DRŽAVA MORA NAGRAĐIVATI REZULTATE

Analiza zaposlenih u javnom sektoru: U zdravstvu čak 5000 ljudi više, problem je u organizaciji

Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
Ilustracija
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Dubravka Jurlina Alibegović s Ekonomskog instituta
Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Šime Smolić, ekonomist
Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
Ekonomistica Martina Dalić
02.12.2019.
u 09:56
Nametnuta je slika da u tom sektoru nema tko raditi, a upravo on ima najviše novozaposlenih. Pitanje je samo na kojim poslovima
Pogledaj originalni članak

Od sredine 2014. godine, kad je zemlja izašla iz recesije, otvoreno je 150 tisuća novih radnih mjesta. Usprkos dojmu da se širi samo država, ta su radna mjesta uglavnom kreirana u realnom sektoru i u gospodarstvu. Službeni statistički izvori pokazuju da se broj zaposlenih u državnoj upravi i javnim službama kreće oko 230 tisuća, bez djelatnih vojnih osoba. Unutar sustava došlo je do određenog pomicanja, primjerice od 2015. godine do danas najveći rast zaposlenosti bilježi zdravstvo, za oko pet tisuća, dok se najveći pad dogodio u slabije plaćenom sustavu socijalne skrbi, za oko tri tisuće. Zaposlenost u školama i na fakultetima uglavnom stagnira ili je neznatno niža, dok je po ministarstvima oko tisuću manje zaposlenih u resoru financija i policije, ali je zato više radnika u ministarstvima znanosti i obrazovanja, branitelja, regionalnog razvoja, rada i mirovinskog sustava, graditeljstva, prometa... Siniša Kuhar iz službeničkog sindikata ističe da je danas broj državnih službenika i namještenika u državnim tijelima manji za 4912 zaposlenih u odnosu na 2004. godinu.

Korištenje ljudskih resursa

Iznenađuje veliko povećanje zaposlenosti u sustavu zdravstva jer su jaki zdravstveni sindikati i Liječnička komora nametnuli dojam da u zdravstvu nema tko raditi. Danas je, međutim, oko tisuću liječnika i tisuću i pol medicinskih sestara više nego što smo ih imali 2010. godine. Problem je, ipak, u organizaciji.

Vlada je tek u štrajku najavila da će angažirati konzultante koji će joj pomoći posložiti koeficijente, no analize su potrebne i za zdravstvo, a ne samo za škole. Ta dva sustava broje oko 150 tisuća zaposlenih! Ekonomist Šime Smolić, stručnjak za javno zdravstvo, veli da postoje velike razlike u podacima koji dolaze iz centralnog obračuna plaća i zavoda za javno zdravstvo, tako da bi trebalo pobliže istražiti promjene u strukturi zaposlenih u zdravstvu.

– Ako su se iznadprosječno zapošljavali nezdravstveni radnici, administracija i tehničke službe, onda to nije dobar smjer. No, bez obzira na sve, u Hrvatskoj još uvijek nedostaje medicinskih sestara i tehničara kako bismo došli do omjera koje imaju razvijene zemlje. Uz to, medicinske sestre i tehničari opterećeni su poslovima koje bi trebao odrađivati netko drugi. Općenito nedostatak organizacije u pojedinim zdravstvenim ustanovama sprečava da se i postojeći kapaciteti i ljudski resursi koriste efikasno, stoga broj zaposlenih može rasti, ali da ne dođe do nekih značajnih poboljšanja zdravstvenih usluga, tj. percepcija je da nema poboljšanja – veli Šime Smolić.

Mnoge su Vlade pokušavale reformirati javni sustav, no dalje od pokušaja nisu došle. Bivša ministrica Martina Dalić, koja se i sama upuštala u taj posao više puta, kaže da su glavni kočničari bili ministri!

– Kad prijedlog dođe na stol, ministri se povlače jer se boje da će izmjenom postojećeg stanja sebi priskrbiti loše poene – ističe Dalić, uvjerena da okosnicu promjene čini vezanje nagrađivanja uz rezultate rada.

– Vlada mora imati motivirane i uspješne radnike koji će provoditi njezine politike, a mi to sada nemamo. Politika ne voli uzimanje prava, ali ja govorim o boljem upravljanju ljudima i pravednijem nagrađivanju. Ako svi dobiju istu plaću bez obzira na to kako rade, onda nemate glavni element za motivaciju – ističe Martina Dalić.

