Među najznamenitijim radovima Jurja Julija Klovića svakako je tzv. Časoslov Farnese, brevijar oslikan prekrasnim minijaturama, koji je umjetnik izradio za svog mecenu i zaštitnika, kardinala Alessandrea Farnesea. Rad na tom remek-djelu, zbog kojeg je Klović i dobio laskave usporedbe s najvećim umjetnicima renesanse, trajao je punih devet godina, i to od 1537. pa do 1546. godine. Oslikanu knjigu malog formata ostarjeli je umjetnik ljubomorno čuvao gotovo do same smrti, očito i sam spoznavši da mu je to životno djelo. Danas se Časoslov Farnese pozorno čuva u Knjižnici Morgan u New Yorku, među brojnim drugim artefaktima nulte kategorije. Kada su u Klovićevim dvorima prije osam godina organizirali veliku izložbu o Jurju Juliju Kloviću, zamolili su i knjižnicu iz New Yorka za posudbu Časoslova Farnese. No molba nije bila uslišana. Časoslov je očito predragocjen da bi se dopustilo da putuje preko oceana.
Faksimilno izdanje HAZU
Časoslov Farnese već stoljećima okupira pažnju stručne javnosti. I Giorgio Vasari je u Klovićevoj biografiji posvetio dužnu pažnju ovoj knjizi malog formata. Stoga ne čudi da i mi u Hrvatskoj imamo svoj Časoslov Farnese. Naravno, riječ je o faksimilnom izdanju ove čuvene molitvene knjige, koju je u čast obilježavanju 500. obljetnice rođenja Jurja Julija Klovića objavila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. U čast velikom jubileju izdana je i kovanica s njegovim likom, promovirana je i prigodna poštanska marka te praizvedena prigodna skladba. HAZU je u sklopu svog Kabineta grafike priredio izložbu “Klović u grafici”, a onda i odlučio objaviti faksimilno izdanje Časoslova Farnese koji je tiskan u Grazu.
Akademijin pretisak važnog Klovićeva djela donio je Klovićeve minijature, ali i vjerno reproducirao cijelu umjetninu, dakle knjigu s cjelokupnim tekstom koji je izveo kaligraf Francesco Montrechi.“Sretna je okolnost da smo za prateći svezak uspjeli dobiti opširan komentar Časoslova Farnese Williama M. Voelklea, vrsnog poznavatelja Klovićevih minijatura i glavnog kustosa srednjovjekovnih i renesansnih rukopisa u Pierpont Morgan Library. Ivan Golub, autor studije o Jurju Juliju Kloviću, istraživač, polihistor, književnik i profesor teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Papinskom institutu u Rimu, desetljećima istražuje životni put i djelovanje J. J. Klovića. HAZU se u izboru suizdavača odlučio za europski poznatu austrijsku izdavačku kuću Akademische Druck-u. Verlanganstalt s provjerenim senzibilitetom prema zahtjevnim poslovima u ostvarenju faksimilnih izdanja. Objavom faksimila uvelike je proširena mogućnost izravnije komunikacije s Klovićevim umjetničkim ostvarenjima, za koja još Vasari piše da “nisu dostupna javnosti niti se mogu vidjeti na javnim mjestima, kao što se mogu vidjeti slike, skulpture ili druga djela ostalih umjetnika”. Upravo nam je i bila nakana da se umjetnička ljepota neponovljiva originala, ipak, koliko je moguće, faksimilom ponovljeno otkrije svekolikim ljubiteljima umjetnosti, a napose proučavateljima i štovateljima Jurja Julija Klovića”, napisao je glavni urednik izdanja Miroslav Begović.
Prije jedanaest godina u HAZU je predstavljeno još jedno faksimilno izdanje Klovićeva remek-djela, koje se također čuva u New Yorku te je tamo poznato pod imenom The Towneley Lectionary ili Farnese Lectionary. Reprintirala ga je nakladnička kuća Franco Cosimo Panini iz Modene. Na predstavljanju je rečeno da je tekst lekcionara koji je reprintiran u Modeni pisalo šest različitih kaligrafa te da je tu riječ o najvažnijem Klovićevu djelu. Izvornik se danas čuva u New York Public Library pod nazivom The Towneley Lectionary, po obitelji Towneley u čiji je posjed knjiga došla u prvoj polovici 19. stoljeća. Povjesničari umjetnosti posebno izdvajaju sadržajno razvedene minijature Uskrsnuće i Posljednji sud iz tog brevijara, koji se također ljubomorno čuva u New Yorku kao jedna od najvećih dragocjenosti tamošnje javne biblioteke koja se nalazi na Petoj aveniji.Taj je brevijar datiran između 1550. i 1560. godine, a njujorška biblioteka korektno navodi da je riječ o radu umjetnika Jurja Julija Klovića, rođenog na području današnje Hrvatske. Lekcionar ima 64 stranice, od kojih je čak 56 iluminirano, a format mu je 33 puta 48,7 centimetara. Nakladnik iz Modene tiskao ga je kao raskošno bibliofilsko izdanje s pozlaćenim minijaturama. Faksimil ima i originalni uvez iz 19. stoljeća, a u sredini se nalazi porculanski medaljon s grbom engleskog kolekcionara koji ga je i nabavio početkom 19. stoljeća. Tiskan je u strogo ograničenoj nakladi od samo 550 primjeraka koji su svi numerirani. Jedan je primjerak HAZU kupio uz državnu financijsku pomoć, a drugi je dobio na poklon od darežljivog talijanskog nakladnika, pa tako Knjižnica HAZU ima dva faksimilna izdanja tog vrijednog Klovićeva uratka koji je, možda, u nas manje poznat nego Časoslov Farnese.
