Od samostalnosti Hrvatske imali smo predsjednicu države i premijerku, no dosad nismo imali predsjednicu Sabora. Ne treba to čuditi ako se malo pogleda i prijašnja i sadašnja saborska statistika.
Bez ijedne predsjednice
U dosadašnjih 10 saziva bilo je 12 predsjednika Sabora. Nijedne predsjednice. Kada je pak riječ o potpredsjedničkoj funkciji, u protekle 33 godine imali smo 44 potpredsjednika i samo 16 potpredsjednica Sabora. U ovom sazivu Sabora potpredsjednica je samo jedna, Sabina Glasovac. Trenutačno, od ukupno 151 saborskog mjesta, 49 ih pripada zastupnicama. Od ukupno 16 zastupničkih klubova, 13 ih je sastavljeno od zastupnika i zastupnica. U njih osam samo je po jedna zastupnica, a jedan klub ima dvije zastupnice. HDZ-ov klub ima 20 zastupnica i 44 zastupnika, dok Socijaldemokrati imaju sedam zastupnica i 10 zastupnika. Samo u dva zastupnička kluba ima više zastupnica, onom SDP-ovu, gdje je sedam zastupnica i šest zastupnika, te onom Zeleno-lijevog bloka kojeg u ovom trenutku čine četiri zastupnice i dva zastupnika. Sad u Saboru imamo i dva posve "muška" zastupnička kluba, Domovinskog pokreta te HSLS-a i nezavisnog Vladimira Bileka. Ali, u ovom sazivu imamo i prvi ženski zastupnički klub u povijesti, i to onaj GLASA i Centra kojeg čine Anka Mrak-Taritaš, Dalija Orešković i Marijana Puljak.
Ipak, premda je zastupnica i dalje u Saboru manje nego što bi ravnopravni položaj to podrazumijevao, upravo će ovaj saziv ostati zapamćen po ženskoj nadmoći jer su zastupnice svojim načinom rada, aktivnošću, srčanošću i rječitošću dovele do zaključka da su žene preuzele dominaciju u Saboru. Što li će tek biti kada zastupnice jednom zauzmu točno polovicu sabornice?! Za nadati se da taj trenutak nećemo morati dugo čekati. A uz tu, valja što prije ispraviti još jednu nepravdu. Naime, kada imate priliku izvještavati iz Sabora, onda uočite da su sve protokolarne saborske dvorane - u kojima se održavaju sjednice, okrugli stolovi i razne svečanosti - nazvane po znamenitim osobama iz hrvatske političke povijesti, ali samo po - muškarcima.
Jedino jedna saborska soba nosi ime jedne žene - naša novinarska soba. Njoj je puno ime - Novinarska soba Marije Jurić Zagorke. I u njoj s ponosom radimo. No, kako bi valjalo ispraviti i onu nepravdu prema kojoj nijedna saborska protokolarna dvorana ni salon (a oni nose i nazive po bojama) nisu nazvani ženskim imenom, to smo se prošlog tjedna, točnije, u srijedu 1. ožujka, i usmeno i pismeno obratili saborskoj službi za medije zamolivši da nam se dostavi popis svih saborskih dvorana i soba koje nose imena po nekomu. Pitali su nas zašto to tražimo. Objasnili smo kako smo zamijetili da sve dvorane nose imena po muškarcima, ali da, kako bismo bili posve sigurni da nam nešto nije promaklo, želimo dobiti i službeni popis tih imena smatrajući da među njima treba biti i imena zaslužnih žena, sve u namjeri da uoči Dana žena napišemo tekst o tome.
Kazano nam je da se dvorane nazivaju samo po imenima znamenitih osoba iz naše političke, saborske povijesti. Pa među njima ima i žena koje to zaslužuju, zar ne?, uzvratili smo. Kojih, recimo?, zateklo nas je protupitanje s druge strane. Recimo, Savka Dabčević-Kučar, odmah smo precizirali. Ponovilo nam se da osoba koja dolazi u obzir za tako nešto treba imati veze sa Saborom. Ni to nije problem, Savka je nekoliko godina bila saborska zastupnica, potkrijepili smo opet svoju tvrdnju. Na to nam je rečeno da su saborske dvorane davno dobile imena pa smo zamolili da nam se dostavi i taj podatak kada su se točno dijelila imena dvoranama. Kazano nam je da ćemo sve dobiti. Kojih dva sata kasnije javljeno nam je da s popisom imena dvorana nema problema, no da "čovjek u arhivi" mora pronaći podatak kada su dvorane imenovane pa će to možda malo kasniti. Dogovorili smo da sve može pričekati do idućeg dana, četvrtka. Ali tijekom četvrtka ništa nije stiglo.
