Bit će zanimljivo vidjeti kako će se postaviti Pupovac, 'čuvar manjeg zla od većega zla'

Hrvatska je prije šest godina ušla u Europsku uniju i ostvarila svoj veliki cilj. No samo godinu dana ranije nitko u Hrvatskoj, a ni u Europskoj uniji, nije vjerovao da je to moguće i da će do toga doći. Slovenija nam je blokirala ukupno 14 od 35 poglavlja i raspoloženje u društvu bilo je takvo da realno nitko i nije bio previše za to.

Pamti to jako dobro bivša premijerka Jadranka Kosor koja je jedina iz tadašnje Vlade bila uvjerena da se taj mukotrpni posao može i treba odraditi do kraja i koja je u konačnici, potkraj 2011., i potpisala pristupni sporazum i koja i danas neprestano ističe kako je Hrvatska tada uhvatila ne zadnji vlak, nego zadnji vagon. Da te 2011. godine Hrvatska nije završila pregovore, danas bismo, kaže Kosor, još čekali u redu sa Srbijom. Što joj je, podsjeća, upravo i kazao u travnju 2011. godine tadašnji šef Europske komisije Jose Manuel Barrosso.

Danas su još snažniji protivnici proširenja, bismo li ikad ušli?

Čuli smo francuskog predsjednika Macrona koji je rekao da nema proširenja prije dubokih reforma funkcioniranja institucija EU. A ako Francuska bude protiv proširenja, zna se kakva je moguća budućnost tog procesa. Zato je deblokada pregovora i ulazak Hrvatske u EU golemo postignuće. Slovenija nas je blokirala više od godinu dana, i to 14 od 35 poglavlja, a ta je činjenica potpuno nestala iz javnog prostora, iako je važna za razumijevanje koliko je važno biti u EU. Slovenija je s pozicije članice blokirala hrvatske pregovore i to nikoga u EU nije uzbuđivalo. Danas smo mi za stolom europskih država i naroda, ravnopravni. I tako se trebamo ponašati.

I što vam se čini danas, nakon šest godina?

Mnogi demokratski, europski standardi i vrijednosti koje smo i u pregovorima usvojili i uveli u politički prostor dijelom su nestali. To se vidi u pokušaju blokade rada povjerenstva koje odlučuje o sukobu interesa. Vidi se to i u činjenici da nismo dodatno jačali neovisne institucije poput DORH-a, već su se u perceptivnom smislu te institucije, kod građana, na neki način smanjile. Da smo se u nekim područjima života tako ponašali u vrijeme pregovora, 23. poglavlje ne bismo nikada zatvorili.

Kako nam se to dogodilo?

Dogodilo se to da neke ljude koji odlučuju vladavina prava više ne impresionira. U prilog vladavini prava nisu bile izjave u Vladi nakon završetka rada onog čuvenog Povjerenstva za suočavanje s prošlošću da je pozdrav “Za dom spremni” protustavan, ali se ipak može iznimno upotrebljavati. Ustav je sveta knjiga kojoj se moramo klanjati. Ako Ustav kaže da je Hrvatska stvorena na temeljima odluka ZAVNOH-a, a nasuprot NDH, onda je ZDS protuustavan, a ako je nešto protuustavno, onda se ne može ni iznimno upotrebljavati. Nije vladavina prava ni kad predsjednica države ne želi dostaviti Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa do današnjeg dana podatke o putovanjima u Ameriku. To je u demokratskom svijetu nedopustivo. Njemački predsjednik Wulff i veliki prijatelj Angele Merkel morao je odstupiti s dužnosti jer se u medijima pojavila informacija da mu je prijatelj platio neki boravak u hotelu. Mi imamo predsjednicu koja sama govori o raznim večericama koje joj je pripremao bjegunac od hrvatskog pravosuđa u BiH. Sudjelovala je i inzistirala na smjenjivanju šefa tajnih službi. Zašto, nikad nismo dobili odgovor. Ako je kršio zakon, morao je biti kazneno gonjen, a to se nije dogodilo. Znači da nije prekršio zakon, pa zašto je smijenjen? Javnost nije saznala. Radilo se, dakle, o nekoj vrsti samovolje. Je li to u skladu s Ustavom? E, nije. Eto, tako smo postupno, puzajući, došli tu gdje smo došli.

I do toga da ministar Kuščević unatoč svim aferama s nekretninama i zemljištima, i dalje ostaje ministar. Kako to komentirate?

Početkom tjedna rekla sam da Kuščević neće otići dok njegov ostanak u Vladi ne zaprijeti premijeru. On je osobni izbor predsjednika Vlade koji ga je doveo i na mjesto političkog tajnika HDZ-a nakon smjene sa te pozicije Davora Ive Stiera i nakon njegova odlaska iz Vlade s mjesta ministra vanjskih poslova zbog neslaganja s neprincipijelnom koalicijom, s HNS-om. Plenković vjerojatno misli da bi se Kuščevićev odlazak percipiralo kao neku vrstu njegova osobnog poraza. Javnost je pretrpana bezbrojnim pitanjima o Kuščeviću na koje nema suvislih odgovora. Odluka o ostanku je dobra za Kuščevića, ali neće biti dobra za HDZ. Jer primjedba predsjednika stranke da sve što su mediji otkrili o sukobu interesa Lovre Kuščevića jest iz vremena kad nije bio ministar, potpuno zanemaruje činjenicu da je i u to vrijeme bio član HDZ-a. To je suprotno europskim vrijednostima i govoru Andreja Plenkovića na Saboru HDZ-a da “stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana”. Ali, to je bilo davne 2016. godine.

