Broj žena u ukrajinskoj vojsci svakodnevno raste, trenutno ih je više od 40.000. Evgenija Emerald (31) snajperistica je pukovnije specijalnih snaga NPU "Safari" i jedina žena u muškoj ekipi.
Do 24. veljače Evgenija je bila uspješna poduzetnica koja se bavila nakitom. Nakon ruske invazije nije ni trenutka sumnjala u svoj izbor, jer još dok je studirala na vojnom odsjeku, samouvjereno je izjavila da će braniti svoju državu u slučaju rata. Njezina 10-godišnja kći ponosna je na svoju majku i smatra je superherojem, piše ukrajinski Elle.
"Moji djed i baka sudjelovali su u Drugom svjetskom ratu. Moj pokojni tata se stalno spremao za rat. Cijeli život je vjerovao da će biti rata s Rusijom, cijelo vrijeme je kupovao hranu koja se dugo nije kvarila, imao je veliku zalihu oružja i streljiva. Umjesto lutaka dao mi je uniforme i oružje. Od djetinjstva sam se pripremala za borbu", ispričala je u intervjuu za Elle.
Kada je počeo rat, nisam se bojala, dodala je. "Ujutro 24. veljače nazvao me bivši suprug i pitao: 'Što da radim?' Odgovorila sam mu da hitno uzme kćer i odveze se na zapad Ukrajine", kaže.
"Biti jedina žena u muškoj ekipi jako je teško. Prije svega, želim se zahvaliti ljudima na odnosu prema meni. Ponosni su što je žena u njihovim specijalnim postrojbama. Ljudstvo u mojoj jedinici ima veliko poštovanje prema tome što sam uz njih na svim točkama, u teškim uvjetima", ispričala je Evgenija koja je svoju zemlju htjela braniti i i 2014. godine kad je Rusija 'pripojila' Krim, ali su je odbili jer je imala malo dijete.
"Prije rata sam bila u vezi. Ali kad je počeo rat, voljena osoba je otišla u inozemstvo, ostavila me samu", dodala je.
"Mnogi od onih koje sam smatrala svojim prijateljima okrenuli su mi leđa. To su bili vrlo bogati ljudi koji su, umjesto da podrže svoju zemlju, jednostavno pobjegli. Ne mislim na žene i djecu jer to je svetinja. Ali mislim da odrasli, jaki muškarci trebaju ostati. Nije potrebno ići na prvu crtu, možete pomoći i na druge načine – biti volonter, baviti se logistikom. Rat je pokazao tko ti je pravi prijatelj", dodala je.
Kaže da se najviše boji gubitka." Kad su prošla dva mjeseca rata, počela sam gubiti braću. Za mene je bilo jako teško. Pogotovo kad mi je umro mentor, snajperist, koji mi je prenio sve znanje vojnog snajperskog djelovanja. Bio je jako dobra osoba. Kad ga nije bilo, zatvorila sam se u sebe na otprilike mjesec dana. Ali čovjek je biće koje se na sve navikne i ja sam to prihvatila", dodala je.
Kaže da ju je tijekom rata najviše pogodila okrutnost ljudi i kukavičluk.
"Oduševio me naš ukrajinski narod. Rat je zaista okupio naš narod, pokazao tko je pravi domoljub. Dečki s kojima se borim su volonteri, ljudi koji su slijedili zov srca. U našoj jedinici ima čak i onih koji su došli iz Francuske – to su Ukrajinci koji su bili u francuskoj legiji. Vratili su se braniti svoju zemlju. Ima i jedan dečko koji je tri godine živio u Londonu, ostavio je sve i vratio se kući. A te stvari su stvarno impresivne. Jer netko napušta zemlju, a netko se, naprotiv, vraća", dodala je.
"Želim reći veliko hvala Ukrajincima na podršci nama, vojsci. To nas ohrabruje, ne dopušta nam da klonemo duhom. Jako smo zahvalni svima koji vjeruju u nas. Zaista želim da ovaj rat što prije završi i svima želim izdržljivost i strpljenje. Siguran sam da ćemo dobiti ovaj rat. Također želim da svijet zna da u Ukrajini nemamo samo hrabre muškarce, već i žene", kazala je u intervjuu.
Evgenija i njezin suborac Evgenij Stipanjuk vjenčali su se prošlog petak u blizini fronta u šumi kod Harkiva. Datum vjenčanja imao je posebno značenje za njih - u petak je bio Dan branitelja, državni praznik u čast veterana i poginulih pripadnih oružanih snaga Ukrajine, a bio je i Stipanjukov rođendan.
Video: Ukrajinci iz rijeke izvlačili ruski tenk ostavljen prilikom povlačenja
Još jedan loš pokušaj ukrajinske propagande kako zgodne žene idu u rat, te kasnije priznaju da su to činile samo radi propagande. Nije ovo prvi puta da se pokušava privući ekipa poput Prebega da ode ratovati za lovu i moguću ženu.