A onda se u petak 3. ožujka pojavila informacija da klub Socijaldemokrata (SD) u saborsku proceduru upućuje inicijativu da se u povodu Međunardonog dana žena i stote godišnjice rođenja Savke Dabčević Kučar jednom od saborskih salona dade njezino ime. Koja koincidencija. U poslijepodnevnim satima obraćamo se opet saborskoj službi za medije pitajući gdje je zapelo, zašto još nismo dobili informacije koje smo zatražili i koje su nam obećane. Pritom smo spomenuli i podudarnost našeg pitanja otprije dva dana i naknadnu SD-ovu incijativu. Ljutito nam je odgovoreno da to jedno s drugim nema veze, da je prema Zakonu o pravu na pristup informacijama rok za odgovor 15 dana, da ako nam se žuri možemo i sami prošetati po Saboru i vidjeti imena svih dvorana, da "čovjek u arhivi" i dalje traži podatak o tome kad su dvorane imenovane... Pala je prepirka jer nas se dva dana prije uvjeravalo kako ćemo te podatke sigurno dobiti bez nekih velikih problema, a sad nam se odjednom spominju moguće čekanje od dva tjedna i muke po "čovjeku iz arhive" koje traju već treći dan te se zapravo ne zna kada ćemo dobiti sve što je dogovoreno. Na kraju nam je obećano da ćemo podatke dobiti tijekom tog petka.
Imena po osam velikana
Da sad skratimo, podatke smo dobili tek u subotu rano ujutro. U dopisu saborske službe za medije pisalo je: - Protokolarne dvorane u Hrvatskome saboru nazvane su po saborskim velikanima, odnosno znamenitim ličnostima iz hrvatske povijesti koji svojim radom i djelovanjem nisu ostavili značajan trag samo u hrvatskoj politici i radu Sabora nego i u brojnim drugim područjima društvenog i znanstvenog djelovanja. Postupak imenovanja pokrenut je u 3. sazivu za mandata predsjednika Vlatka Pavletića, a na inicijativu bivšeg predsjednika i tadašnjeg potpredsjednika Hrvatskoga sabora Žarka Domljana. Protokolarne dvorane u Saboru tako nose sljedeće nazive: Ivan Mažuranić, Josip Jelačić, Ivan Kukuljević (Sakcinski), Josip Šokčević, Ante Starčević, Stjepan Radić, Eugen Kvaternik, Janko Drašković. Novinarska soba u Hrvatskome saboru u 7. sazivu nazvana je po Mariji Jurić Zagorki, našoj znamenitoj književnici i prvoj profesionalnoj novinarki te borkinji za hrvatski identitet, prava žena i protiv društvene diskriminacije.
>> VIDEO Održan sedmi Noćni marš na Trgu žrtava fašizma povodom Dana žena
"Bem ti ženska prava, šta je meni ovo trebalo? Jesam mogla uživati doma sa djecom i trošiti muževe pare?" Da mi je kuna svaki puta kada sam ovo čuo iz ženskih usta... Postoji velik broj žena koje ne puše priču. Ne radi se uopće o pravima žena. Prvo, žena je prekrasna. Žena=život! Žena je meta zle agende od jabuke, pa sve do danas. Zašto? Žena i muškarac su čovjek - obitelji. Naime danas se svim kanalima u društvu želi potaknuti ženu da bude nad muškarcem, nad svima. Ono što se spočitava muškarcima, inputira se ženama u ženskim pravima. Obitelj predstava sve ono što je dijametralno suprotno "progresivnim vrijednostima" dakle transhumanizma kulture smrti i samouništenja, a potaknute militantnim liberalizmom predvođene njihovom perjanicom - rodnom ideologijom. "Prava" su smokvin list, šira slika je ta da se kroz prava transrodnost i homoseksualnost agresivno propagiraju od strane globalističkog sistema kroz medije, institucije, školstvo, televiziju i općenito sve kanale koje imaju. To je vrlo važan alat kontrole društva, uništenja obiteljskih vrijednosti i onog najvažnijeg – depopulacije. Jasno je svima da što više ima homoseksualnih ljudi, i ostalih „rodno nejasnih“ da će populacija tog društva značajno pasti, a to je glavni cilj. Žena nosi život i zato je ona meta. Žene, radite što god smatrare da možete, ali ne smijete zaboraviti da nosite život i da je Vaša prva i osnovna zadaća biti - majka. Vi ste ljubav, mir, sreća, kičma obitelji - temelj nacije. Sretan dan žena!