volonteri pomažu

Ljudi misle da mačke u selima žive u idili, ali to baš i nije tako

Foto: Privatni album
1/7
24.12.2023.
u 10:00

Ljudi ne žele dati novac za liječenje, a ni za kastraciju. Mačići i štenci u oglasima dijele se šakom i kapom, a briga za životinje je grozna. Otkad živim na selu, imam dvostruko više mačaka na brizi

Unatoč svim naporima veterinara i volonterke Mirele M., od sedam spašenih mačića iz dvorišta koje je nazvala 'horor dvorištem' preživjela su samo tri. Malena i premršava tjelešca bila su preslaba za bitku s virusom. I Pauly se već danima bori za život, hrani ga svakih nekoliko sati, a ozljeda noge čeka neka bolja vremena, Mirela mu najprije mora pomoći da pobijedi smrt.

Nije baš tako zamišljala svoj volonterski život, govori nam Mirela, jer tek otkad se preselila iz Zagreba uvjerila se da ljudi ne shvaćaju kako nije dovoljno samo reći – ja volim životinje! Nije dovoljno pustiti ih u svoje dvorište, pa čak ni u kuću, nije dovoljno dati im hranu i vodu.

– Volonterka sam dulje od deset godina, sve je počelo u Zagrebu, a posljednje dvije godine sam u Zelini. I tek sad vidim da je situacija u selima puno teža. Samo u jednom selu ulovila sam 70 mačaka za kastraciju. Seoska dvorišta puna su mačaka, dođu dvije, tri i razmnožavaju se jer ih nitko ne kastrira. U dvorištima bude i 40 mačaka, a neke od njih ugibaju u teškim mukama, nitko se ne brine za njihovo zdravlje – govori nam Mirela.

– U jednom dvorištu u Adamovcu moja je prijateljica pronašla pet odraslih mačaka i šest mačića koji su bili gotovo na samrti. Dok smo se organizirale, jedno mače je nestalo. Iako su nam rekli da je udomljeno, vjerujemo da je ipak negdje uginulo. Ovih pet mačića spasile smo i izliječile, a odrasle mačke ona je poslije kastrirala – opisuje nam. U susjednom selu u jednom je dvorištu bilo šest nekastriranih mačaka.

– Među njima i jedna stara bolesna maca, prema procjeni ima možda i 15 godina. Rekli su nam da je ostavimo jer je ionako gotova. Naravno da je nismo ostavili, teško je disala i trebala je antibiotik. Philippa je sada kod mene, a i dalje obilazimo veterinare. Iz istog dvorišta uzela sam i šestomjesečnu ženkicu, umirala je od virusa herpesa, no uspjela se oporaviti. Njezin braco je nestao, vjerojatno je negdje uginuo. Tu je bilo samo šest mačaka i mogli su ih kastrirati, ali nije ih briga – dodaje volonterka. Posebno ističe dvorište u kojem je živjelo 40 mačaka, pola od toga su bile odrasle nekastrirane mačke, a pola mačići.

– Odvela sam 18 mačaka na kastraciju. Cilj mi je sve ih cijepiti i dati im sredstva protiv parazita, to je najosnovnije. Iz tog dvorišta pokupila sam i sve mačiće, oni malo stariji su dobro, od ovih manjih samo su tri živa. Ne znam s kojim se virusima borimo, ali nije normalno da mačići umiru, a ti ništa ne poduzimaš. Meni je to potpuno neshvatljivo. U istom dvorištu prije dvije godine panleukopenija je pokosila mačiće, ležali su mrtvi po dvorištu – objašnjava te dodaje da su to sve nečije mačke, ali ljudi nemaju osjećaj da životinje treba odvesti veterinaru kad se razbole, nego ih puste da se muče po dvorištima. Posebno joj je neshvatljivo da neki od njih imaju i pse koji žive u kući, a mačke ne smiju unutra.

– Ljudi misle da mačke na selima žive u idili, a to nije tako. Možeš ti ne znam koliko voljeti mačke, ali ako ne znaš i nećeš napraviti ništa da im bude dobro, to neće pomoći. Ljudi ne žele dati novac za liječenje, a ni za kastraciju. Mačići i štenci u oglasima se dijele šakom i kapom, a briga za životinje je grozna. Otkad živim na selu, imam dvostruko više mačaka na brizi. U Zagrebu ima više volontera i ljudi koji su spremni pomoći pa ne moraš uzeti baš svaku mačku s ceste, ovdje toga nema jer je malo ljudi koji će pomoći. Stalno me zovu, utrapili bi mi mali milijun mačaka kad bi mogli – govori Mirela. Za bolju budućnost mačaka, kaže, kastracija je jedino rješenje. Kad ih je puno, životinje obično nemaju što jesti, a velike populacije su i raj za viruse. Kobno završavaju čak i mačići koji su zaraženi herpesom i kalicivirusom, što se inače uspješno liječi ako se otkrije na vrijeme.

Mirela M. nije članica nijedne udruge, no ističe da bez pomoći udruge Castro ne bi bilo ni kastracije mačaka. Za sve ostale veterinarske troškove, cijepljenja, posebnu hranu i ostale potrepštine nužna joj je pomoć donatora, sama ne može sve platiti. Kako joj možete pomoći i što joj sve treba, možete vidjeti na Facebook stranici Masni brkovi, na kojoj objavljuje i što radi i kako se brine o mačkama.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije