Što se od djela Jurja Julija Klovića čuva i može vidjeti u njegovoj domovini, dakle u Hrvatskoj? Postoje li institucije koje čuvaju Klovićeve vrijedne umjetnine i da li ih barem povremeno izlažu? Bavi li se itko u Hrvatskoj sustavno Klovićem i njegovim eventualnim brendiranjem? Na sreću, u Hrvatskoj postoji nekoliko Klovićevih radova. Najviše ih je pohranjeno u bogatim zbirkama Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Tako slavna Grafička zbirka NSK čuva tri crteža pripisana Juliju Kloviću. Kako nas je izvijestila Maja Priselac iz NSK, dva su u vlasništvu same knjižnice, a vlasnik treće je Ured Predsjednika Republike Hrvatske, koji je crtež dao na pohranu u NSK.
Vlasnik Ured predsjednika
U NSK se tako čuva crtež “Bogorodica s usnulim Isusom, svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem”, crvena kreda; 292x244 mm. Naslov i ostali podaci preuzeti su iz stručne prosudbe povjesničara umjetnosti Milana Pelca, kao i priložene stručne prosudbe povjesničara umjetnosti Adriana Darmona, eksperta za starije slikarstvo, Boulogne-sur-Seine od 13. travnja 1999. Crtež je izveden prema Michelangelovu originalu koji je vjerojatno nastao početkom četrdesetih godina 16. stoljeća.
Drugi crtež koji se čuva u trezorima NSK je “Uskrsnuće”, lavirani tuš, crtež 142x108 mm, podloga 179x147 mm. Naslov je preuzet iz stručne prosudbe Adriana Darmona. Crtež je nastao 1568. godine.
I tu je “Ukrasni okvir za crtež Sv. Obitelj ispod hrasta”. Dakle, ukrasni okvir je Klovićev, a središnji je crtež pripisan Andrei del Sartu, tempera na pergameni, crtež srebrenom olovkom na papiru, okvir 355x248 mm, crtež 364x172 mm. Signature nema, a na gornjem rubu okvira je pločica s natpisom koji drži putto: GLORIA IN EXCELSIS DEO, u donjem desnom uglu crteža: AV. Na poleđini drvene ploče je tekst na francuskom jeziku u kojem se kao autor crteža navodi (“vjerojatno”) Andrea del Sarto, te papirnate oznake različitih izložbi. Naslov i ostali podaci preuzeti su iz kataloga izložbe iz 2004. godine Hrvatska renesansa. Taj crtež je samo u trajnoj pohrani u Grafičkoj zbirci NSK, a vlasnik je, kao što smo već napisali, Ured Predsjednika.
Klovićevi crteži čuvaju se u ladičarima u spremištima s odgovarajućim mikroklimatskim uvjetima od 19 do 20 Celzijevih stupnjeva te od 45 do 50 posto relativne vlage zraka.
Djela dosad nisu izlagana u samoj zgradi NSK (u čijem se veličanstvenom predvorju često održavaju prigodne i privremene izložbe), no posuđuju se za izložbe, a izložbeni prostor pritom mora zadovoljavati određene mikroklimatske uvjete (uz već spomenutu temperaturu i relativnu vlagu, tu je i svjetlo od 50 luksa).
Mirela Priselac iz NSK navela je da je “Bogorodica s usnulim Isusom” bila izložena prošle godine na izložbi “Linija ljepote, trag nadahnuća – prvih sto godina Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu” u Klovićevim dvorima te na izložbi u Milanu, a crteži su bili i dio velike izložbe “Julije Klović – najveći hrvatski minijaturist renesanse” u Klovićevim dvorima 2012. Nakon svake posudbe, prema preporuci konzervatora, radi zaštite građe, crtež mora biti u mraku i ne smije se izlagati dvije godine.
Jedan Klovićev crtež čuva se i u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, i to u njezinoj Grafičkoj zbirci, kako nas je izvijestio Marijan Lipovac iz HAZU. Riječ je o crtežu “Judita i Holoferno” nastalom oko 1550. Crtež je rađen ugljenom olovkom, linija okvira nacrtana je perom i smeđom tintom uz rub crteža, dijelom je sačuvana. Crtež je veličine 322x238 mm. Crtež je potpisan olovkom dolje lijevo ka Do Julio Clovio. Dolje lijevo nalaze se i otisci pečata CG (Conge Gelozzi) i TL (Thomas Lawrence). Podrijetlo ovog crteža je zbirka Gelozzi, tj. zbirka Thomasa Lawrencea, a crtež je kupljen na dražbi u Londonu iz fonda Savske banovine 1937. Odlukom bana Ružića darovan je Strossmayerovoj galeriji starih majstora odakle 1951. prelazi u Kabinet grafike te je upisan u inventarne knjige pod predmetnim brojem jedan.
