Dok sve više mladih odlazi u inozemstvo u potrazi za poslom, neki ipak ostaju u Hrvatskoj te su se odlučili pokrenuti i vlastiti obrt. Upravo iz Slavonije odlazi najviše ljudi, no mladi Zvonimir Šarić primjer je kako se uz puno truda može progurati originalan projekt koji će osvijetliti sliku o slavonskoj regiji. U Vinkovcima je pokrenuo obrt streetwear odjeće Sugar Ants, a da dobro radi potvrđuje i to što će obrt uskoro proslaviti treći rođendan.
Ekološki osvješteni mravi
Smatrao je da na hrvatskoj i svjetskoj sceni postoji prostor za odjeću, obuću i modne dodatke koji bi na sebi nosili isključivo simpatične i humoristične životinjske likove. Tako su svoj asortiman robe upotpunili s majicama kratkih i dugih rukava, čarapama, tenisicama i ruksacima, a u planu je i linija odjeće za djecu. U posljednjoj kampanji za višenamjenski ruksak sudjelovali su modeli od 8, 24 i 80 godina.
– Željeli smo poručiti da su naši proizvodi stvoreni za sve uzraste i da modeli ne moraju biti isključivo mladi i bez bora. Moda je posao koji pomiče granice, odlučili smo to iskoristiti i napraviti nešto novo i svježe. Reakcije na kampanju su i više nego dobre, a “ruksak za sve“ doživio je već treće izdanje – kaže Zvonimir čiji brend je jedini u državi koji određeni iznos od svake kolekcije daruje udrugama za napuštene životinje u Slavoniji. No odakle ime Sugar Ants?
– Iznenadilo nas je kad smo saznali da u mravinjacima imaju organiziran odvoz smeća i da su jako ekološki osviješteni te da se bave i poljoprivredom. Jedinke u zajednici se podupiru i uvijek su tu jedni za druge. Kada smo proučili sve te karakteristike, odlučili smo da naš brend ima istu viziju te da se moramo tako zvati – objašnjava Šarić neobično ime brenda. Velika želja im je bila imati i liniju tenisica tako da već treću godinu surađuju s Borovom kojem oslikavaju popularne startasice. Uz ljenjivce, glavni motivi su im pande, mačke, psi i slonovi. Također, riječ je o prvim tenisicama na svijetu koje pozivaju svoje vlasnike na udomljavanje životinja. Na svakom ulošku napisana je edukativna poruka “Ne kupuj, udomi!”. Određeni iznos od prodaje darovali su vinkovačkoj Udruzi za napuštene životinje Rocco te osječkom azilu koji vodi udruga Pobjede.
– U njihovu azilu primijetili smo jednog velikog psa koji je pravi plahi medvjed. Nismo mogli da ga ne udomimo i pružimo mu novi dom. Titan je sada, uz mrave, zaštitni znak brenda – priča Zvonimir. Interes za njihove proizvode postoji i na hrvatskom i na stranom tržištu. Nekoliko pari tenisica otputovalo je do Francuske, Njemačke i Portugala. Šarić kaže da nije bilo lagano pokrenuti posao u Hrvatskoj, ali da su čekali da ih netko pogura ili da im udijeli koji savjet, zasigurno nikad ne bi ni pokrenuli brend.
– Uz veliki trud i volju, smatramo da se sve može ostvariti. Situacija na tržištu mogla bi za male brendove biti puno bolja. Nama je bilo jako teško probiti se, a puno naših kolega ima unikatne i originalne proizvode za koje nitko i ne zna. Ministarstvo gospodarstva i poduzetništva trebalo bi osigurati novac za promociju hrvatskih proizvoda koji dolaze iz malih/lokalnih brendova i napraviti platformu na kojoj će ih redovito predstavljati – smatra osnivač Sugar Antsa.
Svoj je posao odlučila pokrenuti i Ivana Hađina, koja stoji iza brenda Etno Motiv i bavi se proizvodnjom hrvatskih tradicijskih tkanina. Od njih stvara stolnjake i nadstolnjake za domaćinstvo, ugostiteljstvo i suvenire, tkanine za odjeću i šalove. Svi uzorci porijeklo vuku iz narodnih nošnji, vezova i ostalih motiva iz hrvatske baštine. U tom poslu naslijedila je oca.
– U vrijeme kad je on radio, ja sam imala potpuno drukčiji posao i to me, nažalost, nije zanimalo. No s vremenom sam uvidjela dvije stvari: kreativna i emotivna strana prepoznale su vrijednost tih tkanina i motiva te važnost da one budu očuvane, a komercijalna strana prepoznala je prostor na tržištu za njihov plasman – kaže Ivana dodajući kako je, kad je odlučila krenuti u cijelu priču, morala nabaviti i tkalački stroj. To nije bio nimalo lak zadatak, kaže Ivana, s obzirom na to da ih u Hrvatskoj gotovo više i nema, a nabava iz drugih zemalja je jako komplicirana. No jedan se pojavio u pravo vrijeme i Ivana je to shvatila kao dobar početak. Stroj je godinama stajao u skladištu, zapušten, pripremljen za proizvodnju nečeg potpuno drugog, tako da ga je trebalo rastaviti, očistiti i preurediti. To je trajalo mjesecima dok napokon nije bio spreman za izradu prve tkanine. Da bi uopće mogla napraviti stolnjak, prvo mora napraviti tkaninu.
– To je ustvari ono što najviše začuđuje ljude: kako to mislite proizvodite tkaninu?! Kupite tkaninu pa od nje šivate stolnjake?! Ljudi misle da kupujem bijelu tkaninu i štampam na nju – govori Ivana.
Stolnjake naručuje i Solaris
Starije generacije još se sjećaju naših velikih proizvođača kao što je npr. Varteks i shvaćaju proces tkanja, ističe Ivana, dok mlađi uopće ne znaju što znači pojam proizvoditi tkaninu.
– To uopće nije čudno jer je tkanje kao proizvodna grana u Hrvatskoj gotovo izumrlo – objašnjava Ivana.
Na pitanje kako su drugi prihvatili njezin jedinstveni proizvod kaže da je zadovoljna, no veliki je problem nesigurno tržište i zbog toga joj je teško planirati količinu posla i prihode.
– Dva mjeseca proteknu odlično, pa su dva mjeseca malo teža i jako je neizvjesno što će se događati u budućnosti. Samo tržište je poprilično maleno i nema puno mogućnosti za plasiranje proizvoda – govori. Veliki i stalni klijent su joj hoteli Solaris iz Šibenika, koji od nje naručuju stolnjake i nadstolnjake od samih početka.
– Znala sam da ako ne pokušam, neću nikada znati što bi bilo. Tako da sam odlučila posvetiti se isključivo tome i za sada još nisam požalila – zadovoljna je Ivana. Puno joj je pomoglo i to što je po struci ekonomistica jer u svojoj maloj tvrtki vodi financije, prodaju, marketing i promociju. Osnovni joj je cilj opstanak na tržištu jer svakodnevno nestaju klijenti, zamjenjuju ih neki novi i to sve, uz širenje asortimana, zahtijeva puno truda.