U vašem mandatu otvorene su razne afere iz Sanaderova vremena, vi ste pustili institucije da rade svoj posao i to je stranci jako štetilo. Sada imamo afere koje se marginaliziraju. Kako će se to odraziti na HDZ?

Jedno vrijeme se to jednostavno nije odražavalo na rejting stranke ni na rejting predsjednika Vlade. No u zadnje vrijeme HDZ je počeo padati u anketama, a to se vidjelo i na europskim izborima. A što se mene tiče, svi su bili jednoglasni da me se izbaci iz HDZ-a. Osim Davora Stiera. Pa je i on dva puta smijenjen.

A nije li za europske izbore kriv “crni labud”?

Ni članovi HDZ-a nisu dobili odgovor na pitanje što se dogodilo na izborima, a morali su. I to će se sve polako, ali sigurno odražavati na rejting i stranke i premijera i predsjednice koja je konačno poslala neslužbenu informaciju da će se kandidirati.

Vratio se premijer iz Bruxellesa. Kako gledate na činjenicu da ni u jednom trenutku nije otklonio špekulacije kako je i on jedan od potencijalnih kandidata za neku od čelnih funkcija u EU?

Rumunjski predsjednik, o kojem se također špekuliralo, jasno je, glasno i precizno takvu opciju otklonio i s njegovim se imenom prestalo špekulirati. Plenković to nije učinio. Iz Bruxellesa su dolazile informacije da želi otići na neku od funkcija, što je razumljivo jer je on i ušao u stranku, pa i u politiku, kako bi jednog dana nastavio karijeru na visokoj poziciji u EU. I to je legitimno. Jasno se vidjelo ovih dana kako je ozaren kad govori o bruxelleskim temama u bruxelleskim sjajnim dvoranama i kako je ojađen kad ga se pita o štalama i kokošinjcima koji se prenamjenjuju. Ali, da, posao premijera težak je i zahtijeva katkad i čišćenje “političkih štala”.

Je li time stavio svoje osobne ambicije ispred države?

Legitimno je i poželjno težiti i nekoj funkciji u EU, onda kad postane uspješan premijer u svojoj zemlji. Pa onda ostaviš Hrvatsku kao uređenu europsku državu, članicu EU koja visoko diže letvicu u poštivanju EU standarda. Mi smo na dnu europske ljestvice po mnogočemu i dići sidro u takvom trenutku značilo bi napuštati brod na kojem putnici nekontrolirano tancaju po palubama. Da je otišao, dogodio bi se politički kaos. Više ne bi bilo moguće preslagivanje u Vladi jer je Vlada ionako presložena mimo volje građana na izborima. Građani nisu željeli HDZ i HNS zajedno, nisu željeli npr. da Milanka Opačić i Saucha budu HDZ-ov Kvisko. Došlo bi i do dodatnih turbulencija i u HDZ-u. Da je Plenković otišao u Bruxelles HDZ-u bi se treći put dogodilo da predsjednik stranke odstupa s dužnosti, a dva puta u deset godina i da premijer ode s “moja je dionica završena”. To bi bilo previše i za Hrvatsku i za HDZ.

Što se dogodilo u Europi?

Jasno je svima koji dugo prate politiku da se pokazalo da je gospođa Merkel, bez obzira na to što je oslabila jer je najavila odlazak, i dalje velika političarka. Vidljivo je da Višegradska skupina nije dobila praktički ništa. Ona je postigla da Timmermans ne bude izabran, ali nije izabran ni Weber što je tužan dan za europsku demokraciju jer je ideja o spitzenkandidatima zatučena do temelja. Mislim da su i Macron i Merkel dobitnici. Istaknuli su i svoje ideje i svoje ljude. Nova moguća predsjednica Europske komisije je dugogodišnja njemačka ministrica, a na kraju i prijateljica Angele Merkel. Ona će sigurno zastupati ideju ujedinjene Europe jednako kao i vladavinu prava.

Hoće li Plenković morati objašnjavati zašto je odigrao kako je odigrao?

Neće. U vladajućoj koaliciji ne postoji nijedna relevantna politička figura koja bi postavila pitanje zašto smo bili uz Orbana ili Babiša. Predsjednički kandidati su pak premlaki i nekako preslabašni i premalo zainteresirani za ukupnu vanjsku i unutarnju politiku. Kod nas afere jedna drugu potpuno pokrivaju. Sjećate li se danas prašine oko lex Agrokor, grupe Borg, afere SMS...

Martina Dalić je otišla?

