Slikovito društvo okupilo se na zagrebačkom Tradfestu, manifestaciji konzervativnih lidera, mislilaca i aktivista, koju je organizirala Zaklada Vigilare i njezin predsjednik John Vice Batarelo. “U Hrvatskoj se i dalje vodi specijalni rat”, “mi smo tiha većina koja nema prostora u medijima”, “u fokus moraju biti svjetonazorske teme”, čulo se na skupu. Uz brojne goste i predavače u prvom redu sjedili su potpredsjednik Vlade Davor Ivo Stier i američki kardinal Raymond Leo Burke. Skupu se najprije obratio organizator. “U svojim putovanjima diljem Zapada vidio sam da su se toliki ljudi divili kako smo obranili brak, suprotstavljali se zamrzavanju zametaka, branili našu djecu protiv spolne indoktrinacije. Nema više skrivanja. Svatko od nas mora se izložiti bez obzira na nekad vrlo neugodne laži, ismijavanja, klevete i razne neumjesne termine i stereotipe. Želimo poticati druge da ne malaksaju pred navalom militantnog sekularizma koji se, uz svoje medijske saveznike, predstavlja kao nešto progresivno, poželjno i kao jedina opcija za Hrvatsku”, kazao je Vice Batarelo praćen glasnim povicima odobravanja pa pozvao Stiera da se obrati nazočnima.
Produžena ruka Vlade ili Crkve
Njegov govor također je nosio poruke o sekularizmu. “Kao što komunizam nije mogao prihvatiti autonomiju duhovne vlasti, tako ni danas ekstremni liberalizam i sekularizam ne prihvaćaju društvenu relevantnost vjere. Vjeru pokušavaju svesti isključivo na privatnu sferu, a od kršćana zahtijevaju da svoja uvjerenja iskazuju isključivo u crkvi ili u svom domu, ali nikako u javnom prostoru, a posebice ne u političkom prostoru”, prisnažio je Stier.
Vice Batarelo je zadovoljno trljao ruke. Nazočnost potpredsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova za njega je važna dobivena bitka, potvrda da su konzervativci dobili “svog” čovjeka u vlasti bez obzira na to je li boravak Stiera pokušaj dodvoravanja najkonzervativnijem biračkom tijelu ili agenda na kojoj će djelovati Plenkovićeva Vlada. Istodobno, njegov drugi visoki gost ni izbliza nije dobio potporu drugog, konzervativcima važnog izvora moći, Katoličke crkve. Naime, kontroverzni američki kardinal Leo Burke detroniziran je s utjecajnih vatikanskih funkcija upravo po želji pape Franje jer ga prati glas ne samo tvrda konzervativca nego i svojevrsnog ekscentrika koji je optužio papu Franju da je previše liberalan prema homoseksualcima i razvedenima. Dakako, Kaptol ga je toga dana odbio primiti.
No, Vice Batarelo i njegovi nisu uzburkali duhove samo u redovima Katoličke crkve već su dobro prodrmali i lijevo-liberalne građanske udruge, počesto optuživane da su u službi lijevog političkog svjetonazora i bliske SDP-u, stoga i godinama obilato financirane iz državnog proračuna. Naziv Zaklade Vigilare (u prijevodu: biti budan) uistinu znači i njihov program, pokazalo se. Uz Željku Markić, Krešimira Planinića i Stjepu Bartulicu, i Vice Batarelo jedan je od ljudi koji su artikulirali svjetonazor konzervativnog dijela civilnog društva koje je još ne tako davno bilo vezano isključivo uz lijevu opciju, monopoliste na termin “borci za građanska i ljudska prava”. Tu poziciju sve brže zauzimaju “borci protiv militantnog sekularizma”. Uistinu, prvaci konzervativne scene – mahom politolozi, liječnici, glazbenici, sociolozi i odvjetnici – korak po korak osvajaju resore obrazovanja i zdravstva, kulturu i medije. “Kulturnjaci” su, nema dvojbe, dobili glasnu i utjecajnu oporbu koja širi svoj utjecaj svim sredstvima civilnog društva, poput referenduma, prosvjednih akcija, sudskih predstavki, društvenih mreža i portala, osnivanjem privatnih medija.
