U slovenskom zakonu o braku i obiteljskim odnosima obitelj je definirana kao “životna zajednica roditelja i djece, koja radi interesa djece uživa posebnu društvenu zaštitu”. Preci i njihovi potomci čine obitelj prema austrijskom Općem građanskom zakoniku. Na njih je mislio SDP-ov Domagoj Hajduković kad je kritizirajući pokušaj definiranja obitelji u Hrvatskoj rekao kako takvu definiciju imaju samo “totalitarni režimi”. Da je neupućeni Hajduković organizirao u Vukovaru prosvjed za ukidanje “totalitarne” slovenske ili austrijske definicije, okupio bi puno više od 20-ak građana koliko ih se tamo okupilo na prosvjedu protiv naprasnog ukidanja subvencioniranja prijevoza studenata iz Vukovara u Osijek. Unatoč tomu što su nam svima usta puna Vukovara, mladih, obrazovanja te brige za demografsku budućnost!?
Gdje su bili branitelji, gdje su svi oni koji budućnost Hrvatske vide u mladima i obrazovanju, gdje su oni kojima je obitelj navodno svetinja? Vukovarske gradske vlasti kažu da nema novca, te da će morati uvesti i dodatne mjere štednje jer će novi zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave Vukovaru smanjiti prihode za 15 milijuna kuna. S obzirom na nikakav odaziv na prosvjed u organizaciji SDP-ove mladeži u Vukovaru protiv ukidanja subvencija za prijevoz studenata ne čudi skandalozna reakcija vukovarskog gradonačelnika. HDZ-ov Ivan Penava ustvrdio je da su sa stipendijama vukovarski studenti, njih 140, dobivali 2000 do 2500 kuna. “Za što – da studira? Po meni to je jedan mentalni sklop koji od mladih ljudi od kojih se očekuje da najviše daju društvu zapravo pravi invalide jer ih je naučio da primaju”, ustvrdio je Penava.
Hrabre i prilično drčne riječi za političara u zemlji skromnih moralnih principa i još skromnijih političkih vrlina. Te su riječi imale težinu i snagu kad ih je u vremenima romantičnog domoljublja izgovarao John F. Kennedy: “I zato, moji dragi Amerikanci, ne pitajte što vaša zemlja može učiniti za vas, već pitajte što vi možete učiniti za vašu zemlju.”. Ali, u današnjoj Hrvatskoj iz usta bilo kojeg političara zvuče kao teški cinizam. Premda, u pravu je Penava, kod nas nema smisla trošiti na obrazovanje mladih. Znanje se sve manje cijeni. Iskustvo govori da oni koji znaju postavljaju suvišna pitanja, kompliciraju, ugrožavaju uhljebljene, traže smisao u funkcionalnom besmislu, na koncu baš zbog onih koji znaju političari ne mogu raditi što im je ćeif...
Ukratko, samo su teret u društvu kao što je hrvatsko. Osobito visoko obrazovanje ionako se u nas svodi uglavnom na ulaganje u razvoj visokorazvijenih europskih zemalja koje imaju potrebu za određenim kadrovima, a kad je riječ o onima koji ni u Hrvatskoj ne mogu naći posao ispada da je to nepotreban trošak jer i bez diplome mogu konobariti i raditi slične poslove po europskim metropolama. Za malu naciju, opterećenu kompleksom manje vrijednosti, isplativije je ulaganje u sportske uspjehe, tim više što se i rezultati brže vide, što je politici važno, a na tu je kartu i igrao SDP-ov Željko Jovanović.
Dok smo u većini pokazatelja na europskom dnu, tu smo u vrhu. Čak ni najbogatije zemlje svoje vrhunske sportaše ne pretvaraju, što bi vukovarski gradonačelnik Penava rekao, u “invalide, naučene da primaju” kao što to činimo mi u Hrvatskoj. Jedina smo zemlja EU koja osvajačima svjetskih i olimpijskih medalja uz sve nagrade i povlastice, imali dodatan izvor prihoda ili ne, bili bogati ili ne, nudi i da od 45. godine trajno dobivaju od 2500 do 6000 kuna trajne naknade ili “mirovine”. Stoga, ne čudi da smo čak i jednoj Švedskoj uspjeli oteti 22-godišnju djevojku naših korijena koja je dosad za njih osvajala odličja u taekwondou. Ali, kako prenose mediji, oni nisu znali poput nas Hrvata cijeniti što je svijetom promovirala Švedsku pa je morala i konobariti da bi mogla financirati putovanja na natjecanja. Za razliku od vukovarskih studenata koji ne mogu naći nikakav posao u Hrvatskoj, te im Penava ukidanjem potpore za prijevoz daje priliku da i oni, ranije nego što su mislili, odu konobariti, možda baš i u Švedsku, naša se 22-godišnjakinja vratila korijenima jer joj Hrvatska nudi bolje uvjete za sportski razvoj pa i priliku da već na sljedećem svjetskom prvenstvu s medaljom pod zastavom RH osvoji i “mirovinu” u visini prosječne plaće. Za koju će i vukovarski studenti, ostanu li u moralno invalidnoj Hrvatskoj, morati izdvajati čitav radni vijek, pitajući se sve vrijeme na koji nas režim podsjeća to što nemamo za Vukovar, mlade i obrazovanje, ali imamo za neumjesno vrednovanje sportskih uspjeha tako da bez ikakvih socijalnih kriterija i stvarne potrebe radimo “invalide” od sportske elite.
Sportom i Penavom protiv znanja.