Kad su ljetos unatoč silnom trudu veterinara izgubili svoju ljubimicu, macu Kiaru, Željka Giljević i njezina djeca nisu mogli ni razmišljati o novom kućnom ljubimcu, bol je bila prevelika. A onda je jedan slučajni klik na Facebook stranicu Masni brkovi sve promijenio. Željka je ugledala Lottu, a vrlo brzo link objave o maci koja traži dom stigao je do njezine kćeri Une, a zatim i do sina Vite.
– Una me pitala zašto joj to šaljem, a Vito je rekao da želi Lottu. Već sljedećeg dana svi smo htjeli upoznati tigricu za koju je pisalo da se mazi, da zna i neke trikove, bez problema pije tablete, mogu joj se odrezati noktići, može je se četkati. Sve to Kiara nije voljela, a osim toga Lotta je i izgledom bila potpuno drukčija – prisjeća se. S volonterkom Mirelom Mahnet, koja je Lottu i spasila, sve su dogovorili, zaštitili su prozor mrežom, a onda je stigla i Lotta. Tigrica koju u tri i pol godine njezina života nitko nije poželio udomiti.
– Došla je k nama 5. rujna i čim je izišla iz transportera, pobjegla je u dječju sobu pod krevet. Ostala je tamo desetak dana. Stavili smo joj u sobu wc, vodu, hranu. I pustili smo je – govori nam. I premda se sakrila, Lotta je već prve noći nuždu obavila u WC-u, jela je po noći, pila vodu, ali ispod kreveta nije izlazila dok su oni bili u kući. Mislili su da s njima nešto nije u redu, govori nam udomiteljica. Jer Lotta je već drugog dana prela, trećeg dana se bacala na leđa i pokazivala trbuh, ali sve pod krevetom.
– Shvatila sam da hoda po stanu kad nas nema, iako se rijetko događa da baš nitko nije doma. Nakon četiri, pet dana preselila sam joj WC u kupaonicu, a hranu i vodu u kuhinju. I onda je počela zabava, ali noćna. Nismo baš spavali jer je noćima jurila po stanu. Otvorila je klizna vrata na ormaru, iz ladice je izvukla krzneni ovratnik i potpuno ga uništila. Pokušavali smo je prvih dana izvlačiti ispod kreveta, naravno da nas je sve grebala – opisuje nam gospođa Željka. Sad je sve puno bolje, iako se još uvijek zna sakriti pod krevet.
– Više ne bježi ako prođem pokraj nje dok jede, ujutro skoči k meni na krevet, dolazi na maženje kad se njoj hoće. Po danu se zavuče u krevet pod deku i odspava. Još uvijek se navikavamo na tu količinu energije, sve je zanima, u sve bi se zavukla – ističe udomiteljica.
A Lotta je, kaže Mirela Mahnet, volonterka koja ju je spasila iz jednog dvorišta u kojem je došla na svijet, bila najmanja u cijelom leglu i najteže ju je ulovila. Kod nje je bila pomalo plaha, iako vrlo draga. Nije dolazila do izražaja među puno životinja o kojima se Mirela brine. I jedna je od rijetkih maca objavljenih na stranici Masni brkovi za koje je uspjela pronaći smještaj. Kod čuvalice Lotta je procvjetala i upravo zahvaljujući njoj pronašla je i dom.
– Super je kad netko između atraktivnih, dugodlakih i mlađih mačaka izabere tigricu koja ima tri i pol godine. Tigrice rijetko tko udomljava, a ni godine joj nisu išle u prilog. Ljudi obično žele mačiće, starije i pogotovo stare mačke teško se udomljavaju – govori M. Mahnet i dodaje da joj je baš zbog toga Lottino udomljenje jedno od dražih.
Lotta je svoje pravo lice zapravo pokazala tek nakon što je udomljena, no obitelj Giljević nimalo ne žali što je s njima. Jako je zaigrana, smiješna i nestašna.
– Nemamo veliki stan, ali uspjeli smo je već nekoliko puta "izgubiti". Jednom je ušla u ormar, nismo to vidjeli pa smo je zatvorili. Lijepo se odmorila, a onda u ormaru napravila temeljitu "inventuru". Drugi put je nekako ušla ispod jednog dijela kauča i zavukla se iza naslona drugog dijela kauča, a mi smo je izbezumljeno tražili. Ima hrpu igračaka, ali svejedno stalno uzima nešto naše – opisuje gospođa Željka. I baš sve joj može poslužiti za igru. Jednom zgodom dobila je sirove pileće želuce, jedan komad bio je malo veći pa ga je nabacivala po kuhinji. Uz sve nepodopštine koje izvodi, Lotta je i izrazito vokalna.
– Često ima potrebu nešto nam ispričati, a mijauče prilično smiješno, kao neki mačić, ima meki, mili mijauk. Poseban je doživljaj kad prede, a radi to čim stavimo ruku na nju da je mazimo. Ako je baš jako zadovoljna, glasa se kao cvrčak, jako neobično i slatko, čovjek bi se rastopio. Učinili smo dobro djelo za Lottu kad smo je udomili, ali mi smo daleko više na dobitku. Ona nam uveseljava dane jer nas nasmijava svojim ludostima, umiruje nas i ispunjava nam srce svojim predenjem i maženjem – dodaje udomiteljica. I svima koji razmišljaju o udomljavanju poručuje – učinite to! I neka vas ne brinu mačje godine, njihova "obična" tigrica, istina vrlo osebujna i posebna karaktera, sa svojih tri i pol godine ima više energije od nekih mačića.