Matanović: Tim novcem plaćat ću sobe, kurve...

Kako je dugogodišnji potpredsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Josip Matanović, prvooptuženi u aferi Maestro, shvaćao ulogu državnih službenika u privatizaciji, možda govori i navod iz jednog razgovora s pouzdanikom USKOK-a Joškom Kuzmanićem. Bilo je to 15. svibnja 2007. godine u kafiću Anera u Zagrebu.

Jack-pot na lotu čini se smiješnim

Prvi put prikazane tajne snimke u slučaju 'Maestro'

USKOK: Matanović od klijenata tražio osam milijuna eura mita

Tajne snimke

“U cijelom svijetu provizija je redovan institut. Mislim, vani je institut provizije potpuno legalan i onda je to sve legalno. Odnosno, kad posao napravi, on je zaštićen preko ugovora. Ima legalnost sustava”, kaže Matanović.

U razgovoru se dogovara gdje bi, osim 250 tisuća eura avansa u gotovini, bio isplaćen ostatak goleme provizije, ukupno 1,7 milijuna eura za sređivanje prava građenja naselja luksuznih apartmana na terenu Ciglana Nin, na mjestu gdje nema detaljnog urbanističkog plana, a zeleno svjetlo za gradnju ne daje ni ministrica Marina Matulović-Dropulić.

Matanović je, prema optužnici, unaprijed dobio 100 tisuća eura, pa mu se “posao” na račun države isplati i ako na kraju ruski investitori ostanu kratkih rukava i od naselja u Ninu ne bude ništa. No, ako stvar bude realizirana, Matanović traži još 1,5 milijuna eura, pa zato valja otvoriti račun u inozemstvu. Pa Matanović kaže kako račun valja otvoriti u nekoj austrijskoj banci i “na svoj račun prenijeti taj jedan procent”. Međutim, zabrinjava ga kako će taj novac unijeti u zemlju.

“Jer, građanin Hrvatske u zemlju može unijeti najviše, čini mi se, 6000 eura, za osobne potrebe. Sad treba vidit... Jer, meni će od tog novca normalno puno trebat, ne puno, nego sve ću u životu ovdje radit. Plaćat sobe, apartmane ili kurve. Kad bude to trebat, kako prenijet, ne znam, 200, 300 tisuća...”, pita sebe i pouzdanika Matanović.

Kasnije u razgovoru, zabrinut je za slučaj da ruski investitori zaborave na njegovu ulogu nakon što stvar prođe.

“Gledaj, ja ću sad ić na povjerenje, a ako se odluka donese, onda ću ići na aktiviranje...”, kaže Matanović, pa kasnije objašnjava:

“A ne, kad se odluka donese, vi možete napraviti posao bez mene. Ako ste neodgovorni prema meni, možete se zaj...”, kaže Matanović, tražeći očito osiguranje i za lavovski dio dogovorene provizije.

Zanimljivo je i ono što dugogodišnji državni službenik govori o ministru Damiru Polančecu, tada predsjedniku Nadzornog odbora Fonda za privatizaciju. Pouzdanik Kuzmanić pita Matanovića: “Što kaže Poli?”

Matanović odgovara:
“ Ma šta kaže, u k... je i on. Pola toga on i ne razumi. Šta će razumit, k... Govorim mu da je bija dobar na Otvorenome s Jurčićem i onim. On meni kaže, znaš kako su se držali njih dvoje, kao bebice.”

Jedan od problema u vezi s gradnjom na mjestu Ciglana u Ninu bili su i nekadašnji vlasnici zemljišta koji su tražili natrag svoju djedovinu. U naturi to nisu mogli dobiti, odlučeno je, pa je u pitanju bila cijena naknade. U jednom razgovoru Robert Peša, jedan od optuženih potpredsjednika Fonda za privatizaciju, kaže da su se vlasnici “pobahatili, neki misle da moraju dobit 200-300 eura po kvadratu.” Riječ je o zemlji uz more, koja na tržištu ima najvišu cijenu. No, prema zakonu, mogu dobiti samo kunu i osamdeset. Malo kasnije Matanović kaže: “Kad se njima ponudi neka pristojna cijena, svi će potpisati.”

Prošlog tjedna USKOK-ov pouzdanik Mihail Mošnogorski povukao je svoj iskaz iz istrage. U istrazi je, naime, rekao da mu je Igor Petlevski u razgovoru o investiciji rekao da “sve košta”, a kad ga je Mošnogorski upitao što to znači, na papirić je napisao “350.000 eura” i dodao mu ga. Mošnogorski sad kaže da je prije mislio da je Petlevski od njega nešto tražio, ali da sada više nije siguran. Prvi razgovor između Petlevskog i Mošnogorskog nije snimljen, a na sljedećem sastanku Mošnogorski spominje papirić. “I mi smo spremni papirić što ste pisali prošli put, sve spremni mi.” Na to Petlevski kaže: “Operativno smo mi to pripremili. Mi smo spremni operativno. Kad kažu ‘zeleno svjetlo’ mi za tri dana to damo u novine.”