Prije nekoliko mjeseci započeli su radovi na sanaciji vukovarskog Vodotornja. Mjesecima prije toga prikupljala su se sredstva za obnovu tog simbola Vukovara i Domovinskoga rata. Djelatnici vukovarske tvrtke Planum, koja je izvođač radova, postavili su građevinske skele oko objekta, a cijeli posao nadzire Institut građevinarstva Hrvatske (IGH). Svoje su usluge donirali gradu Vukovaru.
– Rad na takvom objektu za mene je nešto posebno i kao građevinskog djelatnika, ali i kao osobe. Angažman na tom projektu predstavlja mi priznanje jer se ipak radi o objektu koji je prepoznatljiv u cijeloj Hrvatskoj i pod povećalom. Taj posao je i posebno emotivan zbog prošlosti – rekla je inženjerka Dijana Čilić, koja je glavna nadzorna inženjerka na sanaciji Vodotornja.
Govoreći o početku rada na projektu, ing. Čilić kaže kako su na gradilištu zatekli mnogo toga što nisu očekivali.
Svaki dan novi problem
Naime, nitko, pa ni projektanti, nisu mogli znati u kakvom je stanju objekt i s kakvim će se sve problemima morati suočiti tijekom rada. A nepredviđeni problemi javljaju se gotovo svakodnevno, ali se isto tako i iznimno brzo saniraju i rješavaju. Tako su tek naknadno utvrdili da su neke ploče konstrukcije „potonule“ i po 20 centimetara kao i da je objekt još od 1968. godine, kada je prvi put napunjen njegov rezervoar vodom, malo nagnut u stranu. Tek su nakon otvaranja dijelova konstrukcije mogli vidjeti i u kakvom je stanju armatura objekta te beton.
– Kada se čovjek popne na vrh objekta i vidi sva ta oštećenja, zapita se kako on uopće stoji i kako se nakon svih tih pogodaka i oštećenja nije srušio. Sve to na što nailazimo i nije iznenađenje s obzirom na to da je bio prepun šute. Tek smo nakon otvaranja i čišćenja vidjeli pravo stanje – rekla je ing. Čilić.
Cilj je projekta, istaknula je, sanirati Vodotoranj tako da bude statički i seizmički osiguran, napraviti sadržaje predviđene projektom, a u isto vrijeme sačuvati i njegov izvorni oblik. Tako će većina njegovih oštećenja nastalih eksplozivnim napravama biti konzervirana i sačuvana kao podsjetnik na Domovinski rat. Dio će ih pak biti dozidan, a dio zatvoren. Sve manje rupe na fasadi objekta sačuvat će se i konzervirati, a pukotine injektirati. Usto, stavit će se nova armatura koja će dodatno ojačati konstrukciju Vodotornja, koja je 27 godina bila izložena različitim vremenskim utjecajima. Sva ta ojačanja neće se vidjeti izvana.
– Napravit ćemo novi-stari vukovarski Vodotoranj, a sanirat ćemo samo ona oštećenja koja ugrožavaju objekt. Za bojenje fasade koristit ćemo i boje koje su najbliže njegovoj originalnoj vanjštini. Cilj nam je da objekt u što većoj mjeri zadrži izvorni oblik – istakla je Čilić. Dodaje i kako se radi o iznimno zahtjevnim radovima, kako građevinskim tako i sigurnosnim, te da se vodi briga o svakom, pa i najmanjem, detalju. O tome govori i podatak da je izvađen veliki čelični rezervoar koji se nalazio u unutrašnjosti objekta, a koji je težio 120 tona. Kako kažu radnici, puno bi lakše bilo iz temelja sagraditi repliku Vodotornja nego sanirati postojeći.
Vrh građevinarstva 60-ih
Ipak, svi ističu da je konstrukcija objekta u puno boljem stanju nego što se očekivalo što i ne čudi s obzirom na to da je i krajem 60-ih godina prošloga stoljeća, kada je i građen, Vodotoranj predstavljao vrh tadašnjeg građevinarstva i bio jedan od većih takvih objekata uopće u Europi.
Realizacija kompletnog projekta podijeljena je u dvije faze. Planirano je uređenje memorijalne sobe, izgradnja novoga stubišta, dok će na vrhu objekta biti amfiteatar i vidikovac. S vanjske strane, onoj koja gleda prema Dunavu i gradu, bit će postavljeno i panoramsko dizalo. U drugoj fazi objekta radit će se sadržaji oko samoga objekta poput parkirališta, suvenirnice, lokala...
– Očekujemo kako će radovi biti završeni do listopada sljedeće godine, ali se ipak moramo ograditi jer ne znamo na kakve sve probleme možemo naići niti kakva nas zima očekuje – istaknula je Dijana Čilić.
'Čudo je kako još uopće stoji' Ne nije čudo jer tada kada se radio građevinska mafija sa lokalnim šerifima nije mogla krasti materijal i ne samo to nego tada nije ni bilo lokalnih šerifa. Čisti stabilni primjer ondašnjeg sistema kojega ni granate nisu mogla srušiti!!!