Na summitu o Siriji koji je danas održan u Istanbulu, a na kojem su sudjelovali turski, ruski i francuski predsjednici Recep Tayyip Erdogan, Vladimir Putin i Emmanuel Macron te njemačka kancelarka Angela Merkel, glavna tema razgovara bila je stanje u provinciji Idlib, posljednjem uporištu džihadističkih skupina i oporbe u Siriji, te o “političkom procesu” zamišljenom da konačno zaustavi krvave sukobe koji razaraju Siriju od početka 2011.
Podjela na tri dijela
Dogovarana je implementacija sporazuma koji su u ruskom Sočiju potpisali Erdogan i Putin zahvaljujući kojemu je izbjegnuta humanitarna katastrofa i krvoproliće u Idlibu te veliki priljev migranata u Tursku i dalje prema zapadnoj Europi.
Za razliku od mnogih prethodnih krugova razgovora u Astani ili Ženevi, ovaj summit u Istanbulu okupio je čelnike dviju važnih zapadnih zemalja. Sudjelovanjem na ovom summitu Njemačka i Francuska pokazale su da mišljenje Washingtona više nije najrelevantnije, smatraju analitičari koji su uvjereni da takav sastanak predstavlja signal SAD-u da europske države žele nastaviti neovisnu politiku u vezi s rješavanjem svih kriza koje ih se tiču. Naime, njemačka i francuska stajališta kad je riječ o ratu u Siriji daleko su fleksibilnija od onih SAD-a i Velike Britanije, koji zapravo ne pokušavaju stvoriti mir, već samo u kaosu rata srušiti sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.
Za razliku od SAD-a i Velike Britanije, Njemačka i Francuska, kao i ostale članice EU, shvaćaju da bez Rusije i Turske te Irana ne može biti mira u Siriji. S druge pak strane Rusija, Turska i Iran znaju da moraju postići kompromis sa zapadnim zemljama da bi se u Siriji postigao trajni mir. Uz implementaciju sporazuma, kako doznajemo iz izvora bliskih sirijskoj vladi, na stolu se našla i mogućnost podjele Sirije na tri entiteta.
Naime, čelnici četiri zemlje smatraju da bi Siriju trebalo podijeliti na dio koji bi bio pod kontrolom vlade u Damasku te čini najveći dio, oko 90% sirijskog teritorija, koji bi uz glavni grad Damask obuhvaćao i najvažnije gradove poput Alepa, Homsa, Hame, Daraae te čitav dio sirijske mediteranske obale. Drugi dio, Idlib i područje od Azaza do Jarablusa i južno do Al-Baba, trebao bi biti pod turskim, odnosno utjecajem sirijske oporbe, dok bi područja koja drže Kurdi bila pod američkim utjecajem te bi dobila status poput iračkog Kurdistana.
Na granici Izraela
S takvom raspodjelom teritorija bili bi zadovoljni i Rusi i Amerikanci, ali i Turci, no ne i sirijski predsjednik Bashar Al-Assad i njegovi saveznici Iran i Hezbollah. Naime, Rusi bi postigli svoj cilj i učvrstili svoju dominaciju u Siriji. S druge strane, Turska bi s teritorijem koji je operacijom „Štit Eufrata“ očistila od terorista Islamske države na sjeveru Sirije spriječila stvaranje kurdskog kompaktnog teritorija koji bi u budućnosti mogao postati kurdskom državom, dok bi i SAD postigao svoj cilj jer bi uspio zaštititi Izrael, čiji je opstanak danas ugrožen više nego ikada s obzirom na to da su borci libanonskog Hezbollaha i iranske revolucionarne garde došli na izraelsku granicu.
Pogledajte video: Oružja koja se proizvode u Hrvatskoj
Da SAD uz podršku EU nije izvozio demokraciju u Siriju ovo sada ne bi bila tema. Zanemarino li interese zapada za crnim zlatom, sasvim je jasno da arapske zemlje nisu niti blizu zrele za demokraciju.