“Crtež Judita i Holoferno jedini je objavljeni crtež iz Stare zbirke Kabineta grafike, poznat u višestoljetnoj sabiračkoj i connoisseurskoj memoriji kao autograf Jurja Julija Klovića. Njegovo je podrijetlo neupitno, a njegov prikaz nalazimo u grafičkoj diseminaciji na bakrorezu Philippea de Soyea sa signaturom Do. Iulio clouio de crouacia inuen. Pretpostavljamo da je bio predložak ili crtački ricordo izrađen za tu priliku, prema izgubljenoj minijaturi Judita i Holoferno koju je Klović, prema izvorima, 1561. godine naslikao za Margaritu Austrijsku. Pripada kategoriji dovršenih crteža u sublimiranoj tehnici, koja u srebrenoj chiaroscuralnoj monokromiji apsorbira čitavu površinu papira, svojevrsna je crtačka paradigma i komplement one tehnike koja se Kloviću u slikanju minijatura pripisivala kao izum, a pripisivao mu ju je Francisco de Hollanda.
Nazivano je kao manira “slikanja atomima» i opisano tako da se čini kao da je preko slike prostrt veo. (Postavlja se i pitanje - u ovom kao i u drugim slučajevima - je li Klović crteže takve tehnike, izvedene u načinu disegna di presentazione, prepuštao graverima i mogućnosti da budu uništeni ili izgubljeni?). Klović crta veoma mekim i preciznim obrisom - u ovome crtežu gotovo ne ostavljajući pentimente - unutarnje sjene, koje moduliraju oblik volumena, puni vibrirajućim nepravilnim linijama koje ne ukrštava niti stapa nego kroz njih propušta ‘mikronske’ količine svjetlosti s papirne podloge. Time postiže dijafani iluzionizam, a jedva vidljivi linijski tragovi obrisa stapaju se u sfumaturama”, napisala je Margarita Sveštarov Šimat.
“Klović u ovome crtežu, odnosno u njegovu kompozicijskom konceptu, pokazuje eklektički kompendij manirista i sposobnost asimilacije preuzetih invencija koje po svojem repertoaru i izboru govore o dojmovima boravka na firentinskom dvoru Cosima Medicija, razdoblju između 1551. i 1555. godine i vremenu nakon njegova povratka u Rim.
Klović se tada odmiče od Michelangelovih direktnih uzora i primiče firentinskom manirističkom konceptu koji je prefigurirao i jezik ovoga crteža”, piše Margareta Sveštarov Banov.
U Hrvatskoj se nalazi i crtež “Posljednji sud”, nastao oko 1560. godine (akvarel i gvaš na pergamentu), sličan istoimenoj iluminaciji u Towneley Lectionary. Navodno je to crtež koji je Klović poklonio papi Klementu VII. Crtež koji je kupljen na londonskoj aukciji kuće Sotheby’s 2006. za oko 45.000 funti, a početna mu je cijena bila 20.000 funti.
Novac za otkup osigurala je vlada Ive Sanadera, novac je transferiran u London potpisom tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera. Crtež “Posljednji sud” pripisan je Kloviću, a atribuciju dio stručne javnosti ocjenjuje upitnom ili nedovoljno istraženom, a sada se nalazi na, očito trajnoj pohrani u depoima Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Tu je i crtež “Sveti Petar s apostolima na putu raja” koji je kupila zagrebačka Moderna galerija za 80.000 eura 2009. godine u prilično tajnovitim okolnostima. I taj je crtež pripisan Kloviću, što dio stručne javnosti također smatra upitnim. Crtež je javnosti predstavljen na velikoj Klovićevoj izložbi održanoj u Klovićevim dvorima.
Crtež “Isus na Maslinskoj gori” je u privatnom vlasništvu. Koliko je poznato, nuđen je na otkup državi, ali bez rezultata. I atribucija tog crteža je predmet spora među stručnjacima.
Katedralni misal
Naravno, tu valja ubrojiti i Misal Jurja Topuskog koji se čuva u riznici zagrebačke katedrale i najsvečaniji je zagrebački katedralni misal, a pretpostavlja se da je Julije Klović na njemu radio za boravka na budimskom dvoru.
Kloviću se, kako to tvrde u Zagrebačkoj nadbiskupiji, pripisuje Kanonsko raspeće i Misni kanon, nedjelja Cvjetnica, obred krštenja na Veliku subotu, prva nedjelja po Presvetom Trojstvu gdje mu se u lisnatoj vitici u sredini folije između dvaju stupaca nalazi i potpis. Zatim je tu prizor Blagovijesti, Marijina rođenja, Votivna misa u čast BDM i Marijino prikazanje u hramu.
Vremena ležernog kupovanja Klovićevih djela po svjetskim aukcijama su, čini se, iza nas. Hrvatska tako prije četiri godine nije kupila minijaturu renesansnog majstora “Djevica od Navještenja”, čija je početna cijena bila oko 30.000 eura, iako su diplomati bili spremni za kupoprodajnu akciju. Djelo je ipak našlo kupca, i to za dvostruko višu cijenu, ali Hrvatska je ostala suzdržana.
Sutra: Prijepori oko Klovića i atribucija