Subota 4. lipnja
“Nije važna ni stranka ni država, važan sam ja”
Prije dva tjedna na ovom sam mjestu napisao – ako je odgovoran i pošten, Karamarko treba otići iz vrha i vlasti i HDZ-a. Ali sam istodobno izrazio sumnju da će to učiniti i bojazan da će se pošto-poto nastojati održati. Ta se sumnja obistinila na današnjoj sjednici Predsjedništva HDZ-a, na kojoj je Milijan Brkić tražio od Karamarka da iziđe iz Vlade, a Karamarko je počeo, odnosno nastavio s vječnim motom hrvatskih političara koji glasi – nisu važni ni stranka ni država, važan sam ja koji sam jedinstven i nenadoknadiv. Predsjednik HDZ-a jedan je od mnogih političara kojima je politika sve, izvan nje svrha njihovih života ne postoji, ovisni su o njoj i mentalno i materijalno. I nikad, pogotovo kad im je karijera ugrožena te sve čine da se održe, ne pomišljaju na druge, na građane, stranku, i na najvažnije – na državu. Zamislite starca na umoru, u trenucima prije samog kraja gubi doticaj s okupljenom obitelji i pretvara se u posljednju egoističnu bitku za život koji nestaje. Metaforički govoreći, u takvu je stanju i Karamarko. Po svemu sudeći, Hrvatska i HDZ morat će podnijeti tu njegovu bitku (preslaganje većine itd.) koju je već izgubio te će utoliko i država i stranka biti na gubitku.
Nedjelja 5. lipnja
Mesić zna kako je posuđivala njegova žena
Danas je u “Nedjeljom u dva” Aleksandar Stanković podsjetio Stipu Mesića na njegovu izjavu u vrijeme rata da Srbi iz Hrvatske mogu odnijeti samo onoliko zemlje koliko su je donijeli na opancima. Premda mu je Mesić opširno objasnio zašto je to rekao, optužio ga je da je to bilo nacionalističko dolijevanje ulja na vatru, na što je Mesić uzvratio da baš i nije jer su na cestama već bili balvani. Nije bilo toliko nesloge oko Karamarka koji je, reče Mesić, morao znati što mu žena radi i odakle novac koji dolazi u kuću. Mogao se ugledati upravo u Mesića, koji zna odakle svaka lipa u njegovoj obitelji. Prije pet-šest godina kupio je dva stana, garaže i zemljište na idiličnim obroncima Medvednice za milijune koji uvelike nadmašuju njegove prihode i zarade Karamarkove žene. Ali dok je ona “izdajnički” radila za MOL-ova lobista Petrovića, Mesić je tvrdio da su novac za stanove njegovoj ženi posudili prijatelji. Tako je emisija ispunila svoju temeljnu svrhu – Stanković se iskazao svojim poslovičnim srpstvom, a Mesić svojom poslovičnom strašću optuživanja drugih kako bi se istaknula vlastita besprijekornost koju nitko ne vidi osim njega samoga.
Ponedjeljak 6. lipnja
Šeksova težina opakija od Stierove i Plenkovićeve
Čitam danas u jednim novinama kako se u HDZ-u “formira skupina koja će kritizirati vodstvo”. Sugerira se da bi je mogli voditi europarlamentarci Andrej Plenković i Davor Stier. Ali oni vjerojatno u svojim ambicijama nemaju profesionalno preuzimanje stranke pa Karamarko i drugi pretendenti na prijestolje mogu biti mirni. Jer teško je zamisliti da bi se iz Bruxellesa htjeli preseliti u Zagreb i tako nekoliko idućih godina umjesto sedamdesetak tisuća kuna mjesečno u Europskom parlamentu primati četiri ili pet puta manje u HDZ-u. No također danas Vladimir Šeks je izjavio kako bi bilo “u najvećem nacionalnom interesu da Karamarko odstupi”. Za razliku od Stiera i Plenkovića, Šeks nema nikakvu dužnost ni u stranci ni u vlasti, nema političke budućnosti, po mjerilima političke moći on ne postoji, više je duh prošlosti nego stvarnost, ali ima vrlo veliku simboličnu težinu. Osim toga, premda je uz uspone imao i padove, uz savezništvo s najboljim i savezništvo s najgorim kadrom u stranci, Šeks je, za razliku od lutajućeg Karamarka, više od četvrt stoljeća postojani hadezeovac. Stoga njegova izjava ima težinu i za Karamarka je iznimno nepovoljna, opakija od Stierova i Plenkovićeva “kritiziranja vodstva”.
Utorak 7. lipnja
Ćirin duh igre ili Mamićev zloduh kriminala?
Jedva čekam Hrvatsku na nogometnom Euru i zabavljam se svime što se o tome govori i piše. Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović primila je reprezentativce i, ne znam zašto, među ostalim im rekla kako “Hrvatska prolazi kroz turbulentno razdoblje i kroz raščišćavanje nekih stvari na političkoj sceni”.