Morala je otići jer joj je tako rekao predsjednik Vlade. Zašto je zapravo morala otići, nismo saznali. Napisala je poslije knjigu, predsjednik Vlade bio je na promociji i tako poručio da je sve bilo u redu. Ali i dalje ostaje pitanje zašto je morala otići.

Oporba pokreće opoziv ministra Kuščevića, HNS inzistira da ministar ode, prijeti izlaskom iz Vlade. U istom su tonu govorili i drugi u vladajućoj koaliciji, poput SDSS-a. Je li to opasna situacija za premijera?

Ne. Svima im je važno ostati u političkom sedlu do kraja. Da je HNS mislio otići iz Vlade, oni bi to učinio davno. Uostalom, i ušao je u Vladu spašavajući Titanic, ako se još sjećate. Sad će biti zanimljivo vidjeti kako će se postaviti jedan od najdugovječnijih aktera na političkoj sceni, zagovornik europskih i moralnih vrijednosti, “čuvar manjega zla od većega zla u svim periodima”, gospodin Milorad Pupovac.

Što biste vi učinili na Plenkovićevu mjestu, taman se vratio iz Bruxellesa i odmah ga dočekali problemi?

Vidi se da Plenković zaista uživa u sjajnim europskim dvoranama, a da mu je muka od domaćih štala i kokošinjaca. No, te su prenamijenjene štale i bruxelleska tema. Kao i ministri koji voze tri godine bez dozvole. Jer ministri moraju biti čuvari zakona, najbolji među nama. Ministar koji bez vozačke dozvole naleti na dijete, nije čuvar zakona ni europskih vrijednosti.

Pa nije da ne zna voziti, kaže premijer.

Nedopustivo. Otvorio je tako prostor da građani zaključe kako postoji kasta političara koji su građani prvog reda po onoj “mogu što hoću” i da postoje građani drugog, trećeg i petog reda koji moraju poštovati zakone jer će u suprotnom biti žestoko kažnjeni. Rekonstrukcija Vlade nije poraz, nego uporno nastojanje da se bolje radi. Nakon pisanja i Večernjeg lista da je Kuščević aktivno sudjelovao u prenamjeni svog zemljišta, rekla bih mu da je došlo vrijeme da tajnica Vlade opet uzme stvar u svoje ruke. Kao što je to tražio kad se rješavao Mosta pa u Vladu uvodio Vrdoljakove ljude koji su tu istu Vladu krstili Titanicom. Pa se sad i oni žele iskrcati.

Je li Plenkoviću najgori potez što tada nije išao na izbore?

Da. Tad sam govorila da treba mandat vratiti narodu, a to je govorio i njegov prijatelj Davor Ivo Stier kojem puno duguje i s kojim je u Bruxellesu stvarao konstrukciju pobjede na izborima u HDZ-u i koji je bio protiv protuizbornog preslagivanja s HNS-om.

Potkraj godine čekaju nas predsjednički izbori. Što vam se za sada čini, koga vidite u drugom krugu?

Jednu ženu i jednog muškarca. Osim ako žena ne odustane.

Što kažete na start Zorana Milanovića?

Mislim da bi morao početi pokazivati jednaku strast za pobjedom kao što je pokazuje Škoro. Još nije pokazao punu snagu, želju, znanje i volju. S druge strane, Škoro je dobro krenuo, iako je njegova objava o promjeni nadležnosti u nekim dijelovima potpuno neprihvatljiva jer predsjednik ne može dobiti ovlast da saziva sjednice Vlade. To bi tek bio cirkus. Ni pravo da raspisuje referendume nije dobro dok se ne definira što su referendumske teme, a što nisu, koliko ljudi mora izići na referendum itd. Škoro je izišao s dosta radikalnim idejama, ali izaziva emocije i to je dobro za njega. Milanović također mora naći načina da izazove snažne emocije kod svog biračkog tijela jer je dojam u politici često presudan, a birači katkad odlučuju i srcem. Kolinda Grabar-Kitarović obilato će se koristiti buđenjem emocija pa evo već i pjeva na televiziji.

Škoru ste upoznali, nastupao je za vas kad ste bili kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu države 2005. godine. Kako ga pamtite?

Kao podupiratelja moje kandidature i ležernog čovjeka. Ostavio je na mene odličan dojam, pametan je i nikada se nisam toliko smijala kao u njegovu društvu. Među najduhovitijim je ljudima koje sam upoznala. Ne treba ga podcijeniti, svakako to ne. Može li ući u drugi krug, teško je prognozirati. Možda, bude li Kolinda Grabar-Kitarović radila još veće pogreške.

Ili ako joj se dogodi “crni labud” kao i vama 2005. godine?

Jedan dio HDZ-a i birača HDZ-a glasovat će za Škoru. Treba to otvoreno reći. Samo kod HDZ-a će biti presudno ono što treba cijeniti kod te stranke i na što nikada ne treba zaboraviti, a to je lojalnost članova i pristalica. Na kraju se HDZ-ovi birači ipak postroje i glasuju za svoga. Osim ako ne postoji debela destrukcija unutar onih koji organiziraju izlazak na dan D.

Video: Hrvatski zastupnici u EU parlamentu predstavili u kojem su odboru

Video: Marko Lukunic/PIXSELL