Ja sam majka koja je svoju kćer posvojila i, kao što je to bilo teško prije 20 godina, jednako je teško i danas. Stvarno nismo puno napredovali u tome. Nismo osigurali ne samo da dijete ima obitelj u smislu udomiteljske obitelji nego i posvojiteljske – rekla je ministrica Blaženka Divjak u povodu 30. obljetnice UN-ove Konvencije o pravima djeteta. O ministričinu privatnom životu malo se zna, ne želi govoriti o posvojenoj kćeri Marti koja živi u Londonu jer je ne želi izlagati javnosti. No u sjeni te ministričine izjave ostala je priča o mladiću čije je pitanje na nedavnoj zajedničkoj sjednici političara i djece u Hrvatskom saboru prošlog tjedna i potaknulo njezin emotivni istup.
– Zašto je toliko djece po domovima za nezbrinutu djecu? – upitao je Mladen Ignac iz Murskog Središća. On je udomljeno dijete. Udomljen je, sjeća se točno, 28. kolovoza 2013. godine, otkad živi u obitelji Marine i Vladimira Hoblaja.
Bio sam jako uplašen
– S obzirom na to da nisam znao što me čeka i zašto sam tog jutra morao napustiti svoj biološku obitelj, bio sam jako uznemiren, jadan i uplašen. No sad vidim da je upravo tog dana počeo moj novi život kakav nikad nisam imao niti sam ga mogao zamisliti. U svojoj sam udomiteljskoj obitelji prvi put dobio ljubav, pažnju, red, podršku, nadu, topli dom i redovne tople obroke. S vremenom sam otkrio svoj talent za trčanje, što je mom odrastanju dalo novi poticaj i vrijednost. Posebno mi je drago da sam u svojoj udomiteljskoj obitelji imao prilike upoznati i Boga u kog se mogu nastaviti pouzdati cijeli svoj život. Volio bih kad bi svako dijete koje nema odgovarajuću roditeljsku skrb ili živi u domu za nezbrinutu djecu imalo priliku dobiti obitelj kakvu sam ja dobio. Oni će zauvijek ostati moja obitelj, dok će neki moji vršnjaci kad navrše 18 godina možda biti prepušteni sami sebi – poručuje političarima Mladen i moli ih da upotrijebe sav svoj ugled i moć za razvoj udomiteljstva i osamostaljivanje mladih koji izlaze iz sustava socijalne skrbi s početkom punoljetnosti, kad se sustav prestaje brinuti o njima.
Zavolio atletiku
Taj 18-godišnjak u Srednjoj školi Čakovec školuje se za njegovatelja. U prvom razredu srednje škole zavolio je atletiku i od tada marljivo vježba u Atletskom klubu Međimurje.
Osvajao je i brojne nagrade. Ima podršku udomitelja koji mu kupuju sportsku opremu i plaćaju članarinu. Supružnici Marina (56) i Vladimir (58) imaju šestero posvojene djece, a udomili su ih desetero. Među njima su i Mladen te njegova sestra i dvojica braće. Najstariji je, nakon što je navršio 18, izašao iz sustava udomiteljstva, no ostao je živjeti kod njih. Mladen će isto tako.
– Ostat ću i ja sve dok se ne osamostalim, dok većina djece koja izlaze iz sustava socijalne skrbi gube sva prava koja su imala u udomiteljskoj obitelji! Dalje ovisi o obitelji u kojoj su odrasli hoće li ih nastaviti podržavati – napominje Mladen. Kao i većina predanih sportaša, razmišlja o svjetskim stadionima, pa i o Olimpijskim igrama.
– U osnovnoj me školi više zanimao nogomet, ali nisam bio baš ustrajan. Iako sam mogao brzo trčati, to mi nije bilo dovoljno za napredak u igri pa mi je nedostajalo motivacije. No kad sam krenuo u srednju školu i s lakoćom otrčao jednu utrku, shvatio sam da je atletika moj sport. Moja me profesorica tjelesnog Marina Trajbar uputila u AK Međimurje, u kojem od sredine listopada 2017. godine redovito treniram. U tome mi jako puno pomaže trener Aleksandar Žbulj i ostali voditelji kluba. Za uspjeh u atletici treba puno rada, truda i volje, bez čega se ne mogu očekivati dobri rezultati. Treniram svaki dan osim nedjelje. Moje su omiljene discipline tri i pet kilometara, u kojima sam jako napredovao uz pomoć trenera i uz podršku obitelji i prijatelja – kaže Mladen kojem su najdraža natjecanja seniorska državna prvenstva jer gotovo svaki put uspije oboriti novi osobni rekord.
– Ne želim i neću stati dok ne ostvarim svoje snove. Bilo je uspona i padova, bit će ih još puno, ali neću stati nego ću biti jači i odlučniji – zaključuje Mladen, kojemu je cilj nakon srednje škole upisati se na policijsku ili vojnu akademiju.