BLAGDANSKA RASKOŠ

Zagrebački blagdanski klasici od kojih rastu zazubice

Zagrebački blagdanski klasici
17.12.2020.
u 06:00

Preko SAD-a i Meksika, pa sve do hrvatskog blagdanskog stola, Zagreb kao sjecište gastro-kultura prilagodio je neke jelovnike koji su s vremenom postali svevremenski blagdanski klasici

Došao je prosinac, vrijeme kušnje i odolijevanja jer se bliže Božić i blagdani. Kako to inače biva, pripreme za Božić počinju početkom Adventa, iako neki u svojim mislima nikad ni ne prestanu misliti o tom čarobnom vremenu u kojemu vlada obilje raznolike hrane. Blagdanski kolačići, prhki keksići, recepti bogatih okusa koji u našim ustima stvaraju poseban oblik čarolije... Nije li to već dovoljno razloga da se obožava blagdansko razdoblje kraja godine?

O božićnim receptima uvijek se mogu napisati nove knjige, to je ipak vrijeme kada se slažu posebni meniji, a s polica se izvlače stari i prašnjavi recepti naših baka. Iako većina ljudi unaprijed zna kakvu vrstu božićnog jelovnika preferira na blagdanskom stolu, novih recepata nikad nije naodmet. Svatko ima vrstu jela bez kojeg ne može zamisliti Božić i blagdane, bili vjernici ili ne. I dok se u Slavoniji i središnjoj Hrvatskoj za Badnjak preferira slatkovodna riba, u Dalmaciji morska riba bakalar, za Božić se uglavnom preferiraju junetina, janjetina, odojak, purica i patka. Neovisno o tome jeste li štovatelj sarme s pire krumpirom, bakalara ili drugih blagdanskih jelovnika, u Hrvatskoj svaka regija ima svog favorita i njeguje vlastite tradicije.

Preko svijeta do zagrebačkog stola

Koliko stanovnici Zagreba vole sarmu govori i činjenica da ju je opjevao Mile Kekin s Hladnim pivom stoga je i ona nezamjenjivo blagdansko jelo od svinjetine, junetine i kiselog kupusa. Ne zaboravimo i dodatke uz glavna jela poput grah salate, slatko pečenog krumpira te bogate francuske salate koji zaokružuju blagdansko ozračje. Dok se u Zagrebu za Badnjak preferiraju raznolika riba i lignje, Božić je obilježen srazom raznih utjecaja, tako da se na blagdanskom stolu rjeđe može naći piletina, popularno poznata i kao „picek“, odojak te dominantna purica s mlincima.

Puretina originalno potječe iz Sjedinjenih Američkih Država i Meksika gdje je bila dio tradicionalne kuhinje domorodaca. Europom ju je raširio Kolumbo te su se purice posljedično krenule uzgajati u Italiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji, pa tako došle i do nas. Najprije su se puretinom gozbili uzvanici kraljevskih dvora odakle se proširila na sve slojeve društva. Legenda kaže da su purice u Hrvatskoj donijeli pavlini, monaški red pustinjaka koji je u Hrvatskoj osnivao samostane od 13. stoljeća. U Mađarskoj se favorizira tokany, pureće meso u pikantnom umaku od vrhnja, Slovenci vole pureće pirjane batke, a na Bliskom Istoku nadjevenu puricu s cous-cousom, grožđicama i pinjolima. Purica i jela od puretine nisu zaobišle ni hrvatske jelovnike te su se kroz stoljeća adaptirale u domaće specijalitete.

Zagrebačka nadjevena puretina s mlincima

Purica s mlincima
tradicionalno je jelo međimurske kuhinje, a danas se ovo jelo jede na cijelom području kontinentalne Hrvatske. Purica s mlincima neizbježan je jelovnik i tipičnog zagrebačkog blagdanskog stola te se smatra specijalitetom zagrebačke kuhinje kao klasik koji ne izlazi iz mode. Zagrebački božićni blagdani gotovo da ne mogu proći bez mirisne, hrskave i mekane purice s mlincima od kojih uvijek rastu zazubice.

