Kada sam oslijepio, shvatio sam da ljudi misle da mi slijepi jako malo možemo. Najbolje da mi ostanemo doma i to je to, jer ako izađemo, mogli bismo se izgubiti. A ja volim pokazivati da mi slijepi možemo puno. I uporno to činim živeći svoj život punim plućima – kaže Feručo Lazarić (69), strastveni istarski planinar čija inspirativna životna priča nadilazi granice mogućega. Feručo je u 40. godini ostao potpuno slijep, ali nije se predavao. Umjesto toga počeo se baviti planinarenjem čvrsto odlučivši da mu gubitak vida neće biti prepreka.
Nezaboravna avantura
Tako je počela nezaboravna avantura inspirirana snagom duha. Putovanja kroz očaravajuće krajolike, susreti s raznolikim kulturama, osvajanje visokih afričkih i južnoameričkih vrhova... Sve te izazove Feručo je uspješno svladao nošen životnim geslom "život je lijep i kad si slijep". Također, popeo se na Triglav, Karpate, pa čak i Olimp u Grčkoj, a propješačio je i Via Adriaticu, 1100 kilometara dugu pješačku stazu od Prevlake do Premanture.
Njegovi zadnji pothvati bili su usponi na Kilimandžaro i Ande. Lani je bio u Africi, a u proljeće ove godine u Peruu u Južnoj Americi. – Na Andama sam prvi put dostigao visinu od 5000 metara iznad mora – ponosno će Feručo. Prije nego što je izgubio vid, Feručo je jako volio skijanje, biciklizam i trčanje. Čak je osamdesetih pretrčao Plitvički maraton. Planine ga tada nisu privlačile, osim kad bi bila riječ o snježnim padinama i skijanju. Planinariti je počeo tek kad je postao slijep.
POVEZANI ČLANCI:
U planinarenju je pronašao novi smisao života pretvorivši osobnu tragediju u vlastiti životni preokret. Paralelno je krenuo i s vježbanjem, jer slijepi u osvajanju planinskih vrhova troše više energije od onih koji vide. Moraju više dizati noge, ako za nešto zapnu, moraju biti brzi u reakciji... Feručo svako jutro radi na sebi, održava i vježba kondiciju, gipkost, pokretljivost, brzo reagiranje na prepreke... Zahvaljujući tome, nikad se nije ozlijedio, za razliku od svojih prijatelja koji vide. – Ljudi mi ne vjeruju kada im kažem da sam više dobio nego izgubio sa svojom sljepoćom. To moram ponoviti dva puta, jer ljudi valjda misle da nisu dobro čuli. Ali to je stvarno istina. Ja sigurno nikada ne bih bio ni u Africi ni u Južnoj Americi da vidim – ističe Feručo.
Osim što planinari, objavio je i dvije knjige – "Planinarenje na slijepo" i "Na drugi način lijepo". Sada piše treću knjigu rukovodeći se onim što je rekla poznata francuska književnica Françoise Sagan: "Živim da pišem, a da bih pisala, moram živjeti." O svojim pothvatima govori širom Hrvatske. Zovu ga planinarska društva, knjižnice... Svima je zanimljiv njegov život "naslijepo". Osobe s raznim vrstama invaliditeta često znaju reći da im život tada nije stao. Tada su se počele truditi da žive još više, punim plućima. Međutim, planinarenje se čini dosta ekstremnim i dosta teškim.
Od Anda do Kilimandžara
Doista, teško je povezati planinarenje i sljepoću. Dok je vidio, i on je razmišljao onako kako razmišlja većina ljudi koji vide. Kada bi na ulici ugledao slijepog čovjeka, pomislio je kako će udariti u znak, u auto, u kuću... Danas ima neke druge spoznaje. Suočava li se i on s istim predrasudama?
POVEZANI ČLANCI:
– Kada sam počeo planinariti, ljudi su me pitali što ću ja kada dođem na vrh, jer oni su nagrađeni lijepim pogledom na more, na okolna brda, a meni je isto kao da sam u dvorištu. E, nije! Sam taj osjećaj je neopisiv. Ne živim u iluziji, biti slijep je strašno, to je velik hendikep. Ali kad je već tako, ja sam si složio život tako da ga zaista živim punim plućima. Kada dođem na vrh, za mene je nagrada taj osjećaj pobjede, da sam s tim velikim hendikepom svladao bezbroj prepreka – navodi.
Kao slijepa osoba upoznao je puno novih, pozitivnih ljudi i stekao mnogo prijatelja. To je za njega ono najvažnije. Idući mu je cilj osvojiti Himalaju. U studenom putuje u Nepal, karta je već kupljena. Usput će svratiti do Indije i Tajlanda, pa u Australiju, pa na norveške fjordove... Za njega planinarenje nije samo uspeti se na brdo, spustiti se i otići doma. On želi nešto više, družiti se s prijateljima, uživati... Tek tada je doživljaj potpun. – Za mene, pored ostalog, živjeti znači putovati, poznavati ljude, krajeve, gastronomiju, običaje i o tome pisati. I to upravo radim – zaključio je.
>> FOTOGALERIJA Ovo je najveće umjetno jezero u Hrvatskoj: Upravo je ispražnjeno, pogledajte što se skriva ispod površine