Odvija li se u Hrvatskoj snažna svjetonazorska, izvaninstitucionalna borba za vjersku državu naspram sekularne? Spomenuti Tradfest, kao i doprinos konzervativaca zaustavljanju Kurikularne reforme, akcije poput “Molitelja ispred bolnica”, najava široke rasprave, pa i mogućeg referenduma o pobačaju, otvaraju niz pitanja: jesu li konzervativci danas produžena ruka desne Vlade ili Crkve ili pak djeluju poput slobodnih strijelaca vođeni vlastitim svjetonazorima? Gledano s političke pozornice, je li im odlazak Tomislava Karamarka suzio prostor djelovanja ili će upravo tijekom mandata liberalnijeg Andreja Plenkovića demonstrirati svu snagu namećući važnost konzervativne ideje?
Krvna slika konzervativne scene u Hrvatskoj znatno se promijenila nakon što je udruga Vigilare početkom 2012. pokrenula kampanju “I ja sam bio embrij” kao reakciju na najave tadašnjeg ministra zdravlja Rajka Ostojića u vezi sa Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji. Kampanja nije dosegla cilj, ali pokazalo se da je to bila dobra prethodnica za dosad najveći uspjeh kršćanskih aktivista i boraca za tradiciju kada je udruga “U ime obitelji” dogodine organizirala referendum kojim je u Ustav RH zabetonirana odredba o braku kao životnoj zajednici žene i muškarca. Vrlo brzo je Milanovićeva Vlada uzvratila udarac: Sabor je usvojio Zakon o životnom partnerstvu kojim će se istospolnim parovima omogućiti sva prava koja uživaju bračni drugovi, osim prava na posvajanje djece.
No, ta je akcija u orbitu izbacila Željku Markić, na čiju je inicijativu Ustavni sud iste godine suspendirao uvođenje građanskog odgoja u hrvatske škole, kao reakcija na akciju ministra Željka Jovanovića, a ubrzo je na inicijativu njezine udruge suspendiran i novi Obiteljski zakon ministrice Milanke Opačić. Također, dolaskom Karamarka i Mosta na vlast u siječnju ove godine, predsjednik ultrakonzervativne stranke Hrast Ladislav Ilčić ulazi u Sabor, gdje širi svoju platformu, a njegova stranka ulaskom u Ministarstvo obrazovanja izravno utječe na Kurikularnu reformu, koja je potom odgođena. U svibnju ove godine građanska inicijativa “Hod za život” organizirala je šetnju pod geslom “Za život, obitelj i Hrvatsku” naglašavajući da bračni parovi u Hrvatskoj, uglavnom iz ekonomskih razloga, u prosjeku imaju jedno dijete manje nego što bi željeli. Povorku tisuća građana predvodili su Željka Markić i pater Ike Mandurić, a s njima je koračala i Sanja Orešković, supruga tadašnjeg premijera.
Stigmatizacija pacijentica
Sredinom listopada, dotad nepoznata inicijativa “40 dana za život” na društvenim je mrežama objavila sljedeći poziv: “Najavljen je dolazak trudnice iz obližnjeg mjesta na pobačaj u vukovarsku bolnicu. Molimo sve molitelje da nam se pridruže u što većem broju sutra ispred vukovarske bolnice kako bismo je dočekali kao kraljevnu.” Reakcije javnosti zbog progona i stigmatizacije pacijentice bile su žestoke. Zagrmile su udruge za zaštitu ženskih prava, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, političke stranke liberalne orijentacije, pa i ministar zdravstva dr. Milan Kujundžić, dok je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru odlučilo provjeriti jesu li članice vjerske udruge počinile kazneno djelo proganjajući ženu koja je tražila medicinsku pomoć. Ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac tih je dana najavila pokretanje vlastite istrage unutar bolnice, a u izjavi medijima rekla je da joj aktivnost molitelja osobno smeta. Istodobno, iz inicijative su podastrli podatke iz kojih proizlazi da je u posljednje dvije i pol godine pred bolnicama molilo više od 8000 ljudi koji su svojim djelovanjem spasili 37 života: toliko je, tvrde, majki koje su odustale od pobačaja.
Ovdje se radi o svjetonazorskim konzervativcima koji su u pravilu dobro obrazovani. Oni su vrlo mala skupina tako da od njih nikome ne prijeti opasnost
Potom je, krajem listopada, održana i izuzetno dobro posjećena konferencija “Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti”, pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, a u organizaciji udruge “U ime obitelji”.
