– Razmišljajući o ovogodišnjoj temi, uvijek smo došli do pojma doma i pripadnosti. Svjesni smo koliko se ljudi iseljava, ali i koliko useljava u naše krajeve. Neki bi na sve gledali pesimistično, ali mi ćemo podijeliti pozitivno iskustvo. Svjedočimo i povratku mladih u naše krajeve, mladih koji vide vrijednost i budućnost u zemlji i prirodi. Često kad odemo na putovanje, srce nas vrati doma. I nismo jedini. Većinu naših prijatelja srce je vratilo u Podravinu nakon putovanja diljem svijeta. Zahvalni smo na tome. To je naša zelena istina – promišljaju tako Anamarija Šerbetar i Petar Unger iz Koprivnice, ovogodišnji predstavnici Koprivničko-križevačke županije u projektu Moja.hr.
Dvoje mladih Podravaca svojim jednominutnim filmom na temu "Što zelenije, to iskrenije" namjerava poslati pozitivnu poruku te inspirirati malim, jednostavnim, dobronamjernim djelima. Zapravo, u njihovo ime učinit će to lutak Mirko kojem je Anamarija podarila stas, a Petar glas. Naime, Anamarija se i inače bavi kazališnim oblikovanjem, dizajnira i izrađuje lutke i scenografiju za predstave i kaže da u svojim radovima pokušava uhvatiti – i zadržati – boje i ljepote trenutaka i ljudi. Petar je mladi poljoprivrednik, glazbenik i još mnogo toga. Voli promatrati kako priroda reagira na pjesmu, zahvalnost i predanost.
A glavni junak Mirko nastao je na kolegijima profesorice Saše Došen na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je Anamarija studirala dizajn za kazalište, film i multimediju i na temu ekologije kreirala osebujni Mirkov lik kojeg je život u gradu, njegova užurbanost i količina smeća koja se tamo stvara toliko zbunila i pogodila da se preselio u prirodu. Tamo je stvorio svoj dom, vrt, magična kolica kojima reciklira smeće koje, nažalost, pronalazi u prirodi.
– Poseban užitak je trenutak u kojem lutka "oživi", prohoda, pozove nas u svoj svijet, podijeli svoju priču i misiju. Zbog tog trenutka, ali i poruke koju Mirko želi poslati krenuli smo snimati njegove avanture. U ovoj pustolovini Mirko dijeli mir, jednostavnost, bogatstvo i ljepotu kojom je okružen, raznolikost i zahvalnost županiji u kojoj živi. Svojim zelenim i iskrenim načinom života želi inspirirati, potaknuti i pokrenuti promjene u svom okruženju – objašnjava Anamarija.
VEZANI ČLANCI:
– U našem filmu Mirko će pokazati koliku moć, ali i odgovornost ima svatko od nas ima. On čini prostor oko sebe ljepšim i čišćim te tako inspirira i okolinu da mu se pridruži u promjeni za bolji, zeleniji, iskreniji svijet. Mirko nam pokazuje i raznolikost županije iz koje dolazi. Zahvalan je što živi u kraju bogatog zelenila, plodne zemlje i šuma, pokraj Mure i Drave, u blizini Kalnika i Bilogore te Đurđevačkih pesaka koji svemu daju posebnu raznolikost – dodaju Anamarija i Petar.
Potencijal za promjenu na bolje i zelenije njih dvoje u svome kraju vide u boljoj povezanosti lokalnih OPG-ova i domaćinstava pa kažu da se hranu može kupovati lokalno, bez nepotrebne ambalaže i biti siguran u njezinu kvalitetu.
– Imamo jednu od suvremenijih kompostana kojom možemo vratiti humus u tlo. Još samo da shvatimo da se plastika ne može kompostirati... Svakodnevnim izborima možemo donositi promjene. Zapanjujuće je da su ovakve lokalne ideje utopijske budući da podržavaju širi ekosustav dok se veliki dio proizvoda u dućanima dovozi iz dalekih krajeva, pakira u tri sloja i puni aromama, pojačivačima okusa i slično – kažu naglašavajući kako su gole siječe, smeće, umjetno gnojivo i prazna hrana bolesti koje haraju cijelim svijetom.
Kako bi promijenili stvari na bolje, Anamarija i Petar namjeravaju ostati u Podravini i vratiti se zdravom radu na zemlji pa za kraj citiraju jedinstvenog Dudeka iz Gruntovčana: "... ja bez doma nemrem i nemrem. Viš', po cele dane i noći si mislim da vjutro oči otprem kaj ja ne bum više videl svoje dvorišče, škednja, vrta, kaj ne bum išel čez Bahatov klanjec vu šumu, čez Meku na Dravu, kaj toga sega nebu više. Ja se to onda zmislim, mene tu v nutri zapeče. ... Meni je mileše pod svojom hruškom gladen biti neg se bogatstvo sveta imeti."