Ne znamo je li predsjednik Zoran Milanović čitao najnoviju analizu Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (Ifimes) o Albaniji i kako se osjećao kad je došao do dijela u kojem se propituje je li njegova kampanja financirana “prljavim” albanskim novcem. Je li to kod njega izazvalo “jaku uznemirenost, napetost i nemir te pojačano stanje trajnog stresa”, kako to u tužbama protiv medija opisuje Stjepan Mesić.
Baš tako se osjećao čitajući komentar Josipa Jovića “Mesićeva, napokon, uspjela šala” pa je to pokušao popraviti tražeći da mu Slobodna Dalmacija isplati 40.000 kuna. Sudovi su ga odbili jer se sloboda izražavanja odnosi i na informacije koje mogu izazvati šok, uvredu ili uznemirenje ako je to u skladu sa zahtjevom pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih demokratsko društvo ne bi moglo postojati. Za Županijski sud u Puli “sloboda novinarstva dopušta i određeni stupanj pretjerivanja, pa čak i provokacije”, kako to Europski sud za ljudska prava obrazlaže u predmetu A. B. protiv Švicarske. I Ustavni sud je nedavno u slučaju Jović stao u zaštitu slobode debate od javnog interesa, kao i ranije u slučaju Hrvoja Hitreca koji ga je nazvao idiotom jer je branitelje iz Stožera za Vukovar izjednačio sa srpskim pobunjenicima.
Kad Ustavni sud nije reagirao na oslobađajuću presudu politologu Darku Petričiću zbog navoda da mu kampanje financira albanska mafija, Mesić je pitao zar je to radikalna kritika, za koju je otvoren, ali ne i za optužbe bez pokrića, pa je ispalio: “Iza ovog stoje suci koji su ispali iz torbe Vice Vukojevića, pa nek sad oni mene tuže.” Bilo je to u veljači 2014. Sada neki novi ustavni suci često imaju različite stavove, ali Mesićev predmet protiv Jovića ujedinio ih je svih 13 u stavu da je jače pravo na slobodu izražavanja od časti i ugleda bivšeg predsjednika države.
U analizi Ifimesa: “Edi Rama Albaniju približava Latinskoj Americi umjesto EU” u kontekstu Raminih neuspjeha, jer je tipovao na Hashima Thaçija i Milu Đukanovića, piše: “Jedini noviji uspjeh koji je doživio Rama jest da je logistički pripomagao da njegov bivši savjetnik Zoran Milanović (SDP) postane predsjednik Republike Hrvatske, ali to otvara i pitanje financiranja Milanovićeve izborne kampanje ‘prljavim’ albanskim novcem. To je samo dio regionalne političko-kriminalne hobotnice.” Potom slijedi analiza o “kanabizaciji” Albanije, odnosno organiziranom kriminalu s kanabisom kao sredstvom za kupovinu glasova birača.
Premda se Milanović i ljetos za “javno-privatnog” druženja s Ramom morao očitovati o njihovim odnosima, nepodnošljiva je lakoća s kojom je sporni navod upao u analizu. Da je to iole potkrijepljeno, time bi se morale baviti i hrvatske institucije. U svibnju se Ifimesom u Facebook objavi bavio Tomislav Karamarko jer je uočio kako je godinu prije njegove ostavke njihov savjetnik, general zrakoplovstva JNA Blagoje Grahovac, kojem je Jugoslavija bila “unikatni dragulj”, napisao: “Prije šest godina javno sam iznio stav da nema mira na Balkanu dok od svih državnih i političkih funkcija ne budu odmaknuti Silvio Berlusconi, Ivo Sanader, Milo Đukanović, Hashim Hasim Thaçi, Nikola Gruevski i Tomislav Karamarko za koga je tada malo tko i čuo.” Požalio se i da to ide sporo pa najavio: “Do sada su otišla dvojica, do kraja ove godine će otići jedan, a do kraja 2016. će otići još dvojica.” Najavio je i da će antifašisti ipak spasiti Hrvatsku, dok za Karamarka nastupa period velikih problema. Karamarko ga je stoga nazvao “Vidoviti Blagoje”. I uradak o Albaniji završava se “odlaskom Gruevskog, Thaçija, Đukanovića na red je došao i odlazak Edija Rame”.
Karamarko je uočio da Ifimes ima savjetodavni status pri Ekonomskom vijeću UN-a, surađuju s desecima institucija diljem svijeta, predsjednik Savjeta im je Craig T. Smith, politički direktor Bijele kuće za Clintona... I, kao počasni predsjednik te nevladine organizacije sa sjedištem u Ljubljani, kredibilitet im štiti upravo Mesić koji je na mjesto šefa Savjetodavnog odbora doveo i posljednjeg ministra vanjskih poslova SFRJ Budimira Lončara. Status savjetnice imala je i Jadranka Kosor. U naslovu analize o Albaniji rukopis je direktora Ifimesa doc. dr. Zijada Bećirovića kojem je i Dragan Čović političar “latinoameričkog tipa”, dok mu je Željko Komšić “građanska opcija” koja je pobijedila “cijeli hrvatski državni vrh i fašistički dio Republike Hrvatske”.
U tom kontekstu može se iščitati i sporni citat o Milanoviću nakon njegove izjave da nema građanske države u BiH bez suglasja triju konstitutivnih naroda. Nije li licemjerno što bivši predsjednik RH, tako senzibilan kad je u pitanju njegova čast i ugled, makar i samo s počasnom funkcijom stoji iza optužbi bez pokrića o aktualnom predsjedniku, a da ne govorimo o tomu što je svoju reputaciju stavio u službu nekoga tko tako olako poteže oružje iz arsenala žutog tiska. Ili je to, zapravo, očekivano i u Mesićevu stilu!
Mogao je tekst biti malo suvisliji. Tko je o kom što rekao, a što napisao. Tko je gdje savjetnik, tko se bunio, tko nije. Tko ode, a tko osta. No, više manje ostaje činjenica da je Mesić bio i ostao veleizdajnik!