Snaženje takve svijesti koje se može pripisati kršćanskom aktivizmu raste od akcije do akcije, koje su pak mimo (vidljivog) uplitanja crkvenog vrha zaživjele u vjerničkoj bazi i postigle zavidnu prepoznatljivost u javnosti. I broj katolički definiranih medija stalno raste, pa samo Hrvatski radio emitira čak 11 emisija religijskog sadržaja. Javna televizija također obiluje emisijama vjerskog karaktera, a nedavno je Vijeće za elektroničke medije (VEM) dodijelilo koncesiju za emitiranje televizijskog programa obiteljskoj televiziji s kršćanskim vrijednostima Laudato TV. Iza tog projekta stoji Ksenija Abramović, jedna od organizatorica referenduma o braku iza kojeg je stajala udruga “U ime obitelji”, koja je potvrdila da joj u razvoju vjerske televizije pomažu Američka biskupska konferencija i njemačka humanitarna katolička organizacija Kirche in Not, s kojom je stupila u kontakt uz pomoć Hrvatske biskupske konferencije.
Ovih dana, također, udruga Grozd i njezina čelnica Kristina Pavlović, inače sestra Ladislava Ilčića, ne krije svoje aspiracije prema Kurikularnoj reformi.
Tijekom javne rasprave nedavno je uputila apel javnosti upozoravajući na “zabrinjavajuće prijedloge tema Zdravlje i Građanski odgoj”. U tom je dopisu pozvala na društveni angažman ovim riječima: “Slikovito, Jovanović se vraća u liku Jokića!”, upozorila je na “nove zamke koje se spremaju nama i našoj djeci”, a svoj apel završila citatom: “Konačna bitka između Gospodina i vladavine Sotone vodit će se oko braka i obitelji.”
‘Nečastivi’ na Filozofskom
“Nečastivi” je, istodobno, osvanuo na Filozofskom fakultetu, zbog odluke o spajanju s Katoličko-bogoslovnim fakultetom, čemu su se studenti usprotivili, a začetke infiltracije konzervativnih ideja na studiju potražili su i u nastupnoj izjavi novog rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa, koji je kazao kako će kao temeljne vrijednosti promicati osnovne biblijske vrijednosti koje su u Hrvatskoj zanemarene.
Nadalje, Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge “U ime obitelji”, djeluje i kao član Radne skupine za izradu nacrta novog Obiteljskog zakona koji je predložio 11 izmjena, a jedna od njih odnosi se na suspendiranje prava na posvajanje izvanbračnim zajednicama. Također, ne ukine li Ustavni sud zakon kojim je još 1978. regulirano pravo na pobačaj, nije isključeno da će pokrenuti referendumsku inicijativu za promjenu toga zakona. “Potvrdi li Ustavni sud ustavnost tog zakona, ne isključujem nijedan demokratski i pravni alat koji nam stoji na raspolaganju da bismo zaštitili pravo na život nerođene djece. Na raspolaganju nam je Europski sud za ljudska prava, a jedan od alata je i referendum”, kaže Planinić ne mareći što Hrvatska bilježi konstantan pad pobačaja, a i ministar zdravstva Milan Kujundžić jasno je rekao da se zakon neće mijenjati. Štoviše, i Crkva je iznijela jasan stav. “Rekao bih da nam je u ovom trenutku potrebnije obraćenje negoli referendum pa i sama promjena zakona. Referendum i promjena zakona neće ništa promijeniti. Obraćenje hoće”, rekao je mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački. Nedvojbene su i poruke vlč. Antona Šuljića, zamjenika ravnatelja Kršćanske sadašnjosti, koji je u intervjuu za Večernji list referendum protiv pobačaja nazvao politikantstvom koje bi ideološki podijelilo društvo. Rekao je pokoju i o “glasnim neokonzervativcima” te o Tradfestu.
“Rekao bih da je ovdje, pod egidom očuvanja tradicije, ipak riječ o pokušaju redefiniranja i interpretacije hrvatske tradicije na način kakav nije imanentan našoj Crkvi. Ovdje se uime tradicije zapravo u konačnici podriva stoljetna odanost i povezanost Hrvata s papom, a dovođenje kardinala Burkea u Hrvatsku pokazuje trend koji mene zabrinjava”, kazao je vlč. Šuljić.
Promjena društva s ulice
Kao i društvo u cjelini kada je riječ o svjetonazorskim pitanjima, i društveni kroničari su podijeljenog mišljenja. Prof. dr. Slaven Letica ne misli da svojim djelovanjem ugrožavaju sekularnu državu.
“U to ne vjerujem, ovdje se radi o svjetonazorskim konzervativcima koji su u pravilu dobro obrazovani. Oni su vrlo mala skupina tako da od njih nikome ne prijeti opasnost. Crkva je razumno tradicionalna i ne bi podržala ultrakonzervativne stavove vezane za pobačaj, ti su ljudi odmetnute crne ovce u odnosu na Kaptol. Imaju njihove simpatije, ali ih neće nikada podržati”, kaže prof. Letica, koji u dolasku potpredsjednika Stiera na skup s kardinalom Burkeom ne vidi ništa sporno.
