Bližila se ponoć, s petka na subotu, padala je kiša, a Mirna je, prije spavanja, još jednom izvela svoje pse. No mirna je šetnja završila dramatičnim plivanjem. Naime, te se noći, zbog velikih oborina, podvožnjak u Miramarskoj iznenada napunio vodom. Usred mutnog jezera koje se stvorilo na jednoj od najprometnijih gradskih ulica u zaglavljenom je automobilu ostao čovjek. Potresan prizor u potopljenom podvožnjaku ugledala je tada 29-godišnja Zagrepčanka. Pred njezinim očima auto s vozačem je, iz sekunde u sekundu, bio u sve dubljoj vodi. Bila je to jedna od onih situacija u kojima vrijeme nije saveznik i nema prostora za čekanje. Svjesna toga, mlada diplomirana pravnica Mirna, kći odvjetnice Nevenke i poznatog suca Marina Mrčele, bez oklijevanja je skočila u mutnu i hladnu vodu te preplivala potopljeni podvožnjak kako bi spasila život njoj potpuno nepoznatog čovjeka.
Vidio se samo krov
"Bilo je oko ponoći, šetala sam pse prije spavanja i odjednom začula glas žene koja je nekome vikala da izađe. Bila sam tada na nadvožnjaku i ugledala čovjeka u automobilu koji tone. Vidjela sam da pokušava izaći, ali ne može. Zbog kaosa u gradu sve su službe u tom trenutku bile zauzete, bilo je nemoguće dobiti vatrogasce pa sam privezala svoje pse, izula tenisice, skinula duksu i naočale te skočila u vodu koja mi je dosezala do kuka, no kako sam se približavala autu, bila je sve dublja i dublja te sam morala zaplivati. Stigla sam do auta kojem se tada iznad vode vidio još samo krov i uspjela otvoriti vrata. No čovjek kojeg sam došla spasiti počeo je tada panično nešto tražiti. Rekla sam mu: 'Pustite sad stvari, idemo van', a on me pogledao i rekao: 'Čekaj, tu mi je noga!' Sekundu kasnije pružio mi je svoju protezu, a ja sam mu potom pomogla da se popne na krov automobila i iznijela protezu iz vode", ispričala je Mirna nakon noćne drame u zagrebačkom podvožnjaku, dodajući kako bi bilo krajnje porazno da se usred jednog milijunskog grada, utopi čovjek, a da mu pri tom nitko niti ne pokuša pomoći.
Danas, s odmakom od četiri godine, na događaj koji ju je učinio heroinom, gleda mnogo svjesnija opasnosti no što je bila te fatalne noći, u srpnju 2020. Prisjeća se kako je, penjući se preko ograde, na trenutak osjetila nelagodu jer bio je mrak, a voda potpuno mutna i nije znala što je ispod površine te vode, koja je poplavila podvožnjak, zapravo čeka. Ipak, bila je spremna na svaki rizik te je skočila u vodu, a i danas bi, kako kaže, učinila isto.
U trenutku navale adrenalina strah nije osjećala, kao ni tjednima kasnije, no nakon nekoliko mjeseci podsvijest je, kako kaže, proradila, a traumatično iskustvo počelo se manifestirati kroz noćne more.
POVEZANI ČLACNI:
"Sanjala sam da sam u raznim zaživot opasnim situacijama. Kako se bojim visine, uglavnom su to bili snovi u kojima padam sa skela, auto mi slijeće s mosta i slično. U tim morama, koje su očito bile posljedica one dramatične noći, doslovno sam gledala smrti u oči, no s vremenom se sve to smirilo i more su jednostavno prestale", kaže nam sada 33-godišnja diplomirana pravnica. Spašavanju čovjeka iz vode prethodilo je, prisjeća se, još jedno spašavanje iz rijeke, iz kojeg je izvukla korisne lekcije, koje je one noći u Miramarskoj primijenila u praksi.
"Tijekom studiranja pet sam godina vodila udrugu za udomljavanje životinja, volontirala sam i na potresom razrušenoj Banovini, ukratko, nisam osoba koja okrene glavu, ignorira i ne reagira kada se nađe u situaciji u kojoj, bilo čovjeku, bilo životinji, treba pomoć. Dogodilo mi se tako da je pas mog bivšeg dečka pao u nabujalu Savu, matica ga je uhvatila i jednostavno počela nositi. Shvatila sam da nema šanse da sam ispliva te sam, potpuno odjevena i u čizmama skočila u rijeku. Psa sam dohvatila i izvukla ga na obalu, no greška skoka u jakni i čizmama umalo me skupo stajala jer, kada se sve to napunilo vodom i otežalo, po blatnoj obali Save više nisam mogla izaći. Srećom, nakon nekog vremena uspjela sam dozvati dvojicu muškaraca, koji su mi pomogli da izađem na obalu", prisjeća se Mirna dodajući kako je tada naučila važnu lekciju pa je prije skoka u vodu u poplavljenom podvožnjaku najprije skinula duksu i tenisice, što joj je uvelike olakšalo spašavanje.
"Skočila je bez razmišljanja i beskrajno sam joj zahvalan", rekao je tada Josip Šimić, čovjek kojem je mlada Zagrepčanka svojom hrabrošću spasila život. Na rubu suza bila je tada i njegova supruga Vladimira, koju je najprije šokirala vijest da se njezin suprug, koji je invalid, našao zarobljen u automobilu u potpuno poplavljenom podvožnjaku, a potom ju je do suza ganulo što mu je život spasila potpuna strankinja, riskiravši pritom vlastitu sigurnost.
Nagrada Ponos Hrvatske
Već sljedećeg jutra Mirnin podvig postao je glavna medijska vijest, a njoj je za pandemijsku 2020. zasluženo pripala nagrada Ponos Hrvatske.
"Bilo je to shizofreno vrijeme, zbog korone, potresa i poplave, a ovo je u konačnici, zbog hepienda, bila lijepa priča koja je baš svima tada trebala. Pomoći i pružiti ruku je nešto što su me moji roditelji učili od malih nogu te se kroz život vodim uzrečicom 'Budi netko!', jer linija manjeg otpora je reći 'ma netko će drugi već pomoći' – pa budi ti taj netko! Neka svatko od nas bude taj netko, ako se nađe u situaciji kada treba drugome pružiti pomoć", poručuje hrabra, mlada Zagrepčanka velikog srca Mirna Mrčela.