Čemu nogometaše opterećivati tim obeshrabrujućim riječima, nečim s čime oni nemaju veze, i dovoditi ih u kontekst s političarima premda su nas vatreni toliko puta razveselili baš njima nasuprot? Uostalom, imaju dovoljno turbulencija u vlastitoj organizaciji, u HNS-u, čiji je potpredsjednik Zdravko Mamić optužen za prisvajanje desetaka milijuna kuna, što dotiče i neke igrače, a manje ili više otvoreno se govorilo i pisalo kako je nametnuo i izbornika Čačića kojeg nitko nije želio i kako zbog trgovanja igračima uvelike utječe na sastav reprezentacije. Idućih ćemo tjedana vidjeti hoće li ta privatizacija ugušiti najtalentiraniji naraštaj koji smo dosad imali ili će se odnekud u reprezentaciju prokrijumčariti duh i zanos s kakvim je Hrvatska 1998. godine uzletjela do europskih visova. Grubo je reći, ali Euro će pokazati što je jače: Ćirin duh igre ili Mamićev zloduh kriminala.
Srijeda 8. lipnja
Biti prošli vlastodržac, to Hrvat podnijeti ne može
Medije su preplavili sami – prošli ljudi. Orešković, koji je zapravo već prošli premijer, napada Karamarka i kaže da se ne boji ponovno zatražiti povjerenje Sabora. Petrov, koji je također već gotovo prošli potpredsjednik Vlade, ulijeće u njegov privatni stan i iz njega izlijeće. Karamarko, koji je gotovo već prošli potpredsjednik Vlade, a možda i prošli predsjednik HDZ-a, najavljuje opoziv Oreškovića, a potom na opće iznenađenje nudi i vlastitu ostavku, ali ako to učine i Orešković i Petrov, što znači da zasad ne odlazi. Premda svi znaju da su ta trojica prošla, oni se ponašaju kao trajni i budući. Riječ je o protivljenju zakonima fizike, ne možeš istodobno biti i odlazeći i dolazeći. Oni ne vide da svi to vide. Ali ni mediji, u kojima se zna da se piše i govori o prošlima, puno se ne razlikuju od njih te im je jedino opravdanje što profesionalno moraju pratiti što oni rade. Biti prošli, bivši sportski prvak, bivši muž ili ljubavnik – to se nekako podnese. Ali biti prošli vlastodržac – to Hrvat podnijeti ne može. I to što se oni bore za održanje nema veze s domovinom i demokracijom, to su životinjski nagoni, nagoni od amebe do složenijih organizama, među kojima je čovjek – najjadniji.
Četvrtak 9. lipnja
Ova vlast ili izbori – ništa sudbonosno za Hrvatsku
Zdravko Tomac se pita – koja je istina o ciljevima kaosa u Hrvatskoj i u sadašnjem stanju vidi opaku zavjeru. Jedan drugi, inicijalima potpisani autor, tvrdi da je sadašnja kriza vlasti posljedica državnog udara koji su napravile međunarodne mračne sile sa Sorosom na čelu.
Doista, postupci i ponašanje nekih važnih sudionika sadašnjih dramatičnih zbivanja u Hrvatskoj mnogima su zagonetni.
Tko je i “za koga radi” Božo Petrov? Tko je i “za koga radi” Tihomir Orešković?
Jesu li ta pitanja razložna? Mene je potkraj devedesetih godina jedan iznimno važan čovjek u hijerarhiji HDZ-ove vlasti uvjeravao da bi pobjeda Račana na izborima bila za Hrvatsku kobna, da bi mogla zaprijetiti opstanku države. Pobijedio je Račan i što se dogodilo?
Ništa. Na kraju su se samo mogli zbrajati uglavnom loši rezultati njegove vladavine i nesposobnosti toga trećerazrednog komunističkog političara.
Tako će biti i sada, ništa se sudbonosno Hrvatskoj neće dogoditi produži li se trajanje ove vlasti ili održe novi izbori. Samo će se zbrajati rezultati vlastohleplja Oreškovića, Petrova, Karamarka, Milanovića..., čiju nesposobnost Soros ne može ni potkupiti ni iskupiti, a koje ćemo mi opet birati.
Petak 10. lipnja
Obersnel bogatunu za sitniš predao cijeli grad
”Najviše se na Rujevici sinoć zviždalo gradonačelniku Vojku Obersnelu koji se trudio strpljivo objasniti zbog čega kasni gradnja novoga stadiona na Kantridi”, pišu jedne novine. Premda se čini da su ti zvižduci odjek gradnje novog stadiona, mogli bi biti i odjek činjenice da je promjenom GUP-a i drugim odlukama riječka gradska uprava talijanskom naftnom bogatunu Gabrieleu Volpiju i hrvatskom tajkunu Damiru Miškoviću za sitniš koji su uložili u nogomet, u HNK Rijeku, predala – cijeli grad. Moći će u njemu graditi što god hoće – tisuće stanova, vile, hotele, trgovačke centre. Tako je, kako je svojedobno pisao jedan lijevi autor, podmićena “Rijeka – ‘crveni grad, nepobjediva utvrda ‘komunista’ i Olivera Frljića”, po načelu – “Hrvatima se sve može podvaliti samo ako ih se očara čarobnim opijatom – kožnom loptom”. Stoga mora da je “Crveni Kmer” Obersnel teško primio zvižduke svojih proletera.