Pecivo za doručak, ručak i večeru, obično, slano ili slatko – zašto ne, pitaju se potrošači kojima je, pogotovo u većim gradovima, sve teže zaobići mirise koji ih mame na brzi obrok “s nogu”. Naviknutost na stalnu ponudu svježeg, mirisnog, hrskavog kruha i peciva, kojima su nas razmazili pekari i trgovci, lani je domaćoj pekarskoj industriji donijela 4,53 milijarde kuna prihoda, oko 330 mil. kuna više nego godinu ranije.
No potrošnja i dalje raste, a s njome i daljnji uvoz pekarskih proizvoda koji ne silaze s ljestvice top tri uvozna poljoprivredno-prehrambena proizvoda u Hrvatsku.
Mali obrti 2/3 proizvodnje
Lani smo uvezli kruha, peciva, keksa i kolača za vrtoglavih 129,1 milijun eura ili gotovo milijardu kuna, što je za 8,2% više nego godinu ranije. Kruha smo uvezli 9,5 tisuća tona, oko tisuću tona manje nego u 2016., no zabrinjava daljnji trend rasta uvoza proizvoda s dodanom vrijednosti poput pizza, pita i slično od 16%, koji se kao i kruh uglavnom uvoze zamrznuti i samo dopeku u trgovačkim lancima, te slatkih pekarskih proizvoda u kategoriji kruha s grožđicama, panetonnea, puslica, kroasana od 17%, kojih smo uvezli za više od 50 mil. eura.
Ipak, i uz tako enorman uvoz, ima prostora za rast novih tvrtki. Prije 13 godina bila su registrirana 322 trgovačka društva za proizvodnju kruha, peciva, slastičarskih proizvoda i kolača, 2014. njih 788, a čak 875 u 2017. godini, kaže Nada Barišić, direktorica Žitozajednice, udruženja mlinsko-pekarske industrije, ističući da tomu treba pribrojiti i oko 2000 pekarskih obrta koji proizvedu oko dvije trećine od ukupne proizvodnje od 370.000 tona.
Pšenice trebamo sve manje
Kad bi se gledala samo industrijska proizvodnja kojoj konkurira “industrijski” uvoz – koji diže profit Spara, Kauflanda, Lidla i drugih trgovaca koji vani zakupljuju cijele tvornice da proizvode za njih, zamrzavaju, a oni ih samo dopeku – reklo bi se da nam je svako treće slano ili slatko pecivo na tržištu iz uvoza kao i svaka 14. štruca kruha. No u kontekstu ukupne proizvodnje i potrošnje svako je deseto slano ili slatko pecivo i svaki 30. kruh iz uvoza, tvrdi Barišić, što utječe i na mlinarsku industriju, unatoč odličnoj žetvi u ovoj godini i porastu proizvodnje pšenice prve klase.
– Od ulaska u EU potrebe za domaćom pšenicom pale su za 100 tisuća tona – s 500 na 400 tisuća, što je evidentno ako podacima o uvozu pekarskih proizvoda pridodamo podatke o uvozu brašna – kaže Barišić. Još 2014. uvezli smo 11 tisuća tona, a 2017. gotovo 39 tisuća tona brašna. No, unatoč tim trendovima proizvodnja kruha ne bilježi pad. Dapače, 2017. proizvedena je 152.951 tona kruha, 1,3% više u odnosu na 2016., što znači da sektor podizanjem konkurentnosti, i na domaćem i na stranom tržištu, ima dobre rezultate – kaže Barišić.
Što je veće siromaštvo, to je veća potrošnja kruha.