi 70 metara, na njima je bilo po 30 ili 40 članova posade. Danas je došla automatika i imamo daleko manje ljudi i fizički pregled tako velikog broda jednostavno je nemoguć – kaže kapetan Dumanić.

Nova vremena dovela su i promjene u ponašanju krijumčara droge koji je ilegalno prevoze brodovima.
– Sav šverc prije se odvijao tako da je netko na brodu surađivao s krijumčarima, na ovaj ili onaj način, ako nikako drukčije, onda bi mi javio koja je luka iskrcaja pa su kriminalci uvijek u toj luci imali nekog drugog kriminalca koji će tu robu preuzeti. U to vrijeme, netko s broda morao je biti umiješan, a danas se to skroz promijenilo. Danas je njima važno drogu ukrcati na brod. Nakon toga oni brod prate, kao što svi mi danas možemo pratiti kretanje brodova na internetu. Oni znaju u koju luku će brod doći i u minutu znaju kada će to biti pa mogu obavijestiti svoje kriminalce gdje se točno droga nalazi. Članovi posade štite se tako da imamo lokote koje postavljamo na skladišta, no to je nedovoljno. Kriminalci ih lako otvore, ubace robu unutra i opet zatvore skladište pa na idućoj kontroli vi vidite lokot netaknut. Tko može znati da je nešto skriveno dolje? Brodovi su široki po 50 metara, skladišta su ogromna, tu se uvijek može sakriti droga. Znači, moramo biti svjesni da posada ne mora biti umiješana. Droga može ući na brod i iznijeti se a da posada ništa ne zna. U takvom slučaju pronađene droge na brodu pokuša se napraviti istraga i ako nema otisaka prstiju, snimki s kamera ili nekakvih drugih dokaza, kriminalizacija ide prema zapovjedniku. Zapovjednik je u tom slučaju odgovoran po zapovjednoj odgovornosti i on ima velikih problema dokazati da nije znao, da nije mogao ništa učiniti, da nije vidio... Ali, najčešće taj zapovjednik završi u zatvoru, kao što vidimo – govori Sanjin Dumanić, koji je na čelu Saveza udruga hrvatskih pomorskih kapetana, koji s kolegama iz Europske unije nastoje potaknuti promjenu legislative koja se odnosi na zapovjednu odgovornost kapetana.

– Za kapetana Bekavca, ja osobno, kao kapetan, i moji kolege iz Udruge kapetana vjerujemo da nije kriv. Je li netko s njegova broda kriv, mi ne možemo znati. Kapetan Bekavac prvi put došao je u tu kompaniju, prvi put je na tom brodu, bio je jedini Hrvat, prvi put je došao u Kolumbiju. Kada sve to znate, on jednostavno nije mogao tamo organizirati taj kriminal. Je li to netko drugi na brodu organizirao, nismo saznali. Trebali bi nam dokazi iz Kolumbije da bismo nešto doznali i jako je važno pitanje hoće li naše vlasti, Ministarstvo vanjskih poslova, dobiti ikakav dokument iz Kolumbije – naglašava Dumanić i dodaje kako su se u slučaju kapetana Bekavca od početka događale nelogičnosti. Detaljno je ispričao što se dogodilo.

– Posada je bila šarolika. Bekavac je bio jedini iz Hrvatske, njegov prvi oficir je Arapin, državljanin Finske, a bilo je još devet Filipinaca i desetak Turaka. Kada je pronađena droga, moramo se zapitati na osnovi čega je sud odlučio da desetoricu pomoraca pusti, a desetoricu zadrži, ali to nikad nećemo saznati. Ovih 10 koji su pušteni bili su uglavnom Turci, a ovi drugi ostali su u zatvoru, među njima i naš kapetan. Na ročištu koje je bilo 6. rujna ove godine turski sud oslobodio je sve Filipince, koji su do tada bili 10 mjeseci u zatvoru. Ostali su zatvoreni samo zapovjednik i prvi časnik stroja. Zapovjednik je odgovoran za brod i zatvoren je po zapovjednoj odgovornosti, a prvi časnik zato što je odgovoran kao oficir za sigurnost i on je trebao napraviti sve da se od takvih stvari zaštiti. Međutim, taj brod je dug 180 metara, ugljen se krcao četiri dana po 24 sata bez pauze i veliko je pitanje što su oni i koliko su mogli napraviti. Tko može stalno biti prisutan u svakom od tih skladišta, odnosno štiva i tko to može kontrolirati, to je vrlo teško – govori Dumanić, koji je opisao situaciju na brodu kada se ukrcava ugljen.

