Osim pojedinih političara, koji se zbog stranačke stege boje izreći očito, nitko nije zadovoljan obnovom u Petrinji, dvije godine nakon potresa koji je promijenio sliku ovoga grada. A isto je i u Glini, Sisku i na cijelom potresom stradalom području. Obnova škola, zdravstvenih institucija i nekih javnih zgrada i ide nekako, no sve to nema smisla kada nisu obnovljeni domovi. A obnova kuća ne ide nikako. Šest ih je tek gotovo u državnoj obnovi, no nekoliko su desetaka kuća sagradili volonteri, neke od njih već šest mjeseci nakon potresa. Dakle, očito se može, ali kroz državni sustav to sve ide teško.
Prestali smo čekati
– Dvije su godine od potresa, godina i pol nakon uklanjanja kuće, a moji se roditelji i dalje bore s papirima oko obnove. Tek prije pola godine Ministarstvo graditeljstva prebacilo je lopticu Državnom uredu za obnovu i od tada se prepisuju s nekim inženjerima, koji dolaze, iščuđavaju se. Pišemo požurnice, a kad pitamo tko da to napokon prelomi, svi samo sliježu ramenima – objašnjava Petrinjka Tihana Starešinović probleme svojih roditelja sa srušenom kućom u Strašniku, selu u samom epicentru strašnoga potresa otprije dvije godine.
Kuće stoje po dvije godine s crvenim naljepnicama, zbog toga njihovi vlasnici ne stanuju u njima, čekaju rušenje, a objekti propadaju zbog oštećenja i atmosferilija. I onda im jedan dan mijenjaju naljepnice, jer se napokon provede dodatni pregled kuće, i sad kažu da je ipak moguća konstrukcijska obnova. I kreće se ispočetka sa skupljanjem papira za obnovu – dvije godine nakon potresa.
– To je situacija na terenu. Kuće mijenjaju naljepnice, a postupak kreće ispočetka. Dvije godine nakon potresa – kazuju nam Petrinjci, koji ipak ne odustaju od svoga grada. Tako i na godišnjicu potresa žele skrenuti pozornost na sadašnju situaciju, koja se mora mijenjati.
– Prestali smo slušati sva isprazna obećanja koja su to samo i ostala. Prestali smo očekivati ispunjenje rokova jer su odavno iscurili. Pravimo se da ne vidimo koliko sve to vidimo, već dvije godine. Onima koji u svojim rukama imaju moć da podignu Petrinju s koljena možemo reći samo ovo: pravimo se da ne vidimo kako ćete drugu godinu zaredom sjesti u službene automobile, doći u Petrinju, napraviti pokoju fotografiju i nizati obećanja, pa zaboraviti gdje ste bili čim prijeđete kupski most. Naša djeca zaslužuju živjeti u svome gradu i hodati obnovljenim ulicama i živjeti u obnovljenim kućama. Naš izmučeni grad zaslužuje da ga se podigne iz ruševina. Naša ga srca i ruke grle cijelog života, ne samo proteklih 730 dana uzaludnih iščekivanja i razočaranja – stoji uz poziv na prosvjed koji je Građanska inicijativa sazvala u 11 sati.
– Dostojanstveno ćemo 29. prosinca pokazati koliko volimo svoju Petrinju i pokazati da nismo nevidljivi ljudi razrušenoga grada. Želimo pokazati svima koji će toga dana doći u Petrinju da je to jedini grad koji imamo i da nećemo odustati od nje – govore nam u ovoj inicijativi.
A Petrinja jest razrušen grad. Nema više onog lijepog centra, ostala je crkva sv. Lovre obnovljena nakon Domovinskog rata te poznati petrinjski park sa stoljetnim lipama koje se ne daju. Ne daju se ni Petrinjci, koji su se u svoje razrušene domove vraćali nakon 1995. godine. No, tada je obnova ipak bila kakva treba. Na tisuće kuća obnovljeno je u nekoliko godina, a sada ništa.
– I dok su traume od potresa ostale, ipak su puno teže traume od ovoga što s našim domovima i nama nakon potresa rade država i administracija – napominju Petrinjci.
Javite se preko Facebooka
Jučer je i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes (HDZ) pozvala građane da više koriste mogućnost samoobnove, koja je uvedena tek ovog ljeta, nakon što je i sustavu postalo jasno da državna obnova ide sporo.
– Koristim zato ovu priliku i molim sve sugrađane da krenu putem samoobnove, pri čemu treba koristiti mogućnost opcije s predujmom. Tako se zaobilazi dugotrajniji postupak, koji mora provesti država, što je jedan od razloga sporosti obnove objekata za koje odavno postoje formalne odluke. Samoobnova od strane onih mlađih i agilnijih sugrađana omogućila bi uostalom da oni stariji i kojima je teže samostalno prije dođu na red preko organizirane obnove. Isto tako, molim građevinsku struku iz cijele Hrvatske da se organizirano ponudi građanima koji će ići putem samoobnove – navela je gradonačelnica Komes u otvorenom pismu pozvavši sve da se na treću godišnjicu potresa okupe u Petrinji, uvjerena da će tada pokazati “velike pomake u obnovi”.
Jučer je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje preko Facebooka tražio ljude iz kontejnera da im se jave radi isplate 2000 kuna pomoći, za koje je Vlada donijela odluku. Dvije godine nakon potresa nema baze podataka s podacima potrebnima za tu isplatu.
Video - Siščanin Blaž Anđelić sam živi u zgradi koja je teško stradala u potresu: Nemam grijanje i vodu. policija je dolazila nekoliko puta...
Mogao bih se kladiti da preko 50% "vlasnika" kuća za obnovu nema niti papirića koji dokazuju vlasništvo, a pogotovo nemaju građevinsku dozvolu, nacrte i slično. Sada bi "država" sa općim novcem trebala utrčati i obnoviti kuće privatnim vlasnicima bez potrebnih papira. Valja znati da svaka iole ozbiljnije građena kuća nije pretrpjela oštećenja u potresu koji nije bio ozbiljnije jakosti. Mišljenja sam da ljudima treba pomoći, ali mora se znati neki red, a i bilo bi dobro spomenuti da novac iz EU ne stiže za obnovu privatnih, nego jedino javnih objekata.