Marika de Gravisi i Frane Pekica prolazili su pokraj Kuće vještice Mare ostavljajući iza sebe kaštel Morosini-Grimani, impresivni dvorac opasan zelenilom čija je gradnja počela još u 13. stoljeću. Bila je subota prije podne, a u središte Svetvinčenta, ili po domaću Savičente, a može i San Vincente, sunce je izmamilo i mještane i goste. Frane je u ovom istarskom bajkovitom srednjovjekovnom mjestašcu s tri naziva domaći, Marika je Puležanka. Vršnjaci su, imaju 19 godina, vode kinoprogram u pulskom kinu Valli, snimanje im je i strast i životni poziv, iza sebe imaju već podosta projekata, Frane je sav u dokumentarcu koji radi za Istarsku županiju, Marika ne zna što bi prije. Ona u Zagrebu na Vernu studira odnose s javnošću i medije, a oboje žive na relaciji Istra – Zagreb, gdje je Frane upisao fakultet, naučio ono što ga je zanimalo i sad radeći čeka da sljedeće godine ponovno pokuša "upasti" na Akademiju.
Na istom je fakultetu kao Marika i trenutačno ako ne najpopularniji građanin Hrvatske, a onda svakako najpopularniji stanovnik Istre Marko Purišić – Baby Lasagna koji je prije dvije godine sa zaručnicom Elizabetom Ružić pobijedio u projektu Večernjeg lista Moja.hr. Marika i Frane ove su godine u tom projektu predstavnici svoje Istarske županije. Na temu "Što zelenije, to iskrenije" snimaju jednominutni film koji će 7. lipnja biti prikazan na svečanoj završnici projekta na kojoj će se naći mladi autori iz svih hrvatskih županija te Zagreba:
– Željeli smo prikazati da se na vrlo jednostavne načine može pridonijeti održivom načinu života a da se ne škodi prirodi pa smo svojim filmom htjeli poslati poruku kako se svakodnevnim primjenjivanjem nekih tradicionalnih načina može uvelike poboljšati odnos prema okolišu. Mislimo da stvari iz prošlosti mogu postati stvari budućnosti – kaže Marika.
– Odrastanjem sa životinjama u Savičenti puno sam naučio o tome koliko treba cijeniti zeleni način života, ali i uočio puno problema koje imamo u tom pokušaju. Ipak, posljednjih godina ima poboljšanja, ali još je i dosta mjesta za napredak. Međutim, često se kod nečeg stavlja ekološki naziv i kad nije tako, ali je popularno – dodaje Frane, čija se obitelj bavi proizvodnjom Kampanjole, prve hrvatske eko bire, koju proizvode na tradicionalan način, bez konzervansa, pesticida i herbicida, za što posjeduju i certifikat koji jamči da su u njihovoj biri sladovi, nezaslađene žitarice i hmelj iz ekološkog uzgoja, proizvedeni u skladu s održivom poljoprivrednom praksom.
Eko i tradicijski Pekice proizvode i sir. Uz Srednjovjekovni festival, Festival plesa i neverbalnog kazališta, i Festival sira jedna je od prepoznatljivosti Svetvinčenta, mjesta koje spaja unutrašnjost s jugom istarskoga poluotoka i nalazi se na pola puta između Pazina i Pule, na podjednakoj udaljenosti od oba grada.
Govoreći o očuvanju prirode iz perspektive dečka iz manje sredine, Frane kaže kako većina ljudi, prije svega starijeg stanovništva, nije dovoljno educirana pa im je plastiku lakše odvesti u šumu i zapaliti umjesto odložiti u za to namijenjen kontejner.
– Ne znam kako nekome može biti normalno oko sebe vidjeti razbacane limenke. S druge strane, kad prijaviš ljude koji bacaju smeće, ništa se ne dogodi – ljuti se Frane.
U Puli ima puno pozitivnih pomaka, stvarno ide nabolje – govori iz perspektive gradske djevojke Marika.
Osim u vlastitom domu, o važnosti i nužnosti očuvanja prirode učili su u pulskoj gimnaziji – prvoj eko školi u Istri – koju su oboje pohađali, spominju kako je u njihovoj školi otvoren prvi eko lab u Hrvatskoj, išli su čistiti Brijune...
– Mjesta u prirodi koja u svome kraju volim su pulski lungomare, plaže Zelenika i Verudela, Šijanska šuma... I, naravno, Savičenta – kaže Marika.
– A ja uz ovu koju imam u Savičenti nikada baš i nisam tražio drugu prirodu. Nama tu fali još samo rijeka da bude savršeno – kroz smijeh će Frane Pekica odvodeći nas ka izlazu iz svog mjesta prema zelenom prostranstvu o kojem je govorio.
