Turizam je najbolji poslodavac i jedan od najvećih štetočina

Da nema turizma, ovdje bi ljudi nešto i radili! Ovo je izgovorio moj susjed i OPG-ovac iz jednog dalmatinskog sela kada smo mu rekla da ću svoju ovotjednu kolumnu posvetiti turizmu, ali iz jednog drugoga kuta. Onoga koji sagledava negativne popratne pojave nove gospodarske grane koja se posljednjih godina pretvara u svojevrsnu masovnu histeriju.

U posljednje vrijeme postaje jasno vidljivo da je suvremeni masovni turizam gospodarska grana koja je poprilično agresivna i u velikoj mjeri doprinosi zagađenju okoliša, uništavanju prirodnog okoliša, povećanju emisija stakleničkih plinova, ali najviše od svega razaranju načina života stanovnika gradova i mjesta koji postaju meta suvremenih nomada.


Stvar je otišla toliko daleko da su krenule pobune i prosvjedi. Neki su mirni poput onih u Veneciji, a neki su čak i pomalo nasilni kao oni u Barceloni. Ljudima je prekipjelo zato što smatraju da zarada koju donosi turizam nikako nije bitnija od toga da oni u gradu u kojem žive dvanaest mjeseci godišnje mogu i dalje normalno živjeti, da mogu živjeti onako kako njima odgovara. Ne žele da turizam uništava njihove tradicionalne gradske četvrti u kojima je život imao neki ustaljeni ritam. Venecijanci su prosvjedujući tražeći svoj grad natrag. Ne žele se iseljavati iz stare gradske jezgre za koju tvrde da se već pretvorila u nekakav tematski zabavni park u kojem teško može normalno živjeti netko tko u Veneciji ostaje više od nekoliko dana. Ne žele ni smrdljive zalogajnice koje nemaju nikakve veze s njihovom gastro tradicijom.

Ni Rimljani ne žele da turisti namaču noge u baroknim fontanama istodobno jedući brzu hranu koju su negdje usput kupili. Smatraju da je to skrnavljenje njihove tisućljetne kulture i tradicije. U Firenzi svakog dana šmrkom ispiru stepenište ispred glasovite bazilike na kojem se turisti okupljaju i ostavljaju neviđen nered i smeće. Barcelona stenje zbog razularenih partijanera koji iznajmljuju stanove i u njima do besvijesti tulumare bez ikakva osjećaja za ljude koji žive u toj zgradi, koji rade i žele normalno živjeti u gradu u kojem su rođeni i odrasli.

Gradske vlasti često se nalaze između dvije vatre – između turista i onih koji žele zaraditi od turizma i stanovništva koje uredno plaća svoje visoke poreze i koje ne želi biti žrtva pretjerane i potpuno nezasitne želje za zaradom. Osjećaju da nije turist bit, da je novac koji on donosi u novčaniku još veći bog, a da su oni postali neka vrsta balasta ili nužnog zla koje je ipak ostalo tu iako bi bilo bolje da ga nema. Tako se iz stare jezgre Venecije već iselilo oko 50 tisuća stanovnika ili polovica njih. Njihov grad prestao je biti njihov.
Turizam je najbolji poslodavac na svijetu. Za svakih 30 posjetitelja stvara se novo radno mjesto. No, istodobno je i jedan od najvećih svjetskih štetočina.

Nezgodno je što uništava izravno ono zbog čega je turizam i nastao, a to je upoznavanje drugih kultura i autohtonog načina života. Ukratko, turizam izjeda i uništava ono na čemu je izrastao. Pitanje je trenutka kada će šteta biti takva da će se domoroci organizirati i početi rastjerivati uljeze.