– Kad počne ukrcaj, nitko ne može ući u skladište jer je puno prašine, ima čak malo metanola, to guši. Međutim, ne znamo je li netko iskoristio priliku kada se član posade koji je nadgledao ukrcaj nekamo maknuo pa je netko donio drogu i vezao je za skale u skladištu. Droga je bila vezana za jedne metalne skale pet metara od dna skladišta. Te vreće u kojima je bila droga, sve skupa 130 kg, pronađene su u skladištima 2 i 4. Tko ih je donio i kad, ne znamo. Brod se pregledava prije ukrcaja. Prvo ga pregleda posada broda i prvi oficir potvrdio je da je sve čisto, onda ga opet pregledaju kad dođu u luku i tada pregled radi tvrtka koja krca teret. Potpišu se papiri i na brod se krca. Droga je navodno nađena pet metara od dna štive, što znači da nije mogla biti stavljena nakon što se ugljen ukrcao na visinu od pet metara i višu, dakle netko ju je podmetnuo prije nego što je štiva napunjena, tijekom ukrcaja. Zapovjednik je osuđen po zapovjednoj odgovornosti jer nigdje ne vidimo značajno išta drugo po čemu bi on mogao biti kriv, jednako kao i prvi oficir, koji je odgovoran za sigurnost i teret. Sud u Turskoj osuđuje ga jer je droga pronađena u teretnom prostoru. Droga je bila zapakirana u nekakve plastične bijele vreće, a te iste vreće pronađene su na brodu, jedno desetak komada. To može biti "trapula" postavljena kapetanu, da ga se optuži: "Evo, droga je upakirana u vreće kakve i vi imate." Teško je tu sad biti pametan! Možda je netko s broda umiješan, ali ja vjerujem da zapovjednik nije, on je tu bio novi, tek se ukrcao na brod i nikoga nije poznavao – napominje.

– Presuda na nekoliko stranica piše o odgovornosti zapovjednika, uopćeno i citirano, ništa se ne odnosi na konkretan slučaj kapetana Bekavca. To su međunarodna pravila, nešto malo modificirana prema turskim običajima i zakonima. Konkretno nema ničega, osim onog detalja da vjeruju da je prvi slučaj pronalaska droge fabriciran. Zato je važno da naše Ministarstvo dobije nekakav dokument iz Kolumbije – ponavlja Dumanić.

– Netko snalažljiviji, kada bi shvatio da na ovom brodu nešto smrdi, da je tu bila nekakva droga, pobjegao bi. Brod je iz Kolumbije išao u Tursku, ali u Španjolskoj je stao po gorivo. Kapetan se mogao jednostavno iskrcati. Očito je bio uvjeren kako on s drogom nema ništa i nije u opasnosti. Netko drugi bi se uplašio i rekao: "Fućkaš plaću, ja bježim", a on to nije napravio. On je 33 godine na brodu, od toga je 17 godina zapovjednik i ja vjerujem da je k'o svijeća ravan te da nije kriv, ali zapovjedna odgovornost je ono što ga kači – tvrdi kapetan Dumanić i dodaje kako se kriminalizacija pomoraca i zapovjednika često događa.

– Sjećate se kapetana Laptala, bio je dugo u zatvoru u Pireju u Grčkoj jer su na brodu u kutiji banana pronašli drogu. Na brodu ima jedno 5000 kutija banana, kako je zapovjednik mogao svaku provjeriti? On je dobio 16 godina zatvora u prvoj instanci, no u drugoj su odvjetnici ipak uspjeli dokazati da je kazna izrečena isključivo po zapovjednoj odgovornosti i njega su oslobodili. U zatvoru je proveo 16 mjeseci. Nažalost to je ostavilo takve posljedice da je nedugo poslije umro. Čovjek koji je s njim tada bio u zatvoru, Skandinavac, mentalno je pokleknuo i došao je doma jako bolestan. Ni on nije još dugo živio – dodaje Dumanić.

