Milanovićevi vlakovi do izbora, a pruge 
za neke druge vlade

Što su autoceste značile Račanovoj vladi, to su željeznice Vladi Zorana Milanovića. Da je tome tako, najbolje dokazuje to što je premijer Zoran Milanović osobno zasjeo na čelo Povjerenstva za željeznice. Račanova vlada pokrenula je gradnju autocesta u Hrvatskoj u štosu utučene milijarde kuna, a sad Milanovićeva vlada planira ogromna ulaganja u pruge i vlakove.

No kao što je plodove Račanova sijanja autocesta pobrala sljedeća vlada, ona Ive Sanadera, jer je većina tih prometnica puštena u promet nakon SDP-ova gubitka vlasti, slično bi se moglo dogoditi i sa željeznicama. Jer će se najznačajniji projekti u željezničkom sektoru, koje planira Kukuriku vlada, realizirati za mandata neke nove vlade.

Lutanje u kadroviranju uprava

A što je dosad učinjeno na željeznici za koju je osnovano Vladino povjerenstvo, a kojim predsjedava premijer osobno? Povjerenstvo je osnovano sredinom 2012. i dosad se sastalo samo četiri puta. Uz premijera, u povjerenstvu su još zamjenik predsjednika Povjerenstva ministar Siniša Hajdaš Dončić, a članovi su potpredsjednik Vlade Branko Grčić, ministar financija Boris Lalovac, ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš, ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović i ministar pravosuđa Orsat Miljenić. U Vladi kažu da se Povjerenstvo sastajalo dinamikom kakva je predviđena njegovim radom.

Povjerenstvo je, navode, donosilo ključne zaključke, strateške smjernice i programe vezane uz razvoj i ulaganja u željezničku infrastrukturu, željeznički putnički i teretni promet, reorganizaciju i restrukturiranja željezničkih poduzeća te je uspostavljalo i koordiniralo radom stručnih radnih skupina za provedbu odluka Povjerenstva za željeznice. Konkretnije, članovi Povjerenstva raspravljali su i donosili zaključke o programima restrukturiranja poduzeća i njihovoj provedbi u cilju povećanja konkurentnosti željezničkih tvrtki i stvaranja uvjeta za opstanak na liberaliziranom tržištu željezničkih usluga. Bavili su se i ulaganjima u željezničku infrastrukturu, izradu i realizaciju projekata obnove, gradnje i modernizacije željeznice na EU koridorima, uz 85-postotno sufinanciranje iz fondova EU te o ulaganjima u gradnju novih vlakova za putnički prijevoz. Usto, raspravljali su i o ulaganjima u informatizaciju željezničkog resora te ulaganjima u sigurnost željezničkog prometa.

A sve te rasprave i svi ti zaključci doveli su i do nekih konkretnih rezultata. U prvom redu to se odnosi na restrukturiranje željezničkih poduzeća, od čega je bježala dosad svaka vlada.

Željeznica je do dolaska Kukuriku koalicije na vlast zapošljavala oko 17.000 ljudi. Od 2012. dosad je kroz program zbrinjavanja viška radnika iz tog sustava otišlo oko 4500 ljudi. Planira se odlazak još njih oko 1000. Pri tome je rasformiran HŽ Holding, koji su činile četiri tvrtke – Putnički prijevoz, Vuča vlakova, Cargo i Infrastruktura te se željeznički sustav sveo na tri tvrtke – HŽ Infrastrukturu, HŽ Cargo i HŽ Putnički prijevoz. Bilo je lutanja u kadroviranju u tim tvrtkama pa se u njihovim upravama u zadnje tri godine izmijenilo 16 ljudi.

U Vladi kažu da je restrukturiranjem u protekle tri godine ušteđeno oko 325 milijuna kuna godišnje, znači ukupno oko milijardu kuna. A restrukturiranje je, osim smanjenja broj radnika, značilo i smanjenje plaća i materijalnih prava radnika koji su ostali. U slučaju HŽ Putničkog prijevoza, primjerice, plaće su smanjene u prosjeku osam posto, ne isplaćuju se božićnice, regresi... Ta je tvrtka smanjila i broj vlakova koji su prometovali na nerentabilnim linijama. Zbog svega toga bi nakon gubitka HŽ PP-a u 2013. od 380 milijuna kuna ta tvrtka trebala ostvariti pozitivan financijski rezultat za 2014. HŽ Cargo pak iza sebe ima neuspio pokušaj privatizacije, tvrtka je muku mučila s isplatom plaća, plaćanjem dobavljača... Nakon propale prodaje započela je restriktivna financijska konsolidacija koja je rezultirala uštedom u prvih sedam mjeseci 2014. godine od 37 milijuna kuna. Cargu slijedi dokapitalizacija.