Foto: Shutterstock

Prema tradicionalnim receptima, najvažniji elementi dakako su domaća mast na kojoj se purica peče te začini. Uz nju se nadodaju nezaobilazni mlinci koji se pripremaju pomoću vode, soli i brašna te predstavljaju idealan spoj ako se podliju sa sokovima od pečenja. Receptura pravih domaćih mlinaca naraštajima se prenosi u obiteljima Hrvatskog zagorja te je prepoznata u Europi dobivši zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Neki kažu da je tajna za prepoznatljiv izgled i lomljivu teksturu specifičan način pečenja tijesta na ravnim ili zaobljenim vrućim pločama, baš kao što se i nekad radilo u zagorskim kućama.

Prenosimo vam najslasniji recept tradicionalne nadjevene purice s mlincima. Ova je purica pripremljena na zagrebački način te je simbol idealnih zagrebačkih blagdana.

Nezaobilazni zagrebački deserti

Ne zaboravimo na posljednji dio blagdanskih večera koji neki smatraju još bitnijim dijelom jelovnika, a to su deserti. Nakon glavnog jela najčešće slijede mekani deserti poput tradicionalne orehnjače i makovnjače te pregršt suhih kolačića. Prema istraživanju Hendala pokazalo se da čak svako treće domaćinstvo u Hrvatskoj za blagdane priprema tradicionalne kolače gdje većina poseže za tradicionalnim receptima. Neki preferiraju slane deserte poput čvarkuša i štrukli, no većina se ipak pridaje slatkom za kraj.

Tako se na blagdanskom stolu mogu pronaći paprenjaci i tradicionalni zagrebački kolačići Zagrebački poljupci koji su unutar prhkog tijesta punjeni želeom ili pekmezom, a na vrhu obavijeni istučenim bjelanjkom i šećerom.

Foto: Ilustracija/Pixabay

Neki ih zovu vanilij kiflice, neki jednostavno kiflice od vanilije, a najčešće možete čuti izraz vanilin kiflice. Postoji neopisiva veza Zagrepčana i vanilin kiflica, još jednog svevremenskog kolačića koji se nalazi na skoro svačijem blagdanskom stolu. S tim suhim kolačićem započinje advent i čarolija blagdanskog raspoloženja te su uvijek prvi na tapeti svakog doma u pripremi božićnih slastica, a pojedeni posljednji. Kada nestane sve božićno ludilo i zalihe kolača nestanu, a opet želite nešto slatko, one vjerno čekaju i simboliziraju početak i kraj blagdanskog raspoloženja.

Ove kiflice, osim u Zagrebu, najpoznatiji su i najtradicionalniji austrijski božićni kolač, a pripremaju se i u Češkoj, Njemačkoj, Slovačkoj i Mađarskoj. Podrijetlom su iz Beča te iza sebe imaju zanimljivu priču. Prije 400 godina, lokalni stanovnici Beča iskoristili su oblik polumjeseca, poznatog turskog amblema, kao simbol pobjede nad Otomanskim carstvom. Još zanimljivija je činjenica da je oblik vanilin kiflica preuzeo još jedan francuski popularan desert koji je raširen po čitavom svijetu – kroasan!

Foto: Ilustracija/Pixabay

Oblika polumjeseca, neodoljivog mirisa vanilije koji ispuni prostor, vanilin kiflice peku se izuzetno kratko i na 180 stupnjeva, i to najviše 10 minuta. Jedna od majstorskih tajni sugerira da, kako bi se osiguralo čvrsto i kompaktno tijesto, preporučuje se omotati napravljeno tijesto u prozirnu foliju te staviti na sat vremena u hladnjak. Okus tradicije i jednostavna receptura osiguravaju odličan uspjeh i najmanje iskusnih kuhara u pripremi ove tradicionalne prhke kiflice. Kao simbol zagrebačkog Adventa i zagrebačke dugogodišnje tradicije ovdje je majstorski recept zagrebačkih vanilin kiflica  koji će očarati gotovo svako nepce te svakom domu pružiti savršen božićni ugođaj.

Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom grada Zagreba.

Želite prijaviti greške?