Kada se govori o odlasku visokoobrazovane snage, često se govori o domaćim radnicima koji unatoč visokoj stručnoj spremi vani često rade fizičke poslove koji ne odgovaraju razini njihova obrazovanja. Poznata osječka psihijatrica dr. sc. Mirele Delalle, koja se nakon tri godine odlučila vratiti iz Irske, nije jedna od njih. Ona je i u Irskoj radila u svojoj struci, ali ipak se odlučila vratiti u svoju matičnu ustanovu, KBC Osijek.
Razlog njezina odlaska nikada nije bilo nezadovoljstvo ustanovom ili sustavom, već isključivo obiteljski i financijski razlozi te oni profesionalne znatiželje, rekla je za Glas Slavonije.
U početku ju je, govori, oduševilo zelenilo, multikulturalizam, multietničnost, multikonfesionalnost i prihvaćanje različitosti. – Treba znati da sam ja u novi život krenula u dobi s 55 godina, iako puna optimizma, no možda malo manje „elastična” za drastične promjene. U Irsku sam otišla s dvije kćeri i možda je prva pogreška koju sam napravila bila ta što smo otišli u Dublin koji je iznimno skup i gdje nam je samo za prvi tjedan trebalo 650 eura. Tako da smo vrlo brzo preselili u jedno manje mjesto, no tamo smo imali problema sa stanodavcima, pa smo stan bez grijanja plaćali 800 eura, potom se začepio dimnjak, pa nije valjala peć, pa je trebalo nabaviti naftu za peć, a nigdje je nije bilo...Uglavnom sto početnih problema. Ipak kroz mjesec dana dobila sam posao u jednoj državnoj bolnici, ali ona je bila udaljena 45 minuta vožnje autobusom i vlakom i još četiri kilometra hodanja pješke. Sve je to prilično iscrpljujuće u mojoj dobi, posebno kada dolazite iz Osijeka gdje vam je sve nadohvat ruke.
No još veće razočaranje bilo je razočarenje sustavom koje je doživjela radeći u ambulanti dječje i adolescentne psihijatrije jedne javne državne bolnice.
– U početku sam bila impresionirana timom stručnjaka u kojem se uvažavaju različitosti, ali poslije sam se razočarala jer njihov državni sustav ima puno mana. Tako se vrlo kruto odbija sve što nije indicirano za pregled i upućuje se nevladinom sektoru i različitim udrugama. Dijete s dijagnozom smetnje u ponašanju nema nikakve šanse da dođe kod psihijatra jer se smatra da su to smetnje ponašanja, a moje kliničko iskustvo je pokazalo da jako velik broj slučajeva pokazuje da se iza smetnji ponašanja krije depresija, anksioznost ili PTSP nakon proživljenih traumi zlostavljanja. Tu je i jako nisko očekivani broj pregleda – samo dva do tri na dan. To stvara liste čekanja i sve je neefikasno i u Irskoj postoji povišena stopa suicida mladih – kaže dr. Delalle dodajući da oni koji nemaju skupo privatno osiguranje na hospitalizaciju čekaju mjesecima.
– U slučaju godišnjih odmora, zamjena ne dolazi iz matične ustanove već Agencija šalje potpuno nepoznatog psihijatra izvana. To znači da jedan pacijent u šest mjeseci na primjerice šest kontroli može biti liječen kod šest različitih psihijatara. To je u psihijatriji jako loše, kod nas imate pacijente koje 20 ili 30 godina prati isti liječnik i pacijenti se jako vežu uz svog liječnika – objašnjava dr. Delalle.
Iako kao psihijatar tamo možete mjesečno zaraditi oko 5000 eura, zbog jako skupog stanovanja i ostalih troškova u konačnici su primanja tek malo veća nego u Hrvatskoj, ističe.
– Liječnik sa znanstvenim titulama, dugim stažem i dežurstvima i kod nas može imati jako lijepa primanja – smatra ona te zaključuje da je unatoč svim manama naš sustav još uvijek puno dostupniji, profesionalniji i znatno smo više empatični za potrebe bolesnika.
Nigdje se ne može tako filozofirsti i malo raditi kao kod nas, a biti dobro plaćen. Novinari, učitelji i nastavnici, svršitelji vilozovskih vakulteta i ostali neproduktivni mlatitelji prazne slame uživaju u Hrvatskoj ka bubreg u loju! Još kad se ubacite u kakvu udrugicu pa malo serkate, malo pljuckate, uberete koju naknadicu, ih milina levičarima!