Raritetno je i pomalo bizarno da se dva možda i najvažnija Klovićeva brevijara danas čuvaju u New Yorku, doista daleko od mjesta njihova nastajanja. No, i to govori o velikoj potražnji koja već desetljećima, pa i stoljećima postoji za Klovićem djelima pa ne čudi da se za njima jagme i kolekcionari koji u svojim zbirkama čuvaju rukopise najvećih svjetskih književnika ili pak crteže najslavnijih renesansnih slikara.
Među Klovićevim važnim djelima svakako su i ona nastala u ranijem razdoblju, rađena za njegova prvog velikog mecenu kardinala Marina Grimanija. Među njima je i Evanđelistar kardinala Grimanija, oslikan negdje oko 1533. godine, koji se čuva u čuvenoj biblioteci Marciani u Veneciji. Tu je i Komentar kardinala Marina Grimanija uz poslanice sv. Pavla apostola koji se danas nalazi u Soaneovu muzeju u Londonu. Nikako ne bismo smjeli zaboraviti ni Časoslov Stuart de Rothesay, danas u posjedu čuvenog londonskog British Museuma, koji je nastao u Perugi, također za kardinala Marina Grimanija, u kojemu je Klović vrhunski oslikao osam stranica.Tu treba spomenuti u Misal Colonna, koji se danas čuva u Manchesteru. Klović je u Rimu iluminirao i knjižicu “Stanze de Eurialo d’Ascoli sopra l’impresa dell’Aquila”, koja se danas čuva u bečkoj Albertini. Kada su u Albertini 2011. imali veliku izložbu Michelangelovih crteža, sjetili su se i našega Klovića kao umjetnika na kojega je Michelangelo svakako utjecao i s kojim se naš Klović i natjecao i uspoređivao, naravno, na svom umjetničkom području. Tu valja istaknuti Klovićeve radove nastale prema Michelangelovim crtežima. Tako “Raspeće s Marijom Magdalenom” i “Oplakivanje Krista” čuva galerija Uffizi iz Firenze, dok tamošnja Casa Buonarroti čuva Klovićevu “Otmicu Ganimeda”.
Osim brevijara koje je oslikavao, Klović je ostavio veliki trag i u crtežima te minijaturnim portretima, među kojima ima i njegovih autoportreta. Jedan od njih čuva se i u već spomenutoj galeriji Uffizi u Firenzi, gradu u kojem je Klović također godinama djelovao u službi obitelji Medici. Taj je Klovićev autoportret nastao oko 1570. godine, a riječ je o temperi na pergamentu, promjera 11,5 cm.
Znameniti portret El Greca
Tu valja spomenuti i Klovićev portret koji se čuva u bečkom Povijesno-umjetničkom muzeju (gvaš na pergamentu, promjer 7 cm), koji je baš Ivan Kukuljević Sakcinski, zaslužan za buđenje interesa za Klovića, proglasio autoportretom. Londonski Victoria and Albert Museum čuva Klovićev “Portret Eleonore di Toledo”, dok napuljski Museo di Capodimonte čuva umjetnikov “Portret mlade žene iz Napulja”. U tom se napuljskom muzeju nalazi, podsjećamo, i onaj znameniti portret koji je Kloviću u čast izradio njegov štićenik El Greco. A na tom El Grecovu portretu Klović u ruci drži svoje remek-djelo, Časoslov Farnese. Pariški Louvre čuva pak dva portretna crteža dječaka, za koje stručnjaci misle da je riječ bila o sinovima firentinskog vladara Cosima Medicija. Treba spomenuti i slike “Sveta obitelj s likom u oklopu” i “David i Golijat”, koje se čuvaju u Zakladi Wildenstein u New Yorku, “Sveta obitelj sa sv. Elizabetom i malim Ivanom Krstiteljem” iz madridskog muzeja Lazaro Galdiano ili pak “Pieta”, koju čuva bečka Albertina.
“Uskrsli Krist s križem” u privatnoj je zbirci u Valenciji, crteži “Poklonstvo kraljeva” i “Minervina glava” čuvaju se u Kraljevskog knjižnici u Windsoru, a crtež “Polaganje u grob” u British Museumu. Iako Klović nije izradio nijedan grafički list, kao autor predložaka za izradu grafika ostao je zapisan kao važan autor i na tom likovnom području.
Izvrstan članak! Hvala.