Naš sugovornik i sam je bio u situaciji da je na brodu pod njegovim zapovjedništvom pronađena droga.
– Isto sam bio u Kolumbiji, ali u drugoj luci, Cartageni, kada je na brod došlo 20 do 25 uniformiranih ljudi, oni su navodno sve pretresali. Nitko nije mogao izaći, a tko je došao, morao je biti zapisan. Nakon što je sve bilo gotovo, došao mi je jedan njihov časnik i dao mi papir. Brod je pregledan, nema droge, sve je čisto. Mi smo isplovili. Meni se ta njihova sigurnost učinila lažnom. Ništa mi to nije bilo drago i nakon tri-četiri dana ja sam na Atlantiku naredio posadi da idemo u pregled broda. Nakon njih, sad ćemo ga mi pregledati. I tako, u jednom zatvorenom prostoru, za koji samo ja i prvi oficir imamo ključ, našli smo kutiju s više od 50 kg droge. Bijeli prah u vrećama, a znam da idem iz Kolumbije i odmah mi je bilo jasno da je to kokain. U tom trenutku čovjeka obuzme strah. Svjesni smo da idemo prema Europi i da ja zbog te droge mogu završiti tko zna koliko godina u zatvoru. Razmišljao sam čak hoćemo li to baciti u more, a onda sam pomislio da možda ima još droge na brodu i što ako je nađu, a posada kaže: "Je, našli smo i mi nešto, ali barba je bacija u more." Sjeo sam za komunikacijski kompjutor i na sve adrese koje sam imao: iz svoje tvrtke, iz čartera, sve povezane s teretom, sve sam obavijestio da sam našao drogu i da tražim u luci da mi dođe policija, carina i sve što ide uz to te da mi detaljno pregledaju brod. To sam napravio četvrti-peti dan po isplovljenju, što znači da sam 10 dana prije luke sve upozorio. Išli smo prema Roterdamu i ja sam bio vrlo nervozan - kaže pa dodaje:

- Voziš drogu u brodu i ne znaš kako će se to završiti. Šetao sam se po brodu kada sam ugledao veliku jahtu koja nas stiže, a na provi je bio čovjek s velikom "čakljom", htio se popeti na naš brod. Odmah sam naredio naglo skretanje broda, zvao sam na kanalu 16, koji svi čuju, Obalnu stražu i obavijestio je da me brod slijedi. Tražio sam intervenciju. Vjerojatno su i oni to čuli pa su otišli. Kada smo uplovili, policajci su odmah došli na brod. Odnijeli su drogu. Ja sam sjedio s jednim od njih kada mi je posada javila da je došao jedan čovjek koji traži protupožarne aparate kako bi ih odnio na servis. Odmah sam policajcu rekao da je to sumnjivo jer nikakav servis nije planiran. Oni su čovjeka pokupili i odnijeli taj protupožarni aparat. Pregledali su brod, a jesu li što još našli, ja to ne znam. Kada sam došao doma, još sam bio preplašen, a u firmi sam bio heroj – kaže kapetan Dumanić.

Dodaje da je on bio u potpuno drukčijoj poziciji od kapetana Bekavca. U kompaniji je bio dulje od deset godina, svi su ga poznavali, a kapetan Bekavac bio je novi u kompaniji i očito ga nisu ozbiljno shvatili kada su njegov zahtjev za fizičku zaštitu broda odbili.
– Bekavac je bio sam, u novoj kompaniji, na novom brodu. Oni su njemu svi stranci, kao što je i on njima stranac. Situacija nije nimalo jednostavna. Ako njegovi odvjetnici ne uspiju dobiti neku dokumentaciju iz Kolumbije, očekuje ga jako teška borba. Zato apeliram na našu diplomaciju da dođe do potrebnih dokumenata u Kolumbiji – poručio je Dumanić.

Obitelj Marka Bekavca zahvalna je svima koji vjeruju u njegovu nevinost i svojim su prilozima omogućili da angažira kvalitetnog odvjetnika. Vjeruju da će pomoći da kapetan Bekavac bude oslobođen i dođe kući. Akcija još traje.

>>FOTO Pitali smo umjetnu inteligenciju kako će najpopularnije hrvatske destinacije izgledati za 100 godina. Plitvička jezera su nestvarna>>