“On pripada tom svjetonazorskom krugu, on je neka vrsta malog svjetovnog pape Franje i dijeli njihove vrijednosti. Dobro poznajem tu skupinu ljudi, to su pristojna i dobro obrazovana djeca koja se bore za svoja uvjerenja, a HDZ će kao racionalna stranka brojiti konzervativne glasove i o njihovim aktivnostima šutjeti i to je razumno ponašanje za Plenkovića i njegovu stranku. Oni u pravilu nisu uskogrudni nacionalisti, nego konzervativni u svjetonazorskim pitanjima, svjesni da su manjina, koriste osigurana pravna sredstva poput slobode govora i okupljanja. Manje su opasni od ‘kulturnjaka’, takozvanih liberala, koji bi te, ne dao Bog, počeli cipelariti na ulici. No, nisu politički uspješni jer je većina biračkog tijela protiv ultakonzervativnih svjetonazorskih stavova i zato neće proći dobro na izborima”, smatra prof. Letica.
Pitate li profesora Dragana Markovinu je li djelovanjem konzervativaca ugrožena sekularnost države, za njega nema dvojbe. “Apsolutno da. To je dobro organizirana, financirana i spretna skupina ljudi koji dugoročno djeluje strahovito štetno na stanje u društvu. Ta je skupina posvađena s baštinom hrvatskog društva u istoj mjeri u kojoj je vehabizam posvađen s baštinom islama u BiH, dakle, takva razina djelovanja koja ulazi u društvo dubinski je štetna i problematična”, kaže prof. Markovina, kojeg pitamo o relacijama ove skupine s aktualnom vlašću. Djeluju li uz potporu ili na štetu vladajuće koalicije? “O tome možemo samo nagađati, ali je vrlo izvjesno da rade uz podršku Crkve, najmoćnije organizacije u Hrvatskoj. A zbog njihova djelovanja uz podršku Crkve ostaci građanskog sekularnog društva moraju se zaista zabrinuti ako te teme za koje se oni zalažu uopće dođu na dnevni red, a kamoli do faze provedbe”, kaže Dragan Markovina te dodaje da je Željka Markić skupila potpise za referendum o braku zahvaljujući podršci Crkve, dok uspjeh nije ponovila skupljajući potpise protiv ćirilice u Vukovaru jer je podrška Crkve u tom slučaju izostala. Što je, zanimalo nas je, razlog njihova neuspjeha u političkoj areni? “Činjenica da dijele bazu s HDZ-om pa u tom srazu gube, a vrsta klerikalizma koju promiču ipak je strana ovom društvu. Takvo nametanje teza ne odobrava ni najkonzervativniji dio društva. To su udruge koje glume građansko društvo koje, uzimajući građanske udruge kao paravan, pokušavaju s vrlo ozbiljnim financijskim infrastrukturnim zaleđem navodno s ulice, odozdo, promijeniti hrvatsko društvo, no istina je da ga ne mijenjaju s ulice, nego s najutjecajnijih vrhova društva, i to odgovorno tvrdim”, kaže Markovina dodajući da se HDZ njihovim aktivnostima neće odupirati jer bi suprotstavljanje ciljanim skupinama za njih bilo kontraproduktivno. Misli li prof. Markovina da će njihove aktivnosti jačati s obzirom na to da im premijer Plenković zasigurno nije “dovoljno desno”.
“Cijela nacionalistička i klerikalna desnica osjetila je da može uspostaviti vlast s Karamarkovom Vladom, što se baš u trenutku zamaha urušilo. Naravno da je sada teško vratiti duha u bocu. Sumnjam da će se oni povući, djelovat će na razne načine jer to, kao ljudi s ozbiljnim financijskim zaleđem, apsolutno mogu. Oni nemaju briga, nemaju ni jedan realan problem pa će raditi i dalje jer ih nitko i ništa ne sprečava.”
I doista, članovi konzervativne scene ističu kako su sada, nakon desetak godina aktivizma, mnogo zreliji i spremniji mijenjati društvo uz sve demokratske modele borbe. “Sljedeća bitka je obrana nerođenog djeteta”, najavljuje Vice Batarelo. Novi “Hod za život” sazvan je za svibanj 2017. godine.
>> Jeste li konzervativac? Ako se ne žurite i nikad ne želite radikalne promjene - jeste