Najava ukidanja i spajanja bolnica loše je primljena u sredinama koje će ostati bez njih jer će im nakon gubitka radnih mjesta, statusa i većih troškova putovanja neminovno pasti standard i kvaliteta života.
Udaljenost bolnica ipak ne bi smjela biti u prvom planu, pogotovo ako će kvaliteta liječničke usluge biti ista ako ne i bolja! O tome neka sude stručnjaci i pacijenti. Hrvatska je davno trebala krenuti u reformu bolničkog sustava i načina financiranja jer postojeći, uspostavljen još 1996. godine, stvara oko četiri milijarde kuna gubitaka na godinu! Presiromašni smo da bi bolnice bile na svakom koraku, a pogotovo da bi služile za skupljanje političkih poena. Dok je bilo prostora za zaduženje, gubici su se plaćali iz proračuna, no sada novca nema pa postoji opravdanje i za vraćanje zdravstvenog doprinosa na 15%.
Da se razumijemo, zbog visokog udjela starijeg stanovništva te s time povezanih troškova za liječenje, Hrvatska će uvijek imati nešto veće porezno opterećenje jer se solidarnost s bolesnima i siromašnijima ne smije izgubiti ni po cijenu većih poreza. Američko zdravstvo koje pogoduje samo bogatima nijednoj vlasti ne smije biti uzor. Ljudi iz branše zasad nemaju jasan odgovor nudi li Ostojićev ‘master plan’ dobro postavljeno i financijski održivo javno zdravstvo. Bilo bi loše da ne nudi i da vrlo brzo doživi sudbinu smjenskog rada.
>>Spajanje bolnica, manji broj kreveta i - 400 milijuna uštede
>>Kninska bolnica se spaja sa šibenskom, a vukovarska s vinkovačkom