Crkveni azilanti su trend

Politika prema azilantima u Njemačkoj zaoštrila se formiranjem nove velike koalicije GroKo (CDU/CSU-SPD), posebno imenovanjem CSU-ova Horsta Seehofera na mjesto ministra unutarnjih poslova.

Već prema prvim izjavama postalo je jasno da će kancelarka Angela Merkel preko ministra policije pokušati vratiti desno biračko tijelo koje se zbog neslaganja s politikom otvorenih vrata i puštanja migranata u državu okrenulo Alternativi za Njemačku (AfD). Seehofer je odmah po preuzimanju dužnosti pojačano počeo vraćati migrante koji nisu ostvarili pravo na azil u njihove države najavivši još strože kontrole i smanjenje socijalnih davanja.

Pažljiva provjera

I dok su se dosad kao glavne zaštitnice azilanata javljale različite udruge uglavnom liberalno-lijevog predznaka, sada su političari problem pronašli u Crkvi, ili preciznije Crkvama koje su pod svoju zaštitu uzele određeni broj migranata. Zapravo taj broj iz mjeseca u mjesec sve više raste.

Prema posljednjim podacima koje navodi njemački Focus, u ožujku ove godine broj slučajeva crkvene zaštite azilanata dosegnuo je 414, pri čemu je pod zaštitom bilo 611 ljudi. Riječ je o osjetnom porastu u odnosu na studeni prošle godine kada je zaštitu Crkve dobilo 530 ljudi u 350 slučajeva, odnosno 308 slučajeva i 511 osoba koliko je zabilježeno godinu dana prije.

Osim činjenice da su Crkve u Njemačkoj zbrinule veći broj ljudi nego prijašnjih godina, iz crkvenih redova dolaze podaci da je posljednjih tjedana, kako rastu pritisak i opasnost od deportacije azilanata, počeo rapidno rasti i broj zahtjeva za zaštitu od progona upućenih Crkvama.

Iako je između crkvenih vlasti i politike postignut prešutni dogovor o crkvenom zbrinjavanju pojedinih migrantskih obitelji, unatoč tome da za tako nešto nema zakonskog uporišta, sada se zbog porasta broja crkvenih azilanata počelo kritizirati crkvene institucije.

– Njemačka ima zakone koje slijedi kada je riječ o slučajevima azilanata i njihovim pravima, ali i sankcijama. Crkve moraju prihvatiti te zakone i držati ih se, one nisu iznad državnih zakona – kazao je jedan od lidera CDU-a Volker Kauder za Welt an Sonntag. Slično govore i u taboru socijaldemokrata (SPD) i liberala (FDP).

Najveći broj crkvenih zaštita migrantskih obitelji zabilježen je u pokrajinama Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, Sarskoj, Saskoj, Schleswig-Holsteinu i Mecklenburg-Zapadnoj Pomeraniji, i to od Katoličke, Evangeličke i Protestantske crkve.

Iz crkvenih redova na kritike odgovaraju porukama da je riječ o obiteljima čiji bi život bio ugrožen u slučajevima deportacije u njihove zemlje, onima koji bi zbog izgona imali socijalnih, ali i psiholoških problema ponajviše zbog razdvajanja članova obitelji, a najveći broj njih dolazi iz Irana, Iraka i Eritreje. Također poručuju da broj azilantskih obitelji kojima su pružili zaštitu nije velik u odnosu na broj migranata koji zaštitu traže te da pažljivo i detaljno proučavaju svaki slučaj traženja pomoći.

– Crkva pažljivo provjerava svaku osobu koju spašava od deportacije. Sve ostalo bilo bi neodgovorno. Osim toga mi moramo biti odgovorni i prema našim vjernicima i prema zajednici koja taj boravak u konačnici i financira – kazao je jedan od čelnika Protestantske crkve otac Stefan Salzmann, čija je zajednica u Güterslohu nedavno od deportacije spasila dvoje iranskih kršćana.

Velika debata o islamu

Zanimljiv je i podatak da je u više od trećine slučajeva crkvenog azila riječ o djeci, a gotovo svi koji su od Crkve dobili azil kršćani su s Bliskog istoka i iz Afrike. Štoviše, upravo su zbog činjenice da su kršćani i napustili navedene države jer im je život bio ugrožen.

To bi moglo doprinijeti i smirivanju ovog prepucavanja jer Horst Seehofer, koji je trenutačno ključni čovjek kada je riječ o pitanju migranata, izričito je naglasio da muslimani i islam ne spadaju u Njemačku pa je za očekivati da će vraćanje azilanata koji nisu ostvarili pravo na ostanak u Njemačkoj ipak biti usmjereno na taj dio migrantske populacije.