Nasilje nad ženama i djevojčicama i nasilje u obitelji sveprisutna je pojava u kojoj se očituje diskriminacija žena i ranjivih članova obitelji. Prema podacima iz nedavnog istraživanja Eurostata, do 41 posto žena doživjelo je nasilje. Stupanjem na snagu Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji („Istanbulska konvencija”) 2014. države stranke konvencije poduzele su važan korak prema jačanju domaćeg zakonodavstva i politike za suzbijanje tog velikog problema.
EU je potpisao Istanbulsku konvenciju 2017., no pristupanje konvenciji je u Vijeću odgađano nekoliko godina. To se promijenilo kad je Vijeće prije tri tjedna konačno ukinulo blokadu i ubrzalo pristupanje. To je postignuće obećavajuće kad je riječ o poboljšanju rodne ravnopravnosti i odgovora na nasilje nad ženama i nasilje u obitelji. Ratifikacijom Istanbulske konvencije osigurava se da EU poštuje svoje međunarodne standarde, predstavi svoje sveobuhvatno zakonodavstvo i obveze iz konvencije uključi u sva područja politika EU-a.
Prije godinu dana Europska komisija predložila je direktivu za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kojom se dopunjuje konvencija i upotpunjuje naš pravni okvir. Tim zakonodavnim prijedlogom uvode se zajednički minimalni standardi za sve države članice u pogledu sprečavanja i zaštite od nasilja, potpore žrtvama, pristupa pravosuđu, suradnje i koordinacije službi. Predložili smo da se kriminalizira nasilje nad ženama, uključujući nasilje na internetu, kao što je dijeljenje intimnih slika, videozapisa ili audiozapisa bez pristanka ili prijetnje da se to učini, i govor mržnje na internetu. Borba protiv nasilja na internetu danas je nužna jer su se mnogobrojni aspekti naših života premjestili na internet, a da pritom nije osigurana zaštita koja bi svima omogućila sigurno i slobodno sudjelovanje u tom prostoru.
Prijedlogom se kriminalizira i silovanje, čija se definicija temelji na pojmu privole tijekom cijelog spolnog odnosa. Na temelju Istanbulske konvencije i našeg zakonodavnog prijedloga, nakon što bude donesen, države članice morat će donijeti ciljane mjere kako bi žene i djevojčice mogle lakše prijavljivati slučajeve nasilja, i to u okruženju u kojem će im biti pružena potpora. Države članice poticat će se da dodatno pojačaju svoje programe sprečavanja nasilja i poboljšaju usluge utvrđivanjem minimalnih mjerila za cijelo područje EU-a.
S obzirom na Međunarodni dan žena, razmišljam o snazi žena koje su preživjele nasilje, bilo u EU-u ili u ratnim zonama, kao što je slučaj sa ženama iz Ukrajine i ženama koje su došle iz totalitarnih režima kao što su, među ostalim, afganistanski i iranski. Mislim na žene koje su zauvijek napustivši vlastiti dom morale izgraditi novi život, pronaći novi posao i novu školu za svoju djecu i koje su podnijele veliku žrtvu kako bi pobjegle od nasilnika u obitelji. Mislim na nepravdu i osjećaj gubitka koje brojne žene iskuse kada su suočene s Hobsonovim izborom: trpjeti nasilje ili otići ne znajući kamo će ih život odvesti.
Mislim na brojne skupine za potporu, posebice na organizacije civilnog društva i njihov neprocjenjiv rad, te na sestrinstvo i osnaživanje koji se rađaju u takvom okružju. Računam na to da će države članice zauzeti čvrst i ujedinjen stav u borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te ih pozivam da dovrše zakonodavni okvir ratifikacijom Istanbulske konvencije i donošenjem predložene direktive EU-a. Da bismo bili učinkoviti, moramo pojačati odgovor na taj oblik nasilja. Posljednjih se godina situacija žena i djevojčica pogoršala pojavom novih rizika kao što je širenje nasilja na internetu.
Napredak u području rodne ravnopravnosti nije neizbježan ni nepovratan. Ne smijemo si dopustiti da posustanemo niti da vodimo neučinkovitu borbu protiv nasilja nad ženama jer ćemo i dalje gubiti. Samo zakonodavstvo nije dovoljno. Za postizanje stvarnog napretka potrebna nam je revolucija. Moramo se suprotstaviti mizoginiji u našim pravosudnim sustavima, policijskim snagama, obrazovnim sustavima, medijima i domovima. Moramo poticati na promjenu kulture, pri čemu se muškarce i dječake treba poučavati suzdržavanju od nasilja onoliko koliko se žene i djevojčice uči da budu neovisne i da ne budu žrtve takvih situacija. Neprihvatljivo je samo reći: „Takvi su muškarci!" Rodna ravnopravnost ostvarit će se tek kad svi budemo sudjelovali u njezinu promicanju i zaštiti.
VIDEO: Održan sedmi Noćni marš na Trgu žrtava fašizma povodom Dana žena
U SFRJ su postojala 3 roda: kopnena vojska , ratna mornarica i ratno vazduhoplovstvo.