Na izložbi THT@MSU prva nagrada Daliboru Martinisu

Šestu izložbu THT@MSU obilježila su tri nagrađena rada koji odišu društvenim angažmanom, tako potrebnim za naše društvo danas. Prvu nagradu osvojio je video rad \"Dalibor Martinis razgovara s Daliborom Martinisom 1978-2010. Riječ je o projektu započetom 1978. godine u Vancouveru. Martinis ga je samome sebi postavio pitanja snimivši se kamerom s namjerom da na njih odgovori 2010. godine, što je i učinio u HTV-ovoj emisiji Drugi format. Pitanjima \"Je li Dalibor Martinis uopće živ\", \"Jesmo li mi ista osoba\", \"Što misliš o meni\" ili \"Bi li želio opet postati ja\" \", umjetnik je susreo sebe i suočio se sa sobom u 10-minutnome radu kojim je istražio osono proteklo vrijeme koje je utjecalo da Dalibor Martinis iz sedamdesetih postane Dalibor Martinis 21. stoljeća. Žiri smatra da je riječ o iznimnome djelu priznatog umjetnika u kojem su sublimirane sve kvalitete njegova dosadašnjeg rada, a izniman je na više načina jer je duboko osmišljen i izvrsno napravljen. Ujedno je i relevantan od samog nastanka pa sve do danas jer je slojevito, socijalno angažirano i istodobno univerzalno, uvijek aktualno djelo. Za otkupni rad Martinis je dobio 50 tisuća kuna nagrade.

Drugu nagradu osvojio je Toni Meštrović video-zvučnom instalacijom \"Sol\" iz 2012. godine. Riječ je o priči koja tematizira branje soli po stjenovitim obalama otočića Oruda kraj Velog Drvenika, tradicionalnog načina prikupljanja i proizvodnje soli još iz doba Dubrovačke Republike. Sliku prati prodorni zvuk struganja žlice o stijenu, ritmizirane sekvence koje radu daju dinamiku. U posljednjem dijelu video instalacije, Meštrović je dugotrajni proces ubrzao stop animacijom. Žiri je rad ocijenio bitnim jer jer je priča asocijacija na prošlost i povijesni kontekst, ali i na način prikupljanja dobara jer da se distribucija soli nekada promatrala i s aspketa distribucije moći što je aktualno i danas kada prirodni resursi postaju pitanje vlasništva. Meštrović je vješto isprepleo odnos privatnog i javnog dokazujući da suvereno vlada medijem videa, a rad je osvojio 45 tisuća kuna. Treću nagradu odnio je Nemanja Cvijanović za rad \"Do not fuck with social democracy!\" iz 2011. godine. Riječ je o fotografiji koja je otisnuta na aluminiji monumentane dimenzije, a predstavlja bijelu zastavu koja vijori i asocira na čin predaje, odsnosno trenutak prelaska iz jedne ideolgije. Autor je površinu obojao u crvenu boju čime je sugerirao predaju socijaldemokracije u situaciji potrebe za revolucionarnim angažmanom zbog potpune socijalne i ekonomske erozije društva. Na izložbi koja traje do nedjelje 24. ožujka još se može glasati za četvrtu nagradu, Nagradu publike koja autori nosi 10 tisuća kuna.