Koronakriza je pokazala koliko je dobro što je Hrvatska ušla u EU

Na dane poput jučerašnjeg Hrvatska bi se mogla prisjetiti koliko je dobro što je ušla u Europsku uniju prije no što su se ta spuštajuća garažna vrata na ulasku potpuno zatvorila. Kad naiđe kriza, vidite koliko je zapravo hladno vani i koliko je bolje biti unutra. Treba to članstvo znati iskoristiti, i najveće umijeće je tek u tome, a ne u ulasku, ma koliko i sam ulazak bio postignuće.

Slijede teški pregovori

Ali po svim objektivnim kriterijima Hrvatska je unutar EU bolje kapacitirana da se razvija, i da ne posrne u prvoj krizi, nego što bi to bila izvan EU. Kroz sve europske fondove koji su do sada izmišljeni na raspolaganju nam je ne samo ogroman novac nego i znanje i intelektualni poticaj za strukturne reforme (opet, najveće je umijeće iskoristiti, a ne ignorirati ili zamaskirati takav poticaj). A od jučer, kada je “izmišljen” potpuno novi fond u EU, Fond za oporavak od koronakrize, Hrvatskoj bi se financijska pomoć iz EU mogla jednostavno – udvostručiti.

Sve je još na razini prijedloga, slijede teški pregovori, možemo bez pretjerivanja reći: najteži pregovori o nekom proračunu u povijesti EU. Ali Hrvatska iznimno dobro prolazi u računici koja se krije iza Komisijina prijedloga Fonda za oporavak i novog Višegodišnjeg financijskog okvira. Velik korak za Europsku uniju, velika korist za Hrvatsku. To je sukus jučerašnjeg dana u Bruxellesu.

Za EU to je velik korak jer ideja financiranja gospodarskog oporavka čitave EU nakon golemog šoka globalne pandemije koronavirusa, i to oporavka financiranog zaduživanjem na razini EU i distribuiranjem novca u obliku bespovratnih sredstava tako da ne povećava javni dug najpogođenijih država, zaista predstavlja novi oblik solidarnosti. I šalje političku poruku da je EU više od skupa različitih država koje gledaju samo svoj interes. Naravno, velik korak pod uvjetom da prijedlog prođe, što će se vidjeti u sljedećih nekoliko tjedana ili mjeseci.

Velika korist za Hrvatsku iz više razloga. Prvo, jer Fond za oporavak nije ograničen samo na eurozonu (a mogao je biti, bilo je i takvih rješenja u prošlosti, bilo je i takvih razmišljanja sada), nego na čitavu Uniju. U oluji je hladno izvan EU, a hladnjikavo je i izvan eurozone, no ovo rješenje nas grije. Drugo, korist jer bi EU mogao tolike nove milijarde Hrvatskoj za oporavak od koronakrize, ali i za reforme koje će trasirati put u sofisticiranije gospodarstvo. Novih 10 milijardi eura za Hrvatsku trebalo bi doći uz poticaje da naše vlasti na svim razinama provedu reforme u smjeru digitalne i ekološki čišće budućnosti.

Treba je vidjeti i treba je ugrabiti, ali stvara se i prilika za pokretanje nove proizvodnje u Hrvatskoj jer globalna pandemija koronavirusa mijenja logiku iseljavanja proizvodnih pogona iz Europe na udaljene kontinente, posebno proizvodnje u strateškim industrijama. Lanci proizvodnje koji su se širili globalno mogli bi ipak biti suženi u novom razmišljanju koje je kontinentalno. Hrvatska se treba snaći. Ali nikad naša država nije bila u položaju koji joj pruža tolike prilike.

Poticaj za reforme

Paradoksalno zvuči, posebno izrečeno u doba globalne pandemije koronavirusa, koji je uplašio mnoge, i pogotovo kad je izrečeno u društvu koje izjeda pesimizam. Ali Hrvatska realno nikad nije imala pristup tolikim količinama praktički darovanog novca, nikad toliki poticaj provođenju strukturnih reformi kao što ima poticaj kroz Europski semestar, nikad s tako velikim, stvarnim utjecajem na odluke koje se donose, jer nikad ne treba zaboraviti da se ne donose protiv naše volje, nego uz naše puno pravo glasa. Samo to treba znati iskoristiti. Koronavirus je donio veliku krizu, ali je stvorio i novu priliku za iskorak u razvoju. I Europske unije. I Hrvatske.