Svaki nogometni fanatik koji drži do sebe poznaje sada bjelorusku nogometnu ligu kao svoj džep. U nedavno vrijeme “lockdowna” utakmice bjeloruske Premijer lige bile su jedine na planetu koje su se igrale. BATE, Torpedo, Dinamo (Minsk), Dinamo (Brest), Neman, pa čak i Energetik ušli su u srca nogometnog puka kao i Barcelona ili Liverpool. Bilo je – daj što daš. Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko otvorenim je travnjacima, pričom o votki i sauni kao pomoći protiv COVID-19 zainteresirao svijet. Kada se i sam zarazio, tvrdio je da ga je netko namjerno zarazio, ali da je već za četiri dana stao na noge.
– Prehodao sam virus. Ne može mi ništa biti – govorio je tada Lukašenko.
Slijedili su izbori. Pet je predsjedničkih mandata odradio, na tronu je Bjelorusije 26 godina, a strani ga mediji nazivaju posljednjim europskim diktatorom. Njemu to ne smeta.
– Bolje biti diktator nego homoseksualac – komentirao je aludirajući na njemačkog ministra vanjskih poslova Guida Westerwellea. Rekao je i ovo:
– Nije još vrijeme da žena postane predsjednica Bjelorusije. Politika je posao kojim bi se trebali baviti muškarci.
I činilo se da će sve proteći kao i dosad. Međutim, stvari su se zakomplicirale, pojavila se kućanica. U tome se prevario.
Brinula se cijeli život o gluhom sinu, sad spašava naciju.
Bjelorusija je ovih dana podijeljena na – kućanicu i diktatora. Davida i Golijata. Svjetlanu Tihanovsku (37) i Aleksandra Lukašenka (65). Idemo redom. Treba znati da učiteljica Svjetlana do prije nekoliko mjeseci nije bila poznata ni Bjelorusima.
Anonimna žena vodila je dotad borbu za zdravlje svog potpuno gluhog sina. Ostavila je posao i posvetila se obitelji. Dječaku je danas deset godina, ima umjetnu pužnicu i, srećom, čuje vrlo dobro. Međutim, u borbu za zdravlje nacije upala je sasvim slučajno. U Bjelorusiji, kažu poznavatelji prilika, nema slobodnog političkog života. Sve je pod kontrolom. Tek se tu i tamo netko pojavi tko pokuša nešto učiniti, no brzo ga pošalju na “hlađenje”.
Ista je priča i s oporbenjakom Sergejem Tihanovskim (42), prodemokratskim blogerom koji se odlučio kandidirati na nedavnim predsjedničkim izborima 9. kolovoza, no i on je brzo poslan na “hlađenje”. U zatvor. Ni kriva ni dužna, nezainteresirana, potpuni politički laik, Tihanovska je uskočila u bitku.
– Kandidiram se zbog ljubavi prema svojem mužu. Želim pobijediti, osloboditi ga iz zatvora kao i sve druge političke zatvorenike – bila je njezina politička platforma.
Oporbenjaci, od kojih je jedan od vođa s njezinim suprugom bio u zatvoru, a drugi je morao pobjeći u Rusiju, stali su iza nepoznate brinete, majke dvoje djece. I narod je stao, podržali su je jer nije – Lukašenko. Na izborima prije desetak dana, očekivana pobjeda Lukašenka. Rezultati kažu da je svaki deseti Bjelorus za promjene. Osamdeset posto Lukašenku, 10 posto glasova učiteljici. No, u rezultate nitko ne vjeruje. Od Bruxellesa pa sve do Moskve.
– Izbori su lažirani. Većina je bila uz nas, vjerujem svojim očima. Ja sam pobjednica izbora, a ne Lukašenko – viče i Tihanovska aludirajući na skupove u kojima je na predizbornim prosvjedima (tamo nema kampanje, samo prosvjedi) uspjela u Minsku okupiti 63.000 nezadovoljnih.
Viču i Bjelorusi nakon izbora već više od tjedan dana. Neposredno nakon objave rezultata, počeli su novi, žešći, prosvjedi. Privedenih je više od 6700, ranjeni policajci, demonstranti, krv na ulicama Minska, ali i okolnih gradova... Dvoje je mrtvih, 200.000 na cesti (otprilike cijeli Split). Problem je Aleksandra Lukašenka što štrajkaju i radnici i hrabro viču: “Odlazi!”, “Promjene!”, “Ne možete oprati krv s ulica!”, “Lukašenko mora odgovarati za mučenja i smrti”...
Čak je i tamošnja, kontrolirana javna televizija objavila kratak prilog o “alternativnim prosvjednicima” u Minsku, no nije objavila i spomenute transparente.
GALERIJA Prosvjed protiv Lukašenka na ulicama Minska
Štrajkaju i u tvornici traktora
Ekonomija pati. Ionako je najveći pad posljednjih desetljeća, na koje je utjecalo i odbijanje mjera vezanih za aktualnu epidemiju.
Štrajkaju u tvornicama, okupljaju se i ispred javne televizije u Minsku, čak i najavljuju generalni štrajk zbog rezultata izbora. U jednu je tvornicu traktora u Minsku (MZKT) sam Lukašenko neki dan stigao, ali helikopterom, ne bi li smirio strasti.
– Tko ne želi raditi, neka ide. Vrata su vam otvorena. Sad možete nastaviti vikati “Odlazi!” i “Promjene!”.
Zgodno je reći da je i Donald Trump, isti dan, izišao iz helikoptera, ali ovaj put na travnjaku Bijele kuće, i rekao:
– Gledam što se događa u Bjelorusiji. To je strašno... Sve pozorno pratim – rekao je Trump nakon prosvjeda na kojima se samo u Minsku okupilo više od 200 tisuća ljudi.
Tihanovska, koja je nakon izbora sigurnost potražila u Litvi, ponovno se javila. Navodno su joj prijetili da će joj oduzeti djecu i poslati u sirotište, pa je pobjegla:
– Vratit ću zemlju u normalu.
Što se doista događa opisala je bjeloruska istraživačka novinarka Svjetlana Aleksijevič (72), dobitnica Nobelove nagrade za književnost 2015. godine.
– Vlasti su proglasile rat protiv svojih ljudi. Predsjednik Lukašenko treba odstupiti s vlasti kako bi se spriječio krvavi građanski rat – kazala je za Radio Slobodna Europa novinarka koja je nagradu zaslužila pisanjem o represiji sovjetskog režima i pogreškama koje su vlasti učinile u černobilskoj katastrofi.
– Nitko ne želi krv. Lukašenko želi moć. A želja za moći prolit će krv. Sigurni smo da je Lukašenko izgubio izbore, da je Svjetlana Tihanovska pobijedila. Uostalom, nitko ne poznaje nikoga tko podržava Lukašenka, a kako bi netko vjerovao tom čovjeku kada vidi što se događa na našim ulicama – kazala je Aleksijevič pa o prosvjedima rekla:
– Zašto bi policija tukla vlastite majke i sestre? U manjim gradovima i mjestima, gdje svi poznaju sve, policija odbija tući ljude. Ali, u Minsku se događaju nevjerojatne stvari – kazala je nobelovka.
Zanimljivo je da su nakon više dana prosvjeda u kojima su sudjelovale tisuće demonstranata, na Trgu nezavisnosti u Minsku pripadnici interventne policije spustili štitove u znak solidarnosti s demonstrantima.
– Tihanovska je simbol promjene, želje Bjelorusa za novim životom i poštenjem. Zahvalna sam joj što čuva naše dostojanstvo. Posljednjih sam tjedana osjetila pravu ljubav prema svojem bjeloruskom narodu. Oni su nova snaga.
Situaciju u Bjelorusiji ovih dana prati cijeli svijet. O njoj govore Mike Pompeo, Charles Michel, Ursula von der Leyen, Vladimir Putin... Neki špekuliraju i o tome da bi Moskva mogla okrenuti leđa bjeloruskom diktatoru koji ne priznaje aneksiju Krima te odbija ujedinjenje s Rusijom. No, ta će se priča ionako raspetljati u danima i mjesecima koji dolaze. Nas trenutačno zanima tko je žena koja bi mogla naslijediti posljednjeg europskog diktatora?
Tihanovska je dijete Černobila. Njezino je rodno selo Mikaševiči (NK Granit, Mikaševiči, za nogometne znalce, nap.a.) južno od Minska, relativno blizu granice černobilske zone isključenja. Tihanovska je u trenutku nuklearne katastrofe 1986. godine u susjednoj Ukrajini imala tri i pol godine. Sjetit će se mnogi i u Hrvatskoj doba kada se nije smjela jesti salata, piti mlijeko i jesti jagode. Kako bi se oporavila od izlaganja radijaciji, tadašnja su djeca odlazila na oporavak u Irsku. Jedna od njih bila je i Tihanovska. Tada vrlo osjećajno dijete, kažu Irci.
Obožava grašak
Britanski Guardian pronašao je ljude kod kojih je djevojčica sredinom 90-ih boravila.
– Znali smo je kao djevojčicu Svijetu. Došla je u naš irski grad Roscreau sredinom 90-ih kao 12-godišnja djevojčica. Bila je sličnih godina kao i moja kći Mary. I odmah se prilagodila. Kao dijete bila je vrlo inteligentna, znala je mnogo bolje engleski jezik od ostalih. Zabavljala nas je, brinula se o drugoj djeci koja su dolazila, okupljala ih – ispričao je Henry Dean (72) za Guardian. On i njegova supruga Marian svojevrsni su drugi roditelji Svjetlani Tihanovskoj.
– Djeca koja su tada dolazila iz Bjelorusije bila su traumatizirana. Situacija u njihovoj zemlji u to doba (Lukašenko je na vlast došao baš tih dana 1994. godine, nap.a.), i ne samo zbog Černobila, već zbog ekonomije, bila je izrazito teška.
Mnoga su djeca dolazila ljeto ili dva, ali Tihanovska se vraćala iz godine u godinu. Kako je bolje od drugih znala engleski, pomagala je drugoj djeci.
– U to doba djeca nisu otvoreno govorila o političkoj situaciji u Bjelorusiji. Bila su u strahu ako se otkrije da njihove obitelji kritički gledaju na vlasti – ispričao je Dean pa nastavio priču iz doba kada je sudjelovao u udrugama koje su pomagale pogođenima katastrofom:
– Bili smo u mjestu Mikaševičima iz kojeg je Tihanovska, a ono je 40 kilometara od granice s Ukrajinom. To je područje teško stradalo za vrijeme černobilske nesreće. Bjeloruske bolnice bile su pune djece koja su imala zdravstvenih problema. I ta su djeca dolazila k nama u Irsku na svojevrsni oporavak. Kad su došla u Irsku, djeca su bila oduševljena i najjeftinijim dućanima poput Primarka, šokirala ih je i veličina naših kuća. Za par dana djeca su već živnula, obožavala su banane i grašak, što je i našim klincima bilo neobično. Brzo su se svi uklopili.
VIDEO Neredi u Bjelorusiji nakon pobjede Lukašenka na izborima
Tihanovska je k svojoj sada već drugoj obitelji u Irskoj dolazila i kao studentica, početkom novog tisućljeća.
– Radila je u tvornici. Neke manje poslove, ali bila je sretna. Trebala je novac za studij u Brestu. Studirala je na Državnom pedagoškom sveučilištu Mazir. Prvo dijete rodila je gotovo gluho i ostavila je posao ne bi li mu pomogla i vježbala s njime. Obitelj se preselila u Minsk kako bi dijete moglo otići na operaciju ugradnje pužnice. Tu su zaradili novac ne bi li mu mogli priuštiti operaciju. Operacija je, srećom, uspjela, sinu se poboljšao sluh. Ta tvrdoglavost u brizi o zdravlju djeteta vidjela se i u njezinoj kampanji – govori Dean.
Za vrijeme kampanje njezina druga obitelj iz Irske nije s njom komunicirala telefonski, razmjenjivali su sms-ove i mailove.
– Slali smo joj poruke ohrabrenja i davali podršku, a telefonski nismo razgovarali da ne bi imala neprilika zbog inozemnih poziva – kazao je Dean.
Dakle, prema onome što pričaju ljudi s kojima je odrastala, jasno je da je Tihanovska posvetila svoj život brigi o sinu i kćeri. Njemu je danas 10 godina, a kćeri pet.
– Bila je divna djevojka. Moja djeca i unuci imaju sjajne uspomene na Svijetu. Bila je lijepa, draga, posebna, iskrena klinka. Bila je poput našeg djeteta. Posljednji put bila je u Irskoj prije deset godina, ali smo u kontaktu, bio sam i ja kod nje u Bjelorusiji – dodaje Dean.
Valja znati još jednu stvar. Kako je Tihanovska kao mlada djevojka okupljala klince u Irskoj, tako je okupila i oporbene struje, čime je zadobila simpatije svih koje ne gledaju u isti kurs kao aktualni predsjednik. Rivali Lukašenka, Viktor Babarik i Valerij Cepalko, nisu mogli na izbore, no njihove su najbliže dame – supruga Veronika Cepalko i šefica izbornog stožera Marija Kolenikova (inače flautistica) stale uz Tihanovsku. Gospođe koje su sastavile ženski trojac promijenile su imidž zemlje, u kojoj su dosad vladali samo muškarci. Dobile su podršku. Prozvali su ih Charliejevi anđeli. Zemlja je uz njih, pa ovih 10 posto dobivenih na izborima izgleda sumnjivo.
Autobus pred golom
Iznenadilo je, dakako, i samog Lukašenka kako mu je kućanica postala najveći rival. Učiteljica koja se dotad brinula o dvoje djece, anonimna i bez političkih ambicija, stala mu je na put.
Prevario se jer je smatrao da žena ne može biti na mjestu predsjednika Bjelorusije te je njezina kandidatura nekako prošla put do izbornog listića. I te su tri dame s pobjednički podignutim šakama, rukama postavljenim tako da oblikuju srce i prstima podignutim u obliku slova “V”, poput Winstona Churchilla ili Davora Šukera (iako poznatijeg po palcu u zraku), osvojile srca Bjelorusa. Tri lijepe dame koje traže promjene. Štoviše, sve tri, a pogotovo liderica, promjene traže zbog – ljubavi. Tihanovska želi spasiti muža iz zatvora.
Zašto je uhićen? U njihovu je dnevnom boravku pronađeno 900.000 dolara ušivenih u kauču. Par tvrdi da ne zna odakle je taj novac.
– Ne želim biti političarka. Ali sudbina je željela da se nađem na prvoj liniji u borbi protiv nepravde – rekla je Tihanovska.
Važno je znati da je vlast ne zanima, samo želi muža kod kuće na kauču u dnevnoj sobi, političke zatvorenike na slobodi i – raspisivanje novih, demokratskih izbora. U kojima će predsjednik ili predsjednica postati netko drugi. Što nas čeka, nitko ne zna. Čovjek koji je na vlasti kaže:
– Imali smo izbore. Samo preko mene mrtvog možete održati nove izbore. Neće ih biti. O ustavnim promjenama možemo razgovarati, ali neće me ulica na to prisiljavati. Da, nisam svetac, znate i moju grubu stranu. I nisam vječan. Ali, ako prvog predsjednika skinete tako s vlasti, onda ćete povući i susjedne zemlje, ali i sve ostale – kazao je Lukašenko.
Važno je znati i da je Bjelorusija jedina zemlja Europe koja i dalje provodi smrtnu kaznu.
Tihanovska je supruga upoznala kao studentica engleskog i njemačkog jezika u Maziru, gradu u kojem je on bio vlasnik diskokluba. Piće po piće, poljubac po poljubac, i danas je par iz diskoteke na prvoj liniji borbe protiv posljednjeg diktatora Europe. Što će biti, vidjet ćemo. Gleda cijeli svijet. No, Lukašenko više u svijetu nije poznat samo po nogometnim utakmicama koje se igraju kad su svi ostali kod kuće. Ovo je utakmica u kojoj se on brani. Taktika je poput nekadašnje slavne Josea Mourinha. Parkirati autobus u jedanaesterac. Pa što bude. Uzeti loptu i u brzu kontru. No, pucaju na njegov gol sa svih strana svijeta... Ova politička utakmica za njega je biti ili ne biti.
nevjerovatno ?? Ako ne podrzim..ovu revoluciju ? Odmah mi je komentar neprihvatljiv. Bas demokratsko ?