Jesu li javne službe produžena ruka političkih stranaka pa ih se zbog toga ne dira, upitali smo i Dubravku Jurlina Alibegović, bivšu ministricu uprave i stručnjakinju Ekonomskog instituta za to područje.

– Reforma je nužnost svih dijelova društva. Ministar je taj koji donosi reforme i organizira njihovo provođenje u suradnji sa suradnicima. U svakom ministarstvu ima zaposlenih koji dolaze s određenom političkom garniturom, a ima i onih koji s odlaskom ministra također odlaze. Imanentno je tom dijelu društva da se ne želi mijenjati iz brojnih razloga – neznanje, nepostojanje kulture suradnje koja otežava potreban timski pristup i intenzivnu komunikaciju s mnogim dionicima. Ako nadležnosti u razvojnom odlučivanju nisu proceduralno poštovane, uspješnost provedbe je ograničena – veli Dubravka Jurlina Alibegović.

Otišlo je puno dobrih ljudi

Plenkovićeva Vlada najavila je da će angažirati konzultante za izradu novih koeficijenata, za što Martina Dalić ima razumijevanja, no mišljenja je da se ta analiza već mogla pripremiti te da za nju ne treba više od mjesec dana rada.

– Nisam sigurna da državne službe imaju dovoljno snage samostalno provesti tu analizu. Zadnjih desetak godina službu je napustilo jako puno dobrih ljudi. Veliko je pitanje koliko se državna i javna administracija može nositi s kompleksnim izazovima – kaže Martina Dalić uz opasku da izborna godina nije dobro razdoblje za takvu analizu, ali ni za štrajk kojemu svjedočimo.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 61

MO
modovisisajteMaraschino
10:04 02.12.2019.

bolna je istina od koje svi okreću glavu da se u javnom sektoru uhljebljuje i da je nemoguće dobiti posao bez veze, pa čak od obične čistačice ili domara, preko lokalne samouprave, zdravstva do visokoškolskog obrazovanja i ministarstava. javni sektor je leglo korupcije i nažalost kriminala.

DU
Deleted user
10:14 02.12.2019.

Nagrađivanje prema radu u korumpiranom društvu je samo još jedna floskula i mit. Tko ili što jamči da će za obavljeni posao biti nagrađen onaj tko ga je uistinu napravio? Sustav funkcionira na način da se za svaki projekt formiraju timovi od desetak ili više ljudi koji stalno sastanče a posao na kraju napravi netko u pozadini tko se ne eksponira previše. A vrhnje pokupe galamdžije sa sastanaka.

DU
Deleted user
10:15 02.12.2019.

Naročito je indikativno što pojedine bolnice imaju zaposlenih na stotine i stotine pravnika odnosno to je evidentno na prvi pogled da oni, u tim ogromnim brojkama, nemaju tamo što raditi. Ionako, kad dođe do sporova, onda angažiraju odvj. urede izvana i to po paprenim tarifama. HZZO je pak priča za se odnosno taj broj zaposlenih tamo - e to je u J. Koreji globalno znana tvrtka koja izvozi po cijelom svijetu. Oni su totalno narušili hr. zdravstveni sustav jer je stalan pressing na liječnike i med. sestre da rade po njihovim naredbama, a što tangira prava osiguranika - ne njihov zdravstveni statu. E to nije uloga med. radnika - ako netko smatra da ima ili nema pravo na ovo ili ono, na teret HZZO, to je njihova plemenita uloga da mu objasne kao osiguraniku koji uplaćuje doprinos- s time nema liječnik ili med. sestra ništa. U slučaju HR, upravo suprotno - ugnjavili su kompletan med. kadar s pravima na teret HZZO i mnogi su otišli u inozemstvo jer je to strašan pritisak, birokratski, onako bešćutno - ako osiguraniku neki liječnik veli da ima prekomjernu tj. masu, odmah nakon prigovora HZZO slijedi posjet inspekcije zbog "bezdušnosti" liječnika - a da prethodno stave osiguranika na vagu,. u uredima HZZO, a to im nije ni kraj pameti.