Medicinska sestra: 'U Irskoj zarađujem nekoliko puta više, povratak mi nije u planu'

Sve veći broj mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi u potrazi za boljim životom odlazi u inozemstvo, a nemali broj njih isključivo u "obećanu zemlju" – Irsku. Jedna od njih je i 43-godišnja medicinska sestra Davorka iz okolice Zagreba koja je u Irsku otišla sa suprugom i kćeri iako je u Hrvatskoj imala stalo radno mjesto u  Domu zdravlja, prenosi Novi list. 

– Razlog našeg odlaska je jednostavna činjenica da s relativno prosječnom plaćom, što znači da smo oboje primali po 4500 kuna mjesečno, osim ako se nismo ubijali s prekovremenima, s jednim djetetom, u podstanarstvu, s nešto kredita jer, nažalost, rijetki su oni koji ih nemaju u Hrvatskoj, na kraju mjeseca nismo nikad bili u plusu, uvijek je nešto nedostajalo. Voziš 15 godina star automobil, nemaš za more... Ukratko, svima poznata hrvatska priča – priča Davorka.

Davorkin suprug radi isti posao koji je radio i u Hrvatskoj, ali za osjetno višu plaću, dok ona kao medicinska sestra sa srednjom školom i 24 godine radnog staža zarađuje nekoliko puta više nego što je zarađivala u Hrvatskoj.

– Sestre su ovdje svih razina obrazovanja. Posao je mnogo lakši nego u Hrvatskoj jer tu imamo njegovatelje koji rade njegu: kupanje i pranje bolesnika, hranjenje, oblačenje i transfer. Kod nas sve to rade medicinske sestre jer je to jednostavno – jeftinije. Ovdje medicinska sestra radi onaj stručan dio terapije: od lijekova, njege rana, planiranja njege, pretraga i sličnog – objašnjava Davorka.

No, iako zarađuju mnogo više nego u Hrvatskoj, troškovi života u Irskoj su veći. To se isključivo odnosi na stambeno pitanje koje je, kao i mnogima koji se odluče na selidbu, najveći problem.

– Što si bliže Dublinu, to je skuplje. Trenutačno plaćamo 1500 eura za dvoetažni dvosobni stan s dvije kupaonice, dvorištem i terasom. Međutim, ostali troškovi manji su nego u Hrvatskoj, počevši od hrane koja je jeftinija, a kvalitetnija, režija koje su manje, pa se plaća samo struja i plin pa sve do odjeće i goriva. Živimo daleko kvalitetnije nego u Hrvatskoj, s manje briga i zasad nismo nimalo požalili.

Ipak, iako joj nedostaju prijatelji i obitelj, o povratku u Hrvatsku i ne razmišlja.

– Kada me pitaju hoćemo li se ikad vratiti, teško mi je dati definitivan odgovor. Trenutačno povratak nije u planu. Vjerojatno nećemo, ali nikad ne smiješ reci nikad – zaključuje Davorka.