Njemačka i Francuska motor su Europske unije od dana njezina nastanka, a nedjeljnim izborom Emmanuela Macrona za novoga francuskog predsjednika očekuje se novi impuls koji bi trebao pokrenuti cijeli Stari kontinent uzdrman mnogim krizama, nepovjerenjem, populizmom. Sve oči Europe sada su uprte u odnos Pariza i Berlina, u novi dvojac MM (Merkel-Macron) o čijemu odnosu najviše ovisi budućnost EU. Macron je najavio da će odmah nakon inauguracije u nedjelju već u ponedjeljak otići u Berlin u posjet kancelarki Merkel. Iako je postao ljubimac njemačkih političara kako s ljevice tako i s centra, već prvoga dana nakon što je “ekstremni centrist” Emmanuel Macron pobijedio svoju “radikalno desnu” protukandidatkinju Marine Le Pen na površinu su izbili mogući kameni spoticanja u odnosima Pariza i Berlina.
“Ne, do moje smrti”
Problemi u odnosima Francuske i Njemačke neće biti politički jer Merkel i Macron tu su gotovo na istoj valnoj duljini – trzavice se očekuju u pogledu na ekonomsku politiku Europske unije, a ponajprije eurozone, gdje se novi francuski predsjednik i njemačka kancelarka u bitnome razlikuju. Tu se očekuje sukob njemačkog konzervativnog i francuskog progresivno-socijalnog pogleda na ekonomsku politiku.
Macron je u svom političkom programu istaknuo da mu je prioritet reforma eurozone jer sadašnje stanje ide naruku prije svega Njemačkoj koja koristi svoju moć i veličinu te prosperira na račun drugih članica koje također imaju euro, ali ne mogu se nositi s Njemačkom. Tu prije svega misli na Grčku i Portugal, ali i na ostale južne članice eurozone poput Španjolske, Italije, ali i Francusku.
– Ovakvo stanje koristi Njemačkoj i neodrživo je – ustvrdio je Macron u predizbornoj kampanji.
Macron predlaže i konkretne mjere kako bi se reformirala eurozona: uvođenje zajedničkog proračuna za 19 zemalja EU koje za valutu imaju euro da bi se financirali projekti za rast gospodarstva, zajednički parlament eurozone, zajedničkog ministra gospodarstva i financija zemalja eura i zajedničke obveznice eurozone (euroobveznice). Ukratko – Macron bi stvorio “Sjedinjene Države Eurozone” po uzoru na Sjedinjene Američke Države. No od toga se njemačkoj vladi u Berlinu diže kosa na glavi, jer su prije pet godina rezolutno odbili Grčku koja je tražila sličan model preustroja eurozone kako bi se riješila dužnička kriza. Nijemci negoduju na ideju najprije iz Atene, a sada i Pariza, jer bi ova reforma eurozone, uvjereni su, prisilila Njemačku da više daje u zajednički proračun i da garantira za države koje i dalje grcaju u dužničkom ropstvu. Berlinu su najspornije zajedničke euroobveznice jer to bi značilo da se sve države unutar eurozone zaduživale po istoj kamati i da bi dug eurozone bio zajednički. U Berlinu kažu da se to ne bi moglo postići bez novog tiskanja novca i novoga zaduživanja i inače prezaduženih zemalja.
– Francuska ne može riješiti svoje probleme upumpavanjem novca, već provođenjem gospodarskih reformi. Vjerujemo u Macrona, ali ne može se dopustiti zaduživanje iznad propisane granice (EU dopušta najvišu zaduženost 60 posto BDP-a, a Francuska je danas na gotovo 100 posto javnog duga mjereno BDP-om, op. a.) Budu li se kršili propisi, samo će rasti nepovjerenje unutar EU – argumentira Christian Lindner, predsjednik njemačke liberalne stranke FDP.
– Svi smo sretni što je pobijedio Macron, ali ujedinjenje dugova u eurozoni i EU nedopustivo je i pod Macronom – energičan je potpredsjednik Europskog parlamenta Alexander Graf Lambsdorff.
I njemačka kancelarka Angela Merkel poručila je preko svog glasnogovornika da Berlin i ne razmišlja o euroobveznicama. No prije pet godina, kada se radilo o Grčkoj, bila je puno rezolutnija.
– Zajedničkih euroobveznica i zajedničkoga duga neće biti dok sam živa – poručila je Merkel u jeku dužničke krize koja je do bankrota dovela Grčku.
Prvo srediti svoje dvorište
I u Berlinu su svjesni da je nužna veća integracija eurozone i cijelog EU, ali strahuju da bi to dovelo do još većeg uspona populista.
– Nikada kao danas nije bilo razvidno da eurozona treba veću suradnju u ekonomskoj politici. No nikada nije bilo jasnije ni to da mnogi građani to ne žele. Građani žele da se kontrola ekonomske i financijske politike vrati na razinu nacionalnih država – upozorava Jörg Krämer, glavni analitičar Commerzbanka.
Njemački političari i ekonomisti ističu da bi Macron najprije trebao provesti reforme u Francuskoj i tek onda razmišljati o reformama unutar eurozone i EU.
No Macron u svojim rukama ima jak adut – Marine Le Pen. U diktiranju svojih uvjeta kancelarki Merkel za reformu eurozone i EU Macron uvijek može upozoriti da se nešto mora promijeniti nabolje jer će za pet godina na izborima pobijediti Le Pen i to bi značilo definitivni kraj Europske unije.
Na to upozorava i njemački ministar vanjskih poslova, socijaldemokrat Sigmar Gabriel koji se, kaže, s Macronom sprijateljio dok su obojica bili ministri gospodarstava svojih zemalja. Gabriel predlaže i zajednički njemačko-francuski investicijski fond kojim bi se financirali veliki projekti što bi dovelo do rasta gospodarstava obiju zemalja.
– Moramo dati veliku podršku Macronu, inače ćemo nakon idućih izbora imati Le Pen što bi bilo katastrofa za EU – zaključuje Gabriel.
Novi francuski predsjednik Emmanuel Macron deklarirani je ljubitelj politike Angele Merkel. Na njima dvoje sada je da prevaziđu razlike u pogledima kakvu bi gospodarsku politiku trebala voditi Europska unija i eurozona te pronaći kompromis jer ako dvojac “Mercron” (Merkel-Macron) ne uspije reformirati Uniju ona će se vrlo brzo ponovno naći na rubu raspada.
Europu treba obnoviti! Europa može biti samo unija jednakopravnih nacionalnih država a nikako kao do sada EU= Njemačka !