Muslimani su ovoga tjedna zakoračili u sveti mjesec ramazan, koji je najprepoznatljiviji zbog strogog posta od svanuća do zalaska sunca.
On je jedne godine bio povod sv. papi Ivanu Pavlu II. da pozove kršćane i katolike da barem jedan dan tijekom ramazana isposte s braćom muslimanima, kako bi poslali simboličnu poruku zajedništva, kroz molitvu i tu zahtjevnu disciplinu posta. Jer, tijekom ramazana islamski vjernici za dana ne kušaju niti hranu niti vodu, što zna biti jako zahtjevno, osobito kada ramazan zapadne u ljeto, najduže i najtoplije dane.
Ovogodišnji ramazan prilika je prisjetiti se upravo nekih poruka koje je papa Ivan Pavao II. uputio mladim muslimanima 19. kolovoza 1985. u Casablanci, za posjeta Maroku. Često se, kako je rekao, susretao s mladim ljudima, uglavnom katolicima, a to mu je bio prvi put da se susreće s mladim muslimanima. “Kršćani i muslimani, imamo mnogo toga zajedničkog, kao vjernici i kao ljudi. Živimo u istom svijetu, izbrazdanom brojnim znakovima nade, ali i višestrukim znakovima tjeskobe.
Abraham je za nas isti uzor vjere u Boga, pokornosti njegovoj volji i povjerenja u njegovu dobrotu. Mi vjerujemo u istoga Boga, jedinoga Boga, živoga Boga, Boga koji stvara svjetove i vodi svoja stvorenja do njihova savršenstva”, rekao im je Ivan Pavao II., dodavši da im želi govoriti samo o Bogu, jer “u Njega vjerujemo, vi muslimani i mi katolici, i govoriti vam o ljudskim vrednotama koje imaju svoj temelj u Bogu, tim vrednotama koje se tiču razvoja naših osoba, kao i vrednotama naših obitelji i naših društava, kao i međunarodne zajednice”.
Važno je u tome govoru primijetiti njegov stav, jer Papa govori da se svijet treba promatrati iz Božje perspektive. Ta perspektiva omogućava sasvim drukčiji pogled na sve oko nas. On citira i deklaraciju “Nostra atetate”, da “ne možemo zazivati Boga kao Oca svih ljudi ako odbijemo ponašati se kao braća prema nekima od ljudi stvorenih na sliku Božju” te “stoga moramo poštivati, voljeti i pomagati svako ljudsko biće jer je Božje stvorenje i, u prvom smislu, njegova slika i njegov predstavnik, jer to je put koji vodi Bogu i jer se u potpunosti ostvaruje samo ako poznaje Boga, ako ga prihvaća svim srcem i pokorava mu se na putu savršenstva”.
Papa još tada veli kako je dijalog kršćana i muslimana danas potrebniji nego ikad. “Dijalog proizlazi iz naše vjernosti Bogu i pretpostavlja da znamo prepoznati Boga vjerom i svjedočiti ga riječju i djelom u sve više sekulariziranom, a ponekad i ateističkom svijetu. Mladi mogu izgraditi bolju budućnost ako iznad svega postave svoju vjeru u Boga i ako se obvežu graditi ovaj novi svijet prema Božjem planu, mudrošću i povjerenjem. Bog je izvor svake radosti”, rekao je mladim muslimanima Ivan Pavao II., objašnjavajući kako je Bog stvorio sve ljude jednake u dostojanstvu, ali različite u darovima i talentima.
“Čovječanstvo je cjelina u kojoj svaka skupina ima svoju ulogu; potrebno je prepoznati vrednote različitih naroda i različitih kultura. Svijet je poput živog organizma, svatko ima nešto za primiti od drugih i nešto za pružiti drugima. Vjerujem da mi, kršćani i muslimani, moramo radosno prepoznati naše zajedničke religijske vrednote i zahvaliti Bogu za njih. I jedni i drugi vjerujemo u jednoga Boga, u jedinoga Boga koji je punina pravde i punina milosrđa; vjerujemo u važnost molitve, posta i milostinje, pokore i oprosta; vjerujemo da će Bog biti milosrdni sudac na kraju vremenâ i nadamo se da će nakon uskrsnuća biti zadovoljan s nama, a mi znamo da ćemo biti zadovoljni s njim”, veli Ivan Pavao II., no dodaje kako vjernost, također, zahtijeva da prepoznamo i poštujemo naše razlike.
“Očito, ona najvažnija je pogled koji imamo na osobu i djelo Isusa iz Nazareta. Vi znate da, za kršćane, ovaj Isus omogućuje ulazak u intimnu spoznaju Božjega otajstva i u sinovsko zajedništvo s njegovim darovima, iako ga prepoznaju i proglašavaju Gospodinom i Spasiteljem. To su važne razlike, koje mi možemo prihvatiti ponizno i s poštovanjem, u međusobnoj toleranciji; u ovome postoji misterij o kojemu će nas Bog jednog dana prosvijetliti, siguran sam”, poručio je sv. Ivan Pavao II. još 1985., ali mi njegove riječi možemo primijeniti i u ovogodišnjem ramazanu, koji je započeo ovoga tjedna.
Kao podsjetnik i obvezu prema liku toga sveca koji nas je mnogo čime obvezao.
Uostalom Darko radiš na laudato tv, i tamo pričaš sa raznim Svećenicima i da do tebe nije došla informacija još da alah i Jahve nisu isti Bog. Kad ti već nije došlo u Duhu mogao si barem pitati kojeg Svećenika koji je Duhovan. Takve stvari se inače ne trebaju pitati uopće, one se znaju jednostavno po Duhu Svetom. Pa zar ti misliš da bi Bog prvo rekao ovo je Moj Sin, a onda ga zanijekao. Pa jesi ti poručio tko je bio Muhamed i da je bio pedofil koji je spavao sa curicom od 9 godina Ajsom i da je oteo sinu ženu jer ju je on htio imati. Pa zar nisi pročitao kako kuran kaže za raj da ce biti blud i neprestani snosaj u raju sa koliko hoćeš žena, a šta ti Isus kaže da u raju toga nema, nego da ce ljudi biti ko anđeli. Jao Darko uzmi i čitaj barem i ne širi obmanu. Vidi sta je Gospa rekla po don Gobbiu, da je antikrist došao prvi puta 666god po islamu. Jeli ti Darko kužiš da nema dva Boga, ili je Isus Bog ili je alah. Nema mjesta za dvojicu. Darko skoncentriraj se prije nego pišeš tekstove i usporedujes Pravog Istinskog Boga sa lažnim bogovima.Jel ti znaš da iza lažnog boga stoji sotona! Darko Bog te Blagoslovio!