Najznačajnije je ulaganje u željezničku infrastrukturu Milanovićevo Povjerenstvo zamislilo na koridoru Vb – riječki prometni pravac i koridoru X – od granice sa Slovenijom do granice sa Srbijom. Pri tome bi koridor Vb trebao iznijeti najviše ulaganja, no tu se stvari odvijaju poprilično sporo. Uglavnom je još sve u fazi projektiranja, daleko od ugovaranja i početka radova. Ulaganje u obnovu i djelomičnu izgradnju drugog kolosijeka pruge od Rijeke do granice s Mađarskom teško je oko 15 milijardi kuna i manja je investicija od varijante koja je predviđala izgradnju potpuno nove takozvane Nizinske pruge. Povjerenstvo za željeznice je, kažu u Vladi, nakon sagledavanja prije zacrtanih idejnih rješenja te do tada napravljenih studija izvodljivosti, donijelo zaključak da se ne ide u izgradnju potpuno nove dvokolosiječne nizinske pruge i odlučilo se za varijantu IIb. No to je, napominju, prijelazno rješenje revitalizacije postojeće pruge, uz modernizaciju terminala Rijeka Brajdica i izgradnju novog terminala Zagrebačka obala, do vremena kad bi se gradila potpuno nova pruga.

A uvjet za gradnju nove pruge ujedno je i izgradnja nove luke na otoku Krku jer bi, prema procjenama potencijalnog prometa, potpuno nova pruga bila isplativa samo u kombinaciji s novom lukom na otoku Krku.

Varijanta IIb, navode u Vladi, omogućuje u kraćem razdoblju završetak obnove i izgradnje nizinske pruge, koja će za dulje razdoblje potpuno udovoljavati potrebama teretnog prijevoza, a u onim dijelovima zemlje gdje je prisutan intenzivniji putnički promet u potpunosti će udovoljavati brzinama i sigurnosti.

Posao za Končar

Ta pruga imat će kapacitet 12 milijuna neto tona godišnje i omogućuje vozno vrijeme od 2,5 sata od Rijeke do mađarske granice. Prvi radovi na toj pruzi, koja će se financirati najvećim dijelom iz fondova EU, počet će na dionici Dugo Selo – Križevci za koju je u srijedu okončan natječaj za izvođača radova. A ti radovi trebali bi biti gotovi 2019. godine. Radovi na ostalim dijelovima nizinske pruge okončat će se, prema sadašnjem planu, poslije 2020. godine.

Na koridoru X, pak, u tijeku je ishođenje lokacijske dozvole za dionicu Dugo Selo – Novska, a ta je investicija teška 2,3 milijarde kuna. U sklopu rekonstrukcije željezničke pruge na dionici Vinkovci – Vukovar (ukupna vrijednost te investicije je 412 milijuna kuna) u tijeku je elektrifikacija pruge, a završetak radova planira se tijekom 2019. Prije nego što se obnove i izgrade nove pruge, na postojeće će tračnice izaći novi putnički vlakovi. HŽ je drugi put otkako je Hrvatske naručio nove vlakove. Prvi put to se dogodilo za Račanove vlade, kada je kupljeno osam nagibnih vlakova za 34 milijuna eura, ali ta se skupa investicija pokazala kao pravi promašaj jer sad većina njih nije više u voznom stanju. Milanovićeva se vlada, za razliku od Račanove koje je kupila strane vlakove, odlučila na domaće proizvođače, a nabavlja i veći broj vlakova pa je i investicija u njih znatno veća.

Tako je HŽ PP na temelju zaključka Povjerenstva za željeznice, a uz suglasnost Vlade s Končar – Električnim vozilima potpisao ugovor o nabavi 32 elektromotorna vlaka i 12 dizel-električnih za neelektrificirane pruge. Taj je ugovor vrijedan čak 1,632 milijarde kuna. HŽPP je podigao kredit za 21 vlak u iznosu od 816,216 milijuna kuna kod Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Prva faza realizacije ugovora je ostvarena pa se trenutačno gradi 20 elektromotornih vlakova i jedan dizel-električni vlak. Druga faza bit će gradnja 12 elektromotornih vlakova i 11 dizel-električnih.

Ovih je dana u tijeku montaža prva dva vlaka koji se planiraju pustiti u promet krajem ožujka i sredinom travnja ove godine. Dinamika nastavka isporuke vlakova je po dva mjesečno, osim kolovoza i prosinca kada je za isporuku predviđen jedan vlak. Tako će Milanović pred ovogodišnje izbore moći barem pustiti u promet vlakove, kad već ne može pruge, koje se uglavnom još uvijek samo crtaju.

>>Hajdaš poklonio cvijeće Švaljek pa obišao s njom gradilište na Plesu

>>Stigle dvije ponude za prugu Dugo Selo – Križevci, nijedna nije dobra