Kupce u bivšoj državi štitila je 'potrošačka milicija': Hrvatski su se proizvodi tada proslavili kvalitetom

Djelovali su na teritoriju bivše države i opravdali onu „Malo nas je, ali nas ima“, jer je, o gotovo 22 milijuna kupaca i milijunima proizvoda, u bivšoj Jugoslaviji, brinulo samo 10 zaposlenih „potrošačkih milicajaca“, odnosno službenika Centra za potrošače. U suradnji s još 200 vanjskih suradnika, uspješno su provjeravali i analizirali i po nekoliko tisuća najraznovrsnijih uzoraka. Ti su se uzorci, u trgovinama, birali nasumično, potom su bili šifrirani, što znači da su se s njih skidale sve oznake te su ih tek nakon toga, 'anonimno', analizirali i testirali.

Centar za potrošače bio je tada jedinstvena ustanova, u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, sa sjedištem u Beogradu, a na čelu te 'potrošačke milicije' bila je Vera Popović. Tržište su 'češljali' još od 1965. godine, provjeravajući kvalitetu sve brojnijih proizvoda široke potrošnje, koji su, u to vrijeme, počeli intenzivnije pristizali na police trgovina, širom bivše države. Kontrolirali su kvalitetu tekstila, duhana, hrane, kućanskih aparata i ostalih artikala široke potrošnje. Testirali su proizvode, ocjenjivali im izgled, pakiranje, tehnička ili kemijska svojstva te pravili analize sastojaka.

VEZANI ČLANCI

Kako su stvari funkcionirale u praksi, na terenu, nakon prvog desetljeća rada Centra za potrošače, istražio je naš novinar, Z. Marok, koji je razgovarao s ondašnjim šefom Službe za unapređenje potrošnje tog Centra, Slobodanom Šarencem, a taj je, gotovo pola stoljeća star članak, sačuvan u našoj arhivi.

Analiza nad analizama

Na pitanja koga progone, a koga štite, kome pomažu, a tko im ometa posao, potrošački su milicajci odgovorili kako progone nesavjesne i nekvalificirane proizvođače, ali i trgovce, a štite kupce, potrošače te čuvaju njihovo zdravlje i njihov novac.

„Pomaže nam Konferencija potrošača, od 120 članova, a ometaju nas oni koji našim radom gube“, pojasnio je tada Slobodan Šarenac. Našem se novinaru odmah i pohvalio kako su, tog ljeta, 1974., na tapeti bili proizvođači osvježavajućih pića i voćnih sokova, a u rujnu su 'pretresli' i sve vrste mlijeka i mliječnih proizvoda, utvrdivši kako su neki zavidne kvalitete, dok su neki, nakon provedenih analiza, morali biti povučeni. Nalog da se obustavi prodaja nekog proizvoda davali su tržišni inspektori, na temelju upozorenja Centra, te se odmah pokretao postupak, obustavljala proizvodnja i prodaja. Takvo povlačenje proizvoda s tržišta i iz proizvodnje, nije bilo niti malo jednostavno, jer su proizvođači, u pravilu, branili svoje proizvode pa bi stvar najčešće završavala na sudu. No, tada bi 'potrošačka milicija' izvadila 'džoker iz rukava' – bili su to rezultati superanalize - analize nad analizama, koju su obavljaju najbolji domaći i strani stručnjaci, iz određenog područja, a upravo su ti rezultati bili i jedini, vjerodostojan dokaz na sudu.

Zeleno svjetlo za 'Made in Croatia'

Za Hrvatske proizvođače, straha od 'potrošačke milicije' nije bilo, upravo suprotno – bili su to, za nas, dani ponosa i slave, jer se, kroz desetljeće strogog praćenja kvalitete, ispostavilo da su proizvodi iz tvornica u Hrvatskoj itekako kvalitetni.

VEZANI ČLANCI

„Nakon dosadašnjeg iskustva možemo tvrditi da je roba, proizvedena u Sloveniji i Hrvatskoj, u prosjeku kvalitetnija od one iz ostalih naših republika“, rekli su tada 'potrošački milicajci' Večernjakovom novinaru. Otkrili su i da, na ovim prostorima, u to vrijeme, skuplje nije nužno značilo i bolje, pa je tako upravo najskuplji, od tri, na tržištu dostupna soka od borovnice, bio eliminiran iz prodaje, nakon testa kvalitete Centra za potrošače.

Isprobajte arhivu Večernjeg lista

Osim proizvoda svih vrsta, „potrošačka milicija“ istraživala je tada i prodavače, utvrdivši da su često neinformirani o proizvodima koje prodaju, ne znaju niti čemu oni služe, a očekivati od tadašnjih prodavača da usporede kvalitetu dvaju ili više proizvoda, koji služe istoj svrsi, no imaju različite cijene, bilo je i više nego optimistično. Problem je bio i u tome što su neki trgovci 'robu s greškom' povlačili samo s polica dućana, no ne i iz skladišta. Kako bi ih se na to primoralo, o proizvodima koji su 'pali na testu' govorilo se na sva zvona, mediji su pomagali u informiranju javnosti te je, upravo zahvaljujući, u prvom redu tadašnjim izdanjima novina, djelovanje 'potrošačke milicije', u to vrijeme